Večernja druženja uz hranu i alkohol nakon ostvarenja redateljice Karyn Kusame više neće biti ista. Štoviše, ako ste se nakon ‘Ra-lja’ bojali kupati u moru, nakon ovoga psihološkog trilera/horora mogli biste dobro razmisliti prije nego što prihvatite poziv znanaca na večeru u njihov dom.
Kusama vršno gradi atmosferu i tempira napetost te premda nekoliko puta ‘telefonira’ u kojem bi sve smjeru moglo krenuti, gledatelj nijedan trenutak ne gubi zanimanje za ono što će uslijediti. Takvu vještinu imaju samo majstori žanra poput Hitchocka, Henri-Georgesa Clouzota ili pak majstora u sećanju psihologije buržoazije Claudea Chabrola.
Gotovo kazališna postava sa samo nekoliko glumaca i jednostavnim scenarskim rješenjima redateljici je dovoljna da ispriča jednu od najjezovitijih priča zabilježenih na celuloznoj vrpci. Raspravljanje o zapletu značilo bi gledatelju pokvariti užitak gledanja, što danas gotovo u pravilu čine foršpani, ali kraj filma, neopravdano osporavan, upozorava na još jednu strašniju činjenicu: tuga i lažna nada, a ne nužno ekonomski čimbenici, glavni su katalizatori strahota za koje su sposobni pripadnici ljudske vrste.
