Tradicija kožarsko-obućarske industrije u spoju s kvalitetom, cijenom i zemljopisnim položajem vratila je tu proizvodnju iz Azije u Varaždinsku i Međimursku županiju. Stoga su stručni radnici u branši sve traženiji u toj regiji, pa je u Čakovcu opet otvoren i obućarski smjer.
Mercedes, Audi, Porsche, Bentley, lovci i šumari u Kanadi, Rusiji ili Skandinaviji, vatrogasci, vojnici, policajci u Africi ili Afganistanu – svi oni, a nisu jedini, imaju kožnate proizvode ‘made in Croatia’. Točnije, proizvode koji su do njih stigli iz sjeverozapadne Hrvatske, gdje je smješteno 70-ak posto proizvodnih kapaciteta. Tamo su se, naime, najvećim dijelom smjestili vodeći brendovi i tvrtke (Boxmark Leather, Wollsdorf Leder, Haix obuća, Paul Green…) iz kožarske industrije – velike povratnice iz Azije u Europu koja se, nakon što je bila bačena na koljena kao i mnoge druge industrije, posljednjih godina budi.
U brojkama ona u Hrvatskoj izgleda ovako: lani je 115 aktivnih tvrtki za proizvodnju i preradu kože ostvarilo 3,8 milijardi kuna prihoda; izvozno je orijentirana industrija i to najviše tržištu EU, a izvoz je u 2015. u odnosu na 2014. porastao za oko 27 posto; porastao je i uvoz za oko 29 posto jer se primarna sirovina za proizvodnju – koža – uvozi i to najvećim dijelom iz Azije, manjim dijelom iz Europe, gdje je kvalitetnija, ali i skuplja i nema je dovoljno, kao ni u Hrvatskoj, gdje je najvažnija tvornica kože Psunj-Viviani, koja dobiva kožu od PIK Vrbovca. I velike su mogućnosti i zapošljavanja u tom sektoru s obzirom na sve veće ‘greenfield’-investicije posljednjih godina, koje su realizirane uglavnom u Međimurskoj i Varaždinskoj županiji, u kojima ta industrijska grana zapošljava više od 76 posto od ukupnog broja zaposlenih u kožarsko-prerađivačkoj industriji Hrvatske. A čak 75 posto radne snage čine žene.
Pozitivne pomake u toj branši bilježe poznate hrvatske tvrtke kao što su Ivančica ili Borovo, ali za njezino buđenje ipak su najvećim dijelom odgovorni stranci. Jer biraju Hrvatsku umjesto Kine ili Turske. Kako kažu, biraju kvalitetu. Štoviše, izuzmamo li neke birokratske zavrzlane te činjenicu da ta grana industrije već dugo ne privlači mlade ljude jer su plaće u sektoru među najnižima, oko tri tisuće kuna, pa tvrtke same moraju motivirati, educirati i stipendirati radnu snagu, prilično su zadovoljni.
Investitori većinom dolaze iz Austrije i Njemačke, a za ulaganje u dvije hrvatske županije odlučuju se iz nekoliko razloga. Jedan od njih relativno su povoljni inicijalni troškovi investicije te poticaji koje osigurava hrvatska država. Tako strani investitor u Hrvatskoj dobije visoku kvalitetu proizvoda po cijenama znatno nižim od konkurenata na Zapadu. Nadalje, tu je geografski položaj i blizina tržišta. U Agenciji za investicije i konkurentnost (AIK) ističu da je Turska apsolutno vodeće zemlja kada je u pitanju proizvodnja tekstila i kože, ali napominju da Hrvatsku trenutačno lokacija čini atraktivnom destinacijom kada je u pitanju privlačenje investicija iz tog sektora.
Osim položaja i kvalitete kao prednosti ulaganja u Hrvatsku navode i kvalificiranu radnu snagu (dvije srednje strukovne škole koje obućavaju za rad u toj industriji i Tekstilno-tehnološki fakultet u Varaždinu, smjer obućar) te dugogodišnju tradiciju kožarske i obućarske djelatnosti u sjevernoj Hrvatskoj.
Međimurje je oduvijek bilo poznato po obućarskoj industriji i u njemu smo pronašli adekvatnu radnu snagu. Bitan faktor bila je blizina Njemačke jer je Haix Obuća samo šest sati vožnje udaljena od mađarske tvrtke u Mainburgu u Bavarskoj. S obzirom na to, ali i da je jako mnogo Međimuraca radilo i još radi vani ili ima nekoga tko radi vani, mentalitet Međimuraca vrlo je sličan njemačkome, a to nam je odgovaralo – kažu u Haixu.
No taj kraj nije odabran samo zbog mentaliteta. Vrlo važan faktor bila je i brzina birokracije. Sve potrebne dozvole rješavaju se u kratkom roku, što potvrđuje iskustvo i drugih tvrtki.
Još postoje područja u kojima je birokracija vrlo visoka. Primjerice, pregovori s HBOR-om u vezi s financiranjem trajali su gotovo godinu dana pa smo ih otkazali. Proces donošenja odluka u određenim područjima trebao bi biti brži, ali proces odobrenja objekta bio je vrlo učinkovit u usporedbi s drugim zemljama. Poslovna klima u Varaždinu od početka je bila vrlo profesionalna i otvorena za naše potrebe. Dobili smo dobru podršku u fazi selekcije lokacija te dozvole za gradnju i odobrenja za poslovanje unutar našeg vremenskog okvira, bez odgoda. Tvornica je sagrađena unutar 10 mjeseci nakon što smo podnijeli zahtjev za građevinsku dozvolu – priča nam Andreas Kindermann, direktor austrijskog Wollsdorf Ledera, vodeće svjetske tvrtke u proizvodnji i obradi te finalizaciji kožnih komponenti u autoindustriji, industriji namještaja te avioindustriji. Oni su investirali oko 10 milijuna kuna u tvornicu u poslovnoj zoni Jalžabet pored Varaždina i otvorili oko 300 novih radnih mjesta.
