BREXIT

Prema najcrnijem scenariju, izlazak Britanije gurnuo bi Uniju u novu ekonomsku krizu, što bi Hrvatsku moglo gurnuti još jedan korak bliže bankrotu. Dojmom ‘povijesni datum’ obično se olako razbacuje, ali u slučaju britanskog referendum o ostanku ili izlasku iz Europske unije (popularno Brexit, spojeno Britain i Exit) ta fraza nije nimalo pretjerana. Država od oko 65 milijuna ljudi, jedna od najvažnijih članica uzdrmane Unije, umjesećarila je zahvaljujući političkom kockanju svog premijera Davida Camerona u jednu od najvažnijih odluka svoje moderne povijesti. Natezanja unutar, ali i izvan Ujedinjenoga Kraljevstva traju već mjesece, ali jednostavna je činjenica da nitko ne zna što će se točno dogoditi ako većina građana glasuje za napuštanje EU. Medijski rat protivnika i zagovornika ostanka iznijedio je nebrojene tekstove i mudrovanja o mogućim posljedicama, svaka zamisliva teza iznesena je u korist oba viđenja, međutim, eventualni izlazak tako velike i važne članice bit će presedan i kreirati novu povijest.

Thomas Sampson, profesor na uglednom London School of Economicsu, priklanja se u svom razmišljanju tezi da će izlazak biti ekonomski loš za UK te da će efekt biti slabiji za ostatak EU. Dugoročno, troškovi Brexita nastali bi kao posljedica smanjene trgovine s UK. Kratkoročno, nastala bi povećana neizvjesnost u vezi s odgovorom EU na Brexit i to bi vjerojatno oslabilo ekonomsku aktivnost u cijeloj Europi. Brexit bi bio i udarac političkoj kredibilnosti europskog projekta, premda nije jasno kakve bi posljedice bile na budućnost EU.

Osim očitih ekonomskih problema (zemlja više ne bi imala nesmetan pristup nemalom zajedničkom tržištu, ne bi nužno vrijedili isti standardi za proizvode i usluge, sporazumi EU s trećim državama ne bi se više odnosili na UK itd.), pitanje je i političke sudbine Kraljevstva. Nedavno je za dlaku izbjegnut odlazak Škotske, ali taj bi se problem vrlo lako mogao ponovo pojaviti jer većina Škota ne želi izlazak i takvom bi se odlukom većine Engleza našli u neželjenoj situaciji na koju nisu mogli utjecati (neusporedivo ih je manje).

Međunarodna tržišta prilično su jednoznačna, snaga funte raste usporedo s rastom onih za ostatak u anketama i obrnuto, a ekonomski su stručnjaci rijetko bili tako jedinstveni u svom mišljenju – Ujedinjeno Kraljevstvo pretrpjet će štetu izlaskom. Samo jedan povijesni podatak vrlo je znakovit, prihod po glavi stanovnika UK najbrže je rastao među sedam najrazvijenijih država na svijetu otkada je 1973. zemlja ušla u EU, tada EEZ, a najsporiji rast zabilježen od 1950. do 1973. Jednako su jasna sva relevantna istraživanja izrađena u posljednje vrijeme – Ujedinjeno Kraljevstvo gubi izlaskom. Ipak, rasprava je odavno u Britaniji izašla iz okvira racionalnog u zonu vrlo emotivnog, pa pođaci i struka igraju malu ulogu. Posljedice izlaska, jasno, neće se osjetiti samo preko Kanala, partneri u Europskoj uniji jednako grozničavo pokušavaju izračunati ili barem procijeniti kakva bi šteta mogla nastati. Vjerojatno manja nego za Britaniju, ali to ne znači automatski i zanemariva.

Analitičar Hypo Alpe-Adria-Banka Hrvoje Stojić kaže da je tržište već uvelike ugrađeno negativne efekte izlaska te bi šok bio kratkog vijeka, mjeren u tjednima. Kako zemlja ionako ne bi mogla stvarno napustiti EU prije 2019. (takav je načeln plan), Stojić vjeruje da bi se u međuvremenu našli modaliteti između EU i UK u vezi s tim kako nastaviti, odnosno ispregovaralo bi se neke nove odnose.

Što se Hrvatske u svemu tome tiče, drži, posljedice ne bi trebalo gotovo uopće osjetiti jer nemamo relevantnih gospodarskih odnosa. Kristijan Kotarski s Fakulteta političkih znanosti smatra da bi cijena zaduženja na hrvatske obveznice mogla porasti za jedan do dva postotna poena, ali i da bi vrijednost funte pala, što bi se negativno odrazilo na turizam i robni izvoz u Veliku Britaniju. Pad funte je inače vrlo izvjestan prema svim pokazateljima, a hrvatske obveznice već su skupe, zbog čega se nedavno odustalo od novog zaduženja. Investitori u takvim uvjetima radije odgađaju ulaganja dok ne postane jasno u kojem će se smjeru situacija razvijati ili zauzvrat traže višu premiju za rizik. To u prijevodu znači više kamatne stope na dug. Bez obzira na to što Hrvatska nema osobito važne ekonomske poveznice s Ujedinjenim Kraljevstvom, događaji u vezi s britanskim referendumom itekako mogu utjecati na naše uvjete zaduživanja.

Naime, kamatna stopa na hrvatske obveznice nije određena samo domaćim uvjetima, već nju čini i onaj osnovni dio koji je determiniran razinom neizvjesnosti i rizika na inozemnim tržištima’, misli Tomislav Globan, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Usprkos tome, ne vjeruje u neke dugoročnije učinke Brexita na cijenu hrvatskog duga.

Josip Kokanović, analitičar u Admiral Marketsu, vidi dva moguća scenarija u slučaju izlaska. ‘U prvom bi, radi nesigurnosti koja bi se pojavila u vezi s dugoročnim opstankom EU, vjerojatno pala gospodarska aktivnost u cijeloj Europi, na što bi Europska središnja banka vjerojatno reagirala dodatnim spuštanjem kamatnih stopa ili uvođenjem nekih drugih mjera popuštanja monetarne politike. Zajedno s novim padom kamatnih stopa u Europi pale bi i kamatne stope u Hrvatskoj, što bi bilo dobro za hrvatsku državu i građane zadužene u eurima’, drži Kokanović. ‘No moguće je i da bi, bez obzira na mjere ECB-a, kreditori zaključili da su šanse za izlazak još nekih zemalja iz EU velike te bi izgubili povjerenje u manje sigurne dužnike kao što je Republika Hrvatska, što bi značilo da bi za svako iduće zaduživanje tražili kamate više od postojećih’, zaključuje.

Valutna kretanja nešto je lakše pretpostaviti zato što već sada postoje jasni indikatori. Ako bi Britanija izasla, funta bi oslabila snažno, pet do deset posto prema Kokanoviću, a euro bi izgubio osjetno manje vrijednosti, između tri i pet posto. S druge strane, tradicionalne ‘valute utočišta’ poput dolara, švicarskog franka ili japanskog jena znatno bi ojačale, jasno najviše prema britanskoj funti. I on je mišljenja da će se situacija brzo početi stabilizirati, pa time i cijene vraćati u uobičajene okvire.

Daleko su negativnijeg mišljenja sa Zagrebačke škole ekonomije i managementa, s koje upozoravaju da je ‘Hrvatska iznimno osjetljiva na događaje u Europi’ zbog čega se ‘bilo kakav ekonomski šok u EU brzo prelijeva i na nas, što smo dobro osjetili 2009.’ Slijedom toga, ‘nova kriza u EU uništila bi krhki rast kojeg trenutačno imamo te nas ponovo gurnula u recesiju iz koje taman polako izlazimo, a daljnja radikalizacija političkog spektra u Europi otvorila bi prostora daljnjoj radikalizaciji i kod nas’. Podsjećaju i da bi okolnosti negativno utjecale na kreditni rejting koji bi pod utjecajem dodatnog šoka britanskim odlaskom dodatno pogoršao pokazatelje stabilnosti svih zemalja unutar Unije, pogotovo nestabilnijih poput Hrvatske. ‘Najcrniji scenarij je da će politička kriza koja će se dogoditi u Uniji nakon izlaska Britanije gurnuti Uniju u novu ekonomsku krizu, što bi Hrvatsku moglo gurnuti još jedan korak bliže bankrotu’, prognoziraju na ZŠEM-u.

Slično razmišlja i ekonomist Željko Lovrinčević, prema kojem će već nestabilnu političku situaciju u Hrvatskoj pojačati strah od Brexita i posljedično povećati troškove premije rizika. ‘Zbog Brexita najugroženije su Hrvatska, Italija, Portugal i Španjolska’, kaže ekonomski analitičar. To znači da će tržišta biti vrlo nervozna te da će kamatne stope gotovo sigurno rasti, a bude li Hrvatskoj kamatna stopa narasla samo za jedan po stotni poen, Hrvatska će izgubiti 3,5 milijardi kuna. Lovrinčević ističe da se Hrvatska nije dobro snašla u zapravo vrlo povoljnim okolnostima kao što je niska cijena naftne i kamata. I on vidi Brexit u kombinaciji s nepovoljnim domaćim okolnostima kao moguće ubojstvo koktel za Hrvatsku.

Stajališta u vezi s hrvatskom sudbinom u okviru mogućega europskog previranja jednako su podijeljena kao i na ostatku kontinenta. Prema jednima, neće se bogznašto dogoditi, prema drugima bit ćemo u velikim problemima, koji se uglavnom svode na cijenu zaduživanja više nego nešto drugo, jednostavno zato što neke šire gospodarske odnose s UK i nemamo. Ukupna godišnja razmjena dviju zemalja kreće se oko 400 milijuna eura, što nije zanemariv iznos, ali nije ni pretjerano velik (18. trgovinski partner Hrvatske). Pogođeni bi bili izvoznici u tu zemlju, premda valja imati na umu razdoblje prilagodbe, barem do 2019., u kojem bi se moglo amortizirati donekle negativne efekte na trgovinu. U konačnici, cijena zaduživanja odavno ponajprije ovisi o Hrvatskoj i šok na tržištu obveznica po svoj čini prilici biti kratak, tako da ćemo opet ovisiti o sebi. A to je već razlog za brigu.