Da bi se smanjila kamatna stopa u Hrvatskoj, treba smanjiti trošak regulative tako da se promijeni cijena novca, da kuna postane jeftina, a euro skup. HNB se također treba fokusirati na kreditnu politiku banaka i smanjivanje kamatne stope na kredite koji povećavaju izvoz, ulaganja i otvaraju nova radna mjesta.
Izlazak Velike Britanije iz EU imat će dugoročne posljedice na EU. Istinske posljedice sada je teško pravilno interpretirati zbog nedostatka podataka. Najava njezina izlaska iz EU svakako je izazvala zabrinutost u Unijinoj monolitnoj birokraciji. Jedan od paničnih poteza koji su počeli kružiti medijima nakon britanskog referenduma bila je najava hitnog uvođenja eura za članice EU koje nemaju tu valutu. Mnogi naši analitičari i HNB tu su najavu dočekali kao izrazito pozitivnu i nastoje je predstaviti kao nužan potez od kojega će biti samo koristi. Posebno je bilo istaknuto da bi brzim uvođenjem eura kamatne stope na kredite pale i da bi se smanjila premija rizika. To bi omogućilo lakše servisiranje duga i manje troškove za Hrvatsku, koja sve jasnije postaje prezadužena. Teza da će uvođenjem eura pasti kamatne stope i premija na rizik države nije točna. Uvođenje eura neće promijeniti kamatne stope u Hrvatskoj i neće poboljšati kreditni rejting države.
Banke jednostavno određuju kamatnu stopu. Na trošak sredstava koji plaćaju na depozite doda se trošak regulative, zatim se daljnja cijena kredita odredi prema kreditoru, namjeni kredita i osiguranju za povrat kredita. Zato su stambeni krediti jeftiniji od potrošačkih i zato je državi ili stabilno zaposlenome lakše dobiti kredit nego malom poduzetniku koji posluje samo nekoliko mjeseci.
Teza za pad kamatnih stopa proizlazi iz toga da će banke morati manje plaćati na nerezidentska posuđena sredstva, pa će i kamate u Hrvatskoj biti manje. No strana sredstva nikad nisu bila važan izvor za banke u Hrvatskoj. U doba najvećeg kreditnog rasta strani izvori u pasivi banaka bili su samo 20-ak posto, a danas su pali na oko 11 posto ukupne bilance banaka.
Strani kreditori doživljavaju državu kao zasebnoga klijenta, no ne nužno kao državu u ekonomskoteorijskom smislu. Tako je moguće da dobro poduzeće u Hrvatskoj dobije bolju kamatnu stopu na kredit od države. Klasičan je primjer Grčka, koja kao država nije u stanju dobiti kredit, ali zato se njezini državljani bez problema zadužuju za stambene kredite s kamatama od četiri do šest posto. Prema tome, strani kreditori gledaju Hrvatsku kao i bilo kojega drugog dužnika koji može ili ne može otplaćivati dugove, a ne nužno kao suverenu državu čiji vrijednosni papiri u teoriji ne bi trebali nositi rizik.
