Uloge Milanovića, Plenkovića, Oreškovića i lesija u izborima

Glavni izborni suparnici nužno donose promjenu fokusa i retorike izborne kampanje. Zato će skorašnji izbori biti zasigurno korak dalje od ideologije prema razvoju.

Istra nije baš karakterističan primjer za Hrvatsku, ali izgledno je da će skorašnja izborna kampanja biti lišena one uobičajene ‘hard core’ politike nabijene ideološkim razlikama i podjelama. Jer već na prošlim se izborima pokazalo da su birači umorniji od ideologija nego politički lideri. Uostalom, sad već bivši šef HDZ-a Tomislav Karamarko, prema mišljenju mnogih, izgubio je već dobivene izbore kad se upustio u ideološku radikalizaciju, gurnuviši u pozadinu razvoj i gospodarstvo. Zoran Milanović i Kukuriku koalicija nakon četiri su godine vlasti utemeljene na maloj ideološko-političkoj revoluciji i produbljivanju sukoba (formula ‘ili mi ili oni’) u kampanji obukli nacionalne boje, snizili ton učinivši ga pomirljivijim, promijenili ime u ‘Hrvatska raste’ i prošli na izborima bolje nego što su se i sami nadali. Nepoznati Most, koji se potpuno odrekao ideologije propovijedajući etiku u politici, postao je prvorazredno iznenađenje.

Skorašnji izbori bit će zasigurno korak dalje u istom smjeru – od ideologije prema razvoju. Ovaj put i glavni su izborni suparnici takvi da nužno donose promjenu fokusa i retorike izborne kampanje. Uza sigurnog Zorana Milanovića na čelu SDP-ove koalicije, gotovo sigurnog Andreja Plenkovića na čelu HDZ-ove koalicije i gotovo izglednog Tihomira Oreškovića kao Mostova novog aduta i nije moguće očekivati zapaljive ideološko političke rasprave. U tom bi se debatnom prostoru mogao snaći jedino Zoran Milanović, ali nakon Karamarkova odlaska više nema suparnika za takvu debatu.

Uspjeh na izborima ovaj put ovisi o tome koliko će trojica favorita prenijeti najuvjerljiviju poruku da je upravo on najbolje rješenje za razvoj. I ovisi o tome koliko će tom pričom doprijeti do neopredijeljenih, nestranakačkih, politički čak pomalo lijenih birača.

Odgovor je bio na neki način laskav za najrazvijeniju županiju, ali porazan za naš politički ‘leadership’. Najuzbudljivija rasprava u kafiću nije se vodila zbog Plenkovića, Milanovića ili Oreškovića s Petrovom, nego zbog lesija u bazenu. Fokus je bio na gostu koji je stigao na ljetovanje sa svojim škotskim ovčarom ili lesijem. Nije to bio problem. Istarski su vlasnici već odavno ‘frendli’ i prema životinjama. Ali uoči odlaska lesi se, bez najave, bacio u bazen ispred kuće koji je već bio svježe napunjen vodom za sljedeće goste. A možda se i popiškio. Pitanje za raspravu: je li domaćin trebao odmah isprazniti bazen i promijeniti vodu u koju se lesi možda i popiša? Ili se trebao praviti da nije vidio, nadati se da novi gosti to neće saznati, a možda im ne bi ni smetalo? Odgovor nema veze s političkim izborima, ali ima s kulturom i odgovornošću prema poslu od kojega se živi: psujući potiho lesija, vlasnik je promijenio vodu. I zakasnio u kafić na prethodnu debatnu temu: gdje kupiti dobre a jeftine plahte za goste?