Problem radne snage u manje od godinu dana dramatično se preokrenuo: od najvećeg problema – nezaposlenosti, pretvorio se u još veći – nedostatka radne snage. A taj je problem dugoročan i ne mogu ga riješiti nikakve najave rasta i oporavka.
U zemlji s 230 tisuća nezaposlenih, zemlji koja ima jednu od najviših stopa nezaposlenosti u EU – Hrvatskoj – traži se radnik. I istovremeno se uvozi. Hrvatska je dobila 5000 zahtjeva za uvoz radne snage, od čega se najviše odnosi na brodogradnju i graditeljstvo, odobreno je 50 posto, što je povećanje od 1000 posto u odnosu na lani, a iskorišteno pak vrlo malo. Samo 401 strani radnik zaposlen je u građevini (odobrenih 500), 436 njih u brodogradnji (odobreno 1500). Poslodavci se žale da im nedostaju sezonci, vozači kamiona, građevinci, radnici u tvornici baklave, tesari…
Vape za uvozom radne snage. U Uljaniku su se žalili da im nedostaju radnici, prijevoznička tvrtka Ricardo nije mogla pronaći vozače, Agrokor trgovce… Jedni će reći da ljudi ne žele raditi, drugi da namjerno odbijaju poslove jer već rade na crno, treći da je to zbog raznoraznih naknada koje dobivaju na burzi rada ili da upisuju lažne kvalifikacije. Četvrto pak priznaju da su cijena rada i uvjeti rada trenutačno ključan faktor izbirljivosti. Jer, s druge strane, sezonci poslodavcima višu da neće raditi za tri tisuće kuna, 16 sati na dan. Nedavno su radnici u Koki štrajkali zbog uvjeta rada, Varteksovi radnici također.
Na hrvatskom tržištu rada vlada potpuno ludilo – nešto se događa. Tržište se dinamiziralo, nezaposlenost pada, došle su i neke nove investicije i novi poslovi (od kraja 2012. do danas samo je uz podršku AIK-a, koji je nadležan za velike…)
