Banke su uvijek nalazile načina prilagoditi se konkurenciji i tehnološkom razvoju, uvjereni su u Hrvatskoj udruzi banaka. Međutim, upozoravaju da rigidnost, skupoća i nepredvidljivost regulacije usporavaju reakciju banaka na nove okolnosti.
Središnje banke još imaju zasukane rukave od rada na gašenju posljedica financijske krize, smišljaju kako oporaviti kredite i investicije (zasad uzalud, barem kad je u pitanju Europska središnja banka, ECB), a već stižu novi izazovi. I to ne u nekoj nepoznatoj budućnosti. Prema scenarijima koje je razvila konzultantska kuća PricewaterhouseCoopers (PwC), već za četiri godine, 2020., bankarsko će tržište – posljedično i monetarna politika – izgledati prilično drukčije. Dok nastoje ići ukorak s kompliciranim i, unatoč odgovornosti za krizu, brzorazvijajućim tržištem financijskih usluga, središnje banke prisiljene su analizirati novo okružje. Odgovarajući na pitanje kako se središnje banke mogu nositi s brzim promjenama u društvima, gospodarstvima i komunikacijama – dakle i novim sistemskim rizicima – nameće se zaključak da je ključ opet u regulaciji. No kako se ECB-ova regulacija nakon krize počela mjeriti tisućama stranica propisa, papir više sigurno neće pridonijeti hvatanju utrke s razvojem.
Tri PwC-ova scenarija S obzirom na regulaciju koja još hara bankarskim sektorom lako bi bilo reći da su propisi ključna odrednica koja će oblikovati budućnost bankarskog sektora. No u PwC-u misle da su u igri sile koje se kreću od velikih promjena u tehnologiji i očekivanjima javnosti do bijega bankarskih poslova izvan tradicionalnoga bankarskog sektora. Upravo će te šire promjene odrediti kako će se bankarski sektor reformirati te koju će ulogu i oblik morati imati bankarski propisi. Na temelju takvih procjena PwC-ova je Grupa za središnje banke predvidjela tri scenarija i njihov utjecaj na njih. Jedna je od najčitljijih, i za stabilnost sektora najvažnijih, to da će se bankarske usluge sve više pružati izvan reguliranoga bankarskog sektora. Središnje banke naći će se pred izazovom nadzora nad sve većim granicama sektora u područjima poput kreditiranja, novih digitalnih valuta, bankarstva u sjeni i poslovnih modela koji se koriste tehnologijom blockchain.
Takvim se razvojem stvaraju decentralizirane mreže u stvarnome vremenu i potencijalno se redefiniraju transakcije plaćanja i trgovanja. Jeremy Foster, voditelj Grupe za središnje banke u PwC-u UK, zaključuje kako su središnjim bankama očito potrebne nove vještine i sustavi kako bi išle ukorak s trendovima. – To, primjerice, znači da će se velika količina novca morati uložiti u alate za analitiku podataka kako bi se moglo utvrditi u kojem se dijelu financijskoga sustava skupljaju rizici. Središnja banka koja potpuno iskorištava mogućnosti koje joj nude veliki podaci, uključujući one u razvoju strategije za podatke i osiguravanje pristupa podacima široj publici radi poticanja intelektualnog rada i stvaranja ideja, sigurno će imati prednost pred drugima – tvrdi.
Osim s tehnologijom i izvanbankarskom konkurencijom banke će se morati utrkivati s vlastitim ugledom, zagubljenim u krizi. Doduše, u PwC-u misle da su brendovi banaka, iako okaljani financijskom krizom, i dalje prepoznatljivi. No da bi potvrdile taj položaj, morat će ponovno izgraditi povjerenje. Treći je scenarij natovaren središnjim bankama jer će regulatori i propisi morati radikalno promijeniti smjer i prebaciti se s propisivanja na zaštitu. Naime, ako će se bankarske usluge raspršiti i na poduzeća koja nisu banke, bilo bi logično da se u propisima i javnoj politici fokus preusmjeri s institucija na tržišta i usluge. – Propisi o poslovnom ponašanju trebali bi postati primarna regulativa na razini poduzeća, s ograničenim oblikom regulative na razini regulatora financijskih institucija i cjelokupnoga financijskog sustava, koja je više usredotočena na probleme u sustavu nego na poduzeća – poručuju iz PwC-a.
