Home / Biznis i politika / Jesu li ovo osobe s integritetom u biznisu?

Jesu li ovo osobe s integritetom u biznisu?

Nismo uspjeli pronaći definiciju koja bi precizno opisala osobu s poslovnim integritetom. Za jedne je to briga za zaposlenike i poslovne partnere, za druge povjerenje prema kupcima i dobavljačima, treći govore o empatiji, obrazovanju i snovima… Ali svi naglašavaju važnost dane riječi. Riječ koja se daje kupcu i partneru mora biti mnogo jača od ičega što ste potpisali.

U zemlji u kojoj je svaki potez politike ili gospodarstva podložan kafanskoj kritici, a često i izvrnut prijeziru, činilo se da je nemoguće da postupak jednog čovjeka može dovesti do prosvjeda kakvima smo svjedočili ovog mjeseca na glavnom trgu hrvatskoga glavnoga grada. Ali svojom ostavkom na mjesto u ekspertnoj radnoj skupini za izradu Cjelovite kurikularne reforme Boris Jokić pokazao je da ima obraz i da drži do njega, a prosvjeti koji su uslijedili pokazali su da Hrvatska više vjeruje Borisu Jokiću nego bilo kojem političaru. A kakve to veze ima s ekonomijom i biznisom? Veze naizgled nema, ali nedostatak povjerenja građana u politiku tek je nešto veći od povjerenja u biznis i poslodavce.

Ima u Hrvatskoj tvrtki s poslovnim integritetom. Odlikuju se kontinuiranim radom na korporativnoj kulturi i načinom na koji ostvaruju svoje ciljeve.

Jadranka Boban Pejić, diplomirana defektologinja koja je od svojega životnog stila i filozofije razvila uspješan biznis, pionirka makrobiotike u Hrvatskoj pokrenula je lanac trgovina, edukacijskih centara i izdavaštvo zato što je bila prisiljena na to. Kao vegetarijanka prehrambeno namirnice nije mogla nabavljati u Hrvatskoj, pa je tu spoznaju iskorištavala za pokretanje biznisa. Biovega je danas najvažnije takvo poduzeće u Hrvatskoj, a sinergijom s edukacijskim centrima i izdavaštvom stvara vlastitu potražnju i propagira svoju životnu filozofiju.

U 30 godina prešao je put od servisera uvoznih strojeva do proizvođača i izvoznika traktora. Bjelovarski Hittner slabo je zadužena tvrtka koja svoje proizvode plasira u inozemstvo. Osim što izbjegava zaduživanje, Stjepan Hittner uvijek se brine da plaća zaposlenicima stigne na vrijeme, a obveze partnerima izvršava u roku. Kako se voli pohvaliti, dobavljači šalju robu bez predračuna jer se ne brinu hoće li im biti plaćeno. Kao uspješan izvoznik ne libi se zamjeriti Gospodarskoj komori nedostatak pomoći, premda bi bilo mnogo korisnije da joj pokuša prenijeti svoje iskustvo.

Alfa i omega Tehnixa iz Donjega Kraljevca ove je godine bio predstavnik Hrvatske u finalu izbora za EY – Svjetskog poduzetnika godine. Horvatov Tehnix razvija tehnološka rješenja za otpad, i to ne bilo kakva – umjesto razvrstavanja raznog otpada Tehnixov sustav dopušta zajedničko prikupljanje svega osim biootpada i poslije sortiranje. Razvijanje uspješnog sustava nije bilo jeftino, naravno. Horvat je u razvoj i istraživanje svojih pogona dosad uložio 10 milijuna eura. Svoju najvredniju tehnologiju izvozi, u Hrvatskoj za nju još nije našao kupca.

Miše Matić je u poduzetništvo ušao iz mirovine. Nakon što je 1990. umirovljen zbog dobne granice na Vele-sajmu na kojem je dugo godina radio, Matić je sa sinom utemeljio Vrutak. Vrutkovi uredi doista izgledaju kao da potječu iz bivšeg sustava, ali trgovina im je zato rijetko bogata. Štedljivost na uredskoj opremi i prostoru za administraciju prati recept avansnog plaćanja, slabog zaduživanja i tržišnih cijena, kao i iznadprosječne plaće za sektor trgovine. Iako ima 86 godina, Miše Matić i danas redovito dolazi na posao u svoj Vrutak.

Dugogodišnja predsjednica Uprave Ericsson Nikole Tesle samozatajna je osoba koju je Lider 2015. proglasio najmoćnijom ženom hrvatskog biznisa. Razloga za to ima dosta, a kad je riječ o integritetu, možda je najvažnije da je cijeli poslovni vijek vezana uz Nikolu Teslu, odnosno Ericsson. Odrasla na Trešnjevci pokraj Tesle, bila je Teslin stipendist i njezino napredovanje u kompaniji prirodno se nastavilo i nakon ulaska švedskog Ericssona. Poznavanje načina funkcioniranja Ericssona Tesle danas joj daje praktično neograničenu moć u toj kompaniji.

S godišnjim prometom od 800 milijuna eura i poslovanjem Orbica u 16 zemalja, Branku Rogliću nitko ne bi mogao zamjeriti štogod luksuza. Na poslovne sastanke vozi se sam, istina u Grand Cherokeeju kojim se koristi i za prijevoz namirnica sa svojeg imanja. Vlasnik je 31 jahte, ali nikad nije kročio na njih, uposlene su i zapošljavaju 57 ljudi. Zaduživanje tvrtki izbjegava, a isplata plaća na što plaća unaprijed i kad god to može. Iako mu je ta logika donijela ugled u poslovnom društvu, ipak je vrlo poslovna. Zašto? Matić plaćanjem unaprijed dobije veći rabat na robu, pa onda ostvaruje razliku prema kamatama koje ima u banci za obrtna sredstva. I pritom pazi da proizvode ne prodaje skupo, nego po prihvatljivoj cijeni. Nema nekih velikih rizika u poslovanju Vrutka, ali ima povjerenja. – Ne treba nas nitko zivkati jesmo li platili i kad ćemo, niti mi koga zovemo jer nemamo nekih velikih potraživanja. Idemo gotovo na sigurno, ne radimo s onima za koje znamo da ne plaćaju. Nismo nikad bili blokirani, nemamo nikakvih problema i živimo od povjerenja dobavljača i kupaca. Nabavljamo robu što je moguće povoljnije i prodajemo po tržišnoj cijeni. Najveća je pogreška prodavati preskupo. Svaki dan pratimo cijene konkurencije i prilagođavamo se – rekao nam je Matić.

Podmirivanje obveza, slaba zaduženost, briga za zaposlenike općenito su odlika integriteta obiteljskih tvrtki kakav je Matićev Vrutak, bez obzira jesu li male ili velike. Na sličan način posluje i bjelovarski Hittner, pa i Orbico Branka Roglića. Naravno, u uvjetima nelikvidnosti kakvi su dulje znali vladati u Hrvatskoj, moglo je biti i teško plaćati na vrijeme. A osobito kad se posluje s inozemnim partnerima. Iskustva Jadranke Boban Pejić, osnivačice Biovege, Makronove i Planetopije, govore da je upravo integritet ono što im je omogućilo da u poslovanju s inozemstvom dobiju i dulje rokove plaćanja, neublažene za strane partnere.

– Od inozemnih partnera dobivamo jako mnogo motivacije i podrške jer su i oni sami tako počinjali prije četrdesetak godina. U nama vide sebe, vide naš integritet pa nam učine i stvari koje nisu uobičajene u europskim okvirima, primjerice pričekaju nas s plaćanjem. U domaćem poslovanju čini nam se da smo mi bili taj faktor koji je vukao domaće partnere naprijed, jer nismo željeli spuštati standarde samo zato da bismo ostali – govori Jadranka Boban Pejić.

Kad govori o držanju standarda, Jadranka Boban Pejić misli na osobna načela i životnu filozofiju koju je zajedno sa suprugom pretočila u biznis. Koliko god to čudno zvučalo, Jadranku Boban Pejić do uspješnog posla dovela je upotreba zdravih namirnica u vegetarijanskoj prehrani, stalno učenje o prednostima i metodama primjene zdravih namirnica, želja da se motivira druge da žive prirodno i ekološki i da se preokrene smjer koji trenutačno vodi planet prema uništenju. – U početku nismo to znali, ali smo nakon nekog vremena osvijestili da je baš to ono što je ljude privuklo nama – kontinuitet u držanju svojih načela i filozofije življenja. Željeli smo pokazati da je moguće da postoji poduzeće koje neće uništavati planet, već će respektirati okoliš i ljude – kazala nam je osnivačica Biovege.

Kao i Matićev Vrutak, Biovega živi od povjerenja. Ponekad pojedini proizvodi nestanu s polica zbog nestašice, ali ne mijenjaju ih, uvjetno rečeno, slabijim varijantama. Vlasnici Biovege drže se jednog jednostavnog pravila pri odabiru proizvoda – ako ih sami ne bi upotrebljavali, ne stavljaju ih u ponudu. – Korisnici smo naših proizvoda. Kad smo počeli u Americi upotrebljavati Zelenu magnu, primjerice, pogledali smo se i rekli: Moramo imati taj proizvod. Drago mi je da sve više ljudi upotrebljava naše proizvode i osjećaju korist od njih. Ali to je veliko povjerenje i velika odgovornost – rekla je Jadranka Boban Pejić.

Kako je ustvrdila, ona i njezin suprug sami isprobaju 99,9 posto proizvoda koje je moguće kupiti u njihovim trgovinama Bio i Bio. Pritom visoke standarde ne postavljaju samo prema kvaliteti gotovih inozemnih proizvoda, već i prema domaćim dobavljačima. S domaćim ekološkim poljoprivrednicima surađuju petnaestak godina, a premda smatraju da nisu imali veće financijske koristi od toga u prvih desetak godina, nisu se odlučivali za uvoz. – Bilo nam je lakše te proizvode uvoziti, ali znali smo da ako odustanemo od njih da se neće razvijati ni oni ni hrvatska ekološka poljoprivreda, što nije bilo u skladu s našom željom da poslovanjem utječemo na razvoj ekološke poljoprivrede. Sve nedoumice riješe se kad postavite dva pitanja: Tko smo mi? Zašto nešto radimo? – smatra pionirka makrobiotike u Hrvatskoj, koja od svojih zaposlenika traži i da se educiraju o području kojim se Biovega bavi.

Edukacija, briga za zaposlenike i poslovne partnere, kako smatra predsjednica Ericssonova Nikole Tesle Gordana Kovačević, ključna je za integritet u poslovanju, kao i vizija što čovjek na određenoj poziciji i u određenom trenutku želi. Ukratko, Gordani Kovačević bitna je empatija, obrazovanje i snovi. Makar se nekome možda čini tlapnjom da se s tim može uspjeti u poslu, alfa i omega Ericssonova Nikole Tesle u Hrvatskoj svojim primjerom dokazuje suprotno. – Nije sve samo u brojevima, mnogo više je u ljudima i idejama. Na jednom okruglom stolu na kojem smo razgovarali sa studentima, jedan me mladić pitao što za mene znače ljudi. Rekla sam mu da su nam ljudi ključni. A kolega iz mlađe garde koji je vodio start-up-kompaniju odgovorio je da mu ljudi nisu u fokusu, jer brojevi znače sve. Onaj tko misli da je čovjek u drugom planu možda može financijski uspjeti, ali ostat će bez najkvalitetnijih ljudi i dugoročno će izgubiti – iznosi Kovačević.

Oslanjanje na ljude i briga za njih čine Gordanu Kovačević prepoznatljivom na hrvatskoj poslovnoj sceni. Međutim, doseg njezinih ideja je i veći, jer je upravo na razvijanju centara izvrsnosti u Hrvatskoj postala prepoznata unutar internacionalne kompanije. – Nikada se nisam bojala na globalnoj razini reći da imam ideju i da ću je realizirati. U Rio de Janeiru, na važnom sastanku održanom potkraj devedesetih, predložila sam da Ericsson Nikola Tesla u Hrvatskoj razvija centre izvrsnosti, bez obzira na to što je hrvatski dio kompanije bio tek mali kotačić u cijelom sustavu. Ali prihvatili su moju ideju i razvili smo centre izvrsnosti koji su danas dio Ericssonove globalne filozofije – kazala je Kovačević.

Poput Jadranke Boban Pejić, predsjednica Ericssonova Nikole Tesle svoj uspjeh objašnjava postavljanjem visokih standarda svojim suradnicima, a posebno sebi. I danas se educira u novim tehničkim znanjima, ali važnim drži i rad na svojoj osobnosti, jer radom na sebi čovjek može otkloniti neke vlastite slabosti. I može lakše pokazati da iza riječi stoje djela, a onda se do povjerenja dolazi lakše. – Napokon, morate biti u suglasju s vlastitim moralnim vrijednostima te pokazati da su riječi i djela isto. Riječ koja se daje kupcu i partneru mora biti mnogo jača od ičega što ste potpisali. Integritet čovjeka pokazuje se onim što mu je važno u životu, vrijednostima koje kao osoba živi. Stoga mi je teško govoriti o sebi i vlastitom integritetu jer o tome najbolje ocjene mogu dati drugi, ali ponosna sam na ono što radim i što sam napravila. Time želim motivirati i svoje suradnike, jer povjerenje je uvijek ono što najčvršće veže ljude i u poslovnoj priči – smatra Kovačević.

Jednako kao i Gordana Kovačević u Ericssonu Tesli, vlasnik Microblinka i Photomatha Damir Sabol najviše posluje s inozemstvom, gdje se integritet u poslovanju podrazumijeva. Nije se začudio kad smo ga pitali da popričamo o integritetu u poslovanju u Hrvatskoj, iako je navikao na bolje okolnosti na inozemnim tržištima. – Integritet je sve ono što su nas roditelji učili, pitanje odgoja i pristupa u životu. No u Hrvatskoj je reputacija poduzetništva i poduzetnika loša zbog negativnih iskustava, ali često je i lošija nego što je to stvarno. Kod nas, nažalost, postoje alternativni načini poslovanja i zarade, korupcija je dosta raširena i ljudi znaju prihvatiti i slabije i loše plaćene pozicije jer postoji taj drugi izvor zarade. Od toga ne možemo pobjeći, a ne možemo ni jednostavno i brzo promijeniti – rekao nam je Sabol dodavši da je uvjeren da je pogrešan svaki drugi pristup poslovanju osim etičnog. U Americi, pak, gdje dosta posluje, sve je pragmatično i jasno, dogovori se brzo sklapaju ako ima poslovnog interesa. Naravno, treba biti i oprezan u Americi jer ako nešto obećaš, onda to moraš i ispuniti. Osobito danas kad bilo čija reputacija putem interneta može biti srušena u sekundi. Bez obzira na to posluje li se u Americi ili Hrvatskoj.