METALCI Male i srednje tvrtke pokrenule izvoznu renesansu

Ne živi se od tradicije i velikih imena, nego od izvoznih poslova i ulaganja u nove strojeve i tehnologije. Upravo je to formula uspjeha brojnih malih i srednjih metaloprerađivača koji su uspjeli pronaći strane kupce i uključiti se u europske nabavne lance. I zato metalci izvoze više od pola proizvodnje!

Mali i srednji metaloprerađivači koji rastu i osvajaju tržišta pokrenuli su renesansu te industrije s dugom tradicijom. Trendovi u metalskoj industriji u zadnjih par godina ukazuju na velik rast te snažne izvoznje grane u svim pokazateljima. Taj rast najviše vuku srednje i velike tvrtke, naročito one koje su, kažu u HGK, pronašle specifičnu proizvodnu nišu te proizvode inovativne složenije proizvode više dodane vrijednosti (brodovi, inovativna rješenja za željezničku industriju, zbrinjavanje okoliša, specijalni strojevi, procesno-energetska postrojenja, oružje…). Neki primjeri vrlo uspješnih proizvođača takvih proizvoda su Uljanik Grupa u proizvodnji brodova specijalne namjene, HS Produkt u proizvodnji pištolja i jurišnih pušaka, Alpro u proizvodnji signalno-sigurnosnih uređaja za željeznice, Tehnix u opremi i uređajima za zaštitu okoliša, Rasco u proizvodnji komunalne opreme, Same-Deutz Fahr Žetelice, proizvođač kombajna itd. No i male tvrtke koje pružaju samo usluge ili u lancu proizvodnje djeluju kao podisporučitelji, ako imaju stabilne kupce, utječu na rast te grane.

Tradicionalna tržišta i prije ulaska u EU metaloprađivačke tvrtke veliki dio svog prihoda ostvarivale su na inozemnom tržištu, ali ulaskom u EU njihovo poslovanje je administrativno znatno olakšano. Tradicionalna su izvoznja tržišta, a naročito za tvrtke koje su u kooperantskom odnosu s europskim naručiteljima Njemačka, Austrija i Italija.

Ključne prednosti koje hrvatska metaloprađivačka industrija ima niža su cijena rada, dobro obučena radna snaga, odlična prometna povezanost, dobre reference i duga tradicija. Daljnjem razvoju svakako bi pridonio dolazak automobilskih industrija, za što je hrvatska industrija spremna, a što pokazuju i brojne tvrtke koje sudjeluju kao proizvođači dijelova za automobilsku industriju i proizvođači iz drugih grana industrije kao što su tekstilna, elektroindustrija, prerada plastike, proizvodnja stakla. U svim velikim infrastrukturnim i prometnim projektima, kao što je primjerice gradnja mostova ili željezničke infrastrukture, leži šansa za naše proizvođače, kako u proizvodnji potrebne infrastrukture tako i u proizvodnji šinskih vozila.

Među novim metalskim zvijezdama svakako je Industrius, relativno nepoznata tvrtka iz Bajagića u okolici Sinja, koja je ove godine proglašena najboljim srednjim izvoznikom. Ta je tvrtka lani imala rast prihoda od 169,3 posto ostvarivši ukupno 218,3 milijuna kuna prihoda, dobit joj je porasla za 132,4 posto, izvoz za 168,6 posto, a godinu je završila s 276 zaposlena. Rast je generiran zahvaljujući poslovima na gradilištima u Južnoafričkoj Republici. Ova godina prekretnica je za Industrius s obzirom na to da je investirao u gradnju hale i strojnog parka unutar šibenske zone Podi, koja bi trebala početi raditi u ožujku, a vrijednost ulaganja u strojnu opremu iznosi 10 milijuna kuna. Njihova je priča započela 2010. s montažerskim i zavarivačkim radovima na gradilištima u Njemačkoj i Nizozemskoj.

Potražnja za njihovim proizvodima i uslugama bilježi kontinuiran rast zbog činjenice da sektor energetike zahtijeva periodičke remonte i implementaciju suvremenih rješenja, a potrebe za energijom kontinuirano se povećavaju. Ulazak u EU olakšao im je proceduralne probleme, ali u potpunosti bi osjetili benefite ulaska kada bi se i vizni režim prilagodio onom kakvog ima većina EU-članica prema izvaneuropskim odredištima. Najviše kupaca dolazi im iz sektora procesne i energetske opreme vezane uz termoelektrane i spalnice otpada, a planovi su im širenje na regionalno tržište i na proizvodnju cjevare, cijevnih sustava i komponenata tlačne opreme.

KFK Tehnika iz Rugvice pored Zagreba lani je pak imala rast prihoda od 91,2 posto, a dobiti od čak 270 posto. Izvoz joj je, doduše, pao, ali ima velikih ambicija. Projektira, izrađuje i montira aluminijsko-staklene fasade na građevinskim projektima diljem Europe, u SAD-u, a upiti stižu i iz Australije. Rast je posljednjih nekoliko godina generiralo konstantno ulaganje u novu i sofisticiranu tehnologiju, vlastiti razvoj novih proizvoda te ulaganje u prodajnu mrežu širom svijeta. KFK Tehnika traži posao tamo gdje ga ima dovoljno, a trenutačno najviše kupaca ima na tržištu Amerike, Engleske, Austrije, Švicarske i Njemačke.

U zadnje tri godine investirali su oko 25 milijuna eura, a u idućih 12 mjeseci planiraju dodatnu investiciju od 20 milijuna eura za proširenje strojnog parka te pogon za obradu stakla. Tako će povećati kapacitete toliko da će postati jedni od najvećih u branši u EU, a među pet najvećih na svijetu. Njihov je recept za konkurentnost u okvirima EU i šire – imati vrhunsku kvalitetu proizvoda i držati se ugovorenih obveza. Problem u hrvatskoj metaloprađivačkoj industriji je, kažu, nedovoljan broj stručnog osoblja i loš obrazovni sustav pa su primorani takve usluge tražiti i kupovati u inozemstvu po znatno višoj cijeni.

Da se u domaćoj metaloprađivačkoj industriji događa val ulaganja potvrđuje i Vjeran Dobravc, direktor predstavništva Trumpfa, velikoga njemačkog proizvođača CNC strojeva i laserskih uređaja. Baš je od njih KFK Tehnika nedavno kupila jaki laser s CO₂ tehnologijom, a u svojoj proizvodnji ukupno ima čak 15 Trumpfovih strojeva različitih tehnologija. Kupci Trumpfovih proizvoda mahom su male i srednje tvrtke koje su se u vrijeme krize orijentirale na izvoz te imaju sve više posla i konstantno šire proizvodne kapacitete. Tržište se sve više obnavlja i oporavlja, trendovi su definitivno uzlazni i vjerujem da će se i u idućim godinama nastaviti.

No oporavljaju se i neki mastodonti premda su i dalje mahom suprotnost agilnim malim i srednjim metalcima. Đuro Đaković je tako napokon izašao iz gubitaka, a njegov predsjednik Uprave Tomislav Mazal najavio je da je vrijednost ugovorenih poslova za ovu i iduću godinu 800 milijuna kuna. Planirani udjel izvoza u prihodima je 47 posto, što je veliki pomak u odnosu na šest posto prije nekoliko godina.

Osim tradicionalno dobrih veza s europskim naručiteljima, drugi je pozitivan faktor za domaće metaloprađivače povratak industrije s Dalekog istoka u Europu, što stvara i stvarat će novu potražnju. Trend je, stoga, iznimno povoljan, ali ima još mnogo prostora za domaće tvrtke. Sadašnji pokretač rasta jeftina je radna snaga i blizina europskih tržišta, no takav je pristup limitiran. Iako manje i srednje tvrtke ulažu u nove strojeve i tehnologije jer to od njih zahtijevaju inozemni naručitelji i jedino tako mogu ostati konkurentni, ono što nedostaje je vlastiti R&D. Drugim riječima, premalo se ulaže u razvoj vlastitih inovativnih proizvoda pa je glavna opasnost da se ne pretvorimo u skladište jeftine radne snage. Pritom, uvijek ima jeftinijih, poput susjedne Srbije i istočnijih zemalja.

Kao jednu od iznimki Novotny navodi zadarski HSTEC, koji se dobro pozicionirao na tržištu robotike i senzorike, zapošljava inženjere i dosta ulaže u razvoj i istraživanje. Kada je pak riječ o najvećim metalskim tvrtkama, tu je situacija prilično loša jer sve one trebaju jako velike investicije da bi došle na razinu europskih konkurenata. Da ne govorimo o zahtjevima industrije 4.0, robotike, mehatronike, senzorike, koje zahtijevaju jaki R&D i visokokvalificiranu radnu snagu te spregu znanosti, obrazovnog sustava i industrije. Toga u Hrvatskoj ima tek u tragovima, no i procvat metaloprađivača koji su, na ovaj ili onaj način, pronašli put do svjetskog tržišta, odlična je vijest. Samo ako nije kratkotrajna epizoda.