-
Geodeti kažu da je izmjerenost samo šest posto Hrvatske, a sedam je godina prosjek rješavanja predmeta pred katastarskim povjerenstvima i zemljišnoknjižnim sudovima. Kako to ubrzati? – Statistika se može upotrijebiti kako kome odgovara. Zagovornici potrebe novog premjera cijele države tim se dobro koriste jer su u pravu. No mislim da ne trebamo težiti izmjeri cijele države. Naime, privatne osobe, tvrtke, bilo tko od nas kad nešto gradi mora angažirati geodeta, koji izlazi na teren i radi elaborat koji se ovjerava u katastru i zemljišnoj knjizi. Te čestice nema potrebe ponovno mjeriti. Na godinu se tako izradi više desetaka tisuća elaborata, s višestruko većim brojem parcela. To, naravno, ne isključuje sustavni pristup izmjerama, da se one provode na područjima gdje su evidencije zaista loše i gdje je to potrebno radi gospodarskog napretka. No u Hrvatskoj imamo više od 3300 katastarskih općina (k.o.), sustavni je pristup dugotrajan, a i nemamo novca za to.
-
A kako izbjeći da postupak traje sedam godina? – Treba osnovati posebne ekipe, timove, sastavljene od stručnih osoba koje će raditi samo taj posao i omogućiti im da zarade u prekovremenom radu, da rade ako treba i subotom i nedjeljom. Timove bi trebalo imenovati prema pojedinim regijama i tada bi se bavili samo određenim k.o.-om, ne bi bili opterećeni drugim poslovima u sudu ili katastarskom uredu. Na sličan je način Austrija, kada je pretvarala ručno vođenu knjigu u digitalni oblik, imala ekipu koja je išla od suda do suda i trebalo im je 15-ak godina da to završe.
-
Mobilni bi timovi mogli rješavati problem koji u jednom trenutku iskrsne. – Da, primjerice ondje gdje se priprema velika investicija, a zemljišnoknjižno stanje je prepreka investiciji.
-
Imamo li mi kadrova za te poslove? – Bez daljnje. No ako se npr. šalje ekipa s kontinenta na obalu, tada treba riješiti gdje će spavati, hraniti se, osigurati joj normalne uvjete rada. Problem pak može biti propis prema kojem službenik smije raditi 40 sati na mjesec prekovremeno, a to znači da radi četiri subote. No za neke poslove morate raditi izvan radnog vremena i ograničavanje nije dobro. Naravno da se sve može ubrzati i možda nekakvim zakonskim rješenjima, primjerice u fazi kad neka privatna geodetska tvrtka snima na terenu, da se već tada angažiraju timovi.
-
Kakvim ocjenjujete općenito stanje u pravosuđu? – Mislim da je bolje nego u drugim područjima društva, pri čemu se vrlo često pravosuđe potpuno neopravdano proglašava krivim, iako su neki procesi rezultat djelovanja drugih dviju grana vlasti. Dobre je da se broj neriješenih predmeta smanjuje iz godine u godinu i došli smo s milijun i pol na oko petsto tisuća. U sustavu se posebno vodi računa o rješavanju starih predmeta i vrlo je mnogo tih predmeta riješeno. Upravo su ti stari predmeti pod posebnim povećalom. Naravno, smanjuje se i broj novih predmeta jer nemamo gospodarske aktivnosti, nema otkaza, nema prevelikih kupnji nekretnina, pa prevladavaju ovrhe. Postavlja se i pitanje mora li svake godine pred sudove doći više od 1,2 milijuna novih predmeta, u državi koja ima svega 4,2 milijuna stanovnika, sa slabim gospodarstvom.
-
Neki suci VS-a ostvaruju visoke honorare, a vi zadnjih nekoliko godina najviše. Možete li reći koliko je tu moguć sukob interesa i jesu li u pravu oni koji tvrde da preveliki angažman sudaca VS-a usporava rješavanje predmeta? – Zakonom o sudovima propisano je što sudac smije dodatno raditi – pisati znanstvene i stručne radove, obrađivati sudsku praksu, održavati stručna predavanja i nastavu i za to primati naknadu. U tom dijelu ne vidim nikakve mogućnosti sukoba interesa, pri čemu svaki sudac, pa i ja, vodimo računa da se dodatni angažman ni na koji način ne osjeti na redovnom radu. Rješavam i više predmeta od potrebnog broja, a ne koristim se ni oslobođenjem na koje imam pravo kao član DSV-a.
-
Dobro, ali u tom bi slučaju utjecaj imala politika, a ovdje je ipak riječ o prvom sucu države. – O tome se može razmišljati, ali to bi zahtijevalo zakonsku izmjenu. No i u tom bi slučaju kod odlučivanja DSV-a trebalo šest glasova te bi se teoretski moglo dogoditi da predsjednik VS-a ostane u manjini. Meni se čini da bi, pogotovo pri imenovanju predsjednika sudova, trebalo više uvažavati mišljenje predsjednika VS-a, jer riječ je o sudskoj upravi.
Mobilni timovi mogli bi brzo rješavati zemljišne knjige u slučaju investicija
Postoji problem da niži sudovi ne provode upute viših, čak i ponove presudu. K tome ukinuto je višestruko ukidanje presude, pa ako jednom viši sud ukine presudu, drugi je put ne može ukinuti nego sam mora presuditi. – Istina je, taj je institut uveden 2011. na zahtjev EU i mislim da sada imamo više štete nego koristi, što ste i spomenuli u slučaju neprovođenja uputa višeg suda. Možda bi trebalo razmotriti odredbe Zakona o parničnom postupku o zabrani dvostrukog ukidanja.
A možda bi trebalo, kako neki misle, vratiti reizbor sudaca ili uvesti norme? – Apsolutno sam protiv jer bi to bio korak unatrag. Nije tako daleko vrijeme kada je reizbor sudaca postojao i kada je općinska skupština odlučivala o tome. Danas imamo Okvirna mjerila kojima je određeno koliko predmeta treba riješiti sudac na pojedinom sudu. Okvirna mjerila donosi ministar pravosuđa na osnovi prijedloga s opće sjednice Vrhovnog suda. No s vremenom se struktura predmeta mijenja, pa primjerice u okvirnim mjerilima nemate predmete stečaja potrošača, potpuno novu vrstu predmeta.
Reizbor bi ipak radio DSV, dakle sudstvo, a ne politika. – To nije način na koji će se rješavati stanje u pravosuđu, a opet, to je protivno europskim konvencijama. Naime, ako neki od sudaca neopravdano ne rješava dovoljno predmeta, ne izrađuje odluke na vrijeme, tada je sudska uprava dužna protiv takvog suca pokrenuti stegovni postupak.
Evo primjera – spomenuti suci koji ne provode upute višeg suda. – Tu ste na skliskom terenu jer govorimo na neki način i o sudačkoj samostalnosti. Ja mogu imati nekakvo pravno shvaćanje koje može biti krivo. Viši sud kaže da je niži sud u krivu. Ali ja ne moram niti sam dužan prihvatiti pravno shvaćanje višeg suda. Dužan sam utvrditi činjenice i provesti dokazni postupak koji je naložio viši sud. Pravno shvaćanje obvezno je samo ako VS zauzme stajalište u konkretnom predmetu. U protivnom bismo došli u situaciju da bi samostalnost nižih sudova došla u pitanje.
Ovo što ste rekli da sud ipak mora biti neovisan razumijem. No imamo problem neujednačene sudske prakse. Najsježiji je primjer različite presude u tužbama građana protiv banaka zbog švi-
Protivim se eksperimentu spajanja katastra i gruntovnice jer bi to postao upravni postupak, a u tom se postupku, prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ne mogu rješavati imovinski odnosi između stranaka. VS nastoji ujednačiti sudsku praksu. Kako pomiriti neovisnost nižih sudova i ujednačiti sudsku praksu? – Temeljna zadaća VS-a je ujednačavati sudsku praksu. U nekim situacijama, poput te, VS je donio odluku i sad su se niži sudovi dužni držati te odluke u eventualnim budućim sporovima. No često VS ne dolazi u tu situaciju zbog zakonskih rješenja. Primjerice, imate mnogo radnih sporova radi isplate materijalnih prava koji se disperziraju po cijeloj državi i neka materijalna prava kao što su božićnica, uskrsnica, regres, jubilarna nagrada počnu se suditi na različitim sudovima različito. Sve su to sporovi male vrijednosti do 10 tisuća kuna i za dopuštenje revizije protiv takvih odluka potrebno je dopuštenje drugostupanjskog suda prema odredbama Zakona o parničnom postupku, a dopuštenja nema.
Treba li ukinuti prekršajne sudove s obzirom na prepolovljeni priljev sredstava iz kazni i što s njim raditi? – Koji će sudovi postojati u Hrvatskoj političko je pitanje. U svakom slučaju DSV je već premještalo suce s prekršajnih na upravne sudove i čini mi se da će se ta praksa morati nastaviti.
Treba li ograničiti Ustavni sud na rješavanje pitanja ljudskih prava, jer u zadnje je vrijeme postao četvrta razina sudbene vlasti. Javnost se s pravom pita kako to da Ustavni sud intervenira u slučajevima Sanader ili Mamić, Bandić, pa i u gospodarskim predmetima. Očito je da tu nešto nije u redu – ili s Ustavnim sudom ili s drugim sudovima, pa i VS-om. – Ustavni sud ne bi smio biti četvrta instanca sudovanja, već bi se trebao isključivo baviti pitanjem ustavnosti i zaštitom ljudskih prava i temeljnih sloboda. O konkretnim predmetima ne mogu govoriti i o njima nemam dovoljno saznanja.
