Venezuala nas neće preteći!

Marković je 1989. nakratko stabilizirao ekonomiju SFRJ-a, ali politička vodstva republika učinila su sve da se ravnoteža uništi. Hrvatski premijer Orešković danas ima rast BDP-a, ali tu su političari da zeznu priliku tadašnjih republika i pokrajina. Oreškovićev reforme opet koče političari. Budući da se u međuvremenu Hrvatska osamostalila i dobila višestranacije, umjesto čelnika republika i pokrajina sada su zapreka konzistentnoj i učinkovitoj provedbi promjena čelnici stranaka i strančica. Nakon četvrt stoljeća politika opet prijeti podrezati krila ekonomiji.

Ako se već uspoređuje Markovićev i današnje, Oreškovićev vrijeme, kriza dogovaranja, odlučivanja i vođenja procesa u institucijama sustava opet završava okupljanjanjima ljudi na trgovima i ulicama.

Daljnje usporedbi vjerojatno nisu primjerene jer je ipak riječ o različitim društvenim uređenjima, no i ove, nazovimo ih, koincidencije trebale bi biti dovoljno upozorenje političkim elitama u Hrvatskoj. Srećom, demokratsko političko uređenje daje efikasniji okvir za kritične situacije. Ako neka koalicija, kakva je trenutačna između HDZ-a i Mosta, ne funkcionira, novi demokratski izbori, bez obzira na velike opasnosti za ekonomski život zemlje, mogli bi biti najmanje loše rješenje. Uz uvjet da se glavne političke stranke koncentriraju na uobličavanje zaista kvalitetnog i konzistentnog ekonomskog programa. Ono što je danas u ponudi, uz procjenu da su u SDP-u, otkako su u oporbi, zaboravili na pisanje kvalitetnijih uradaka od onih koje su imali dok su bili na vlasti, daleko je od potrebne kvalitete.

U nepoštovanoj borbi za ostanak na vlasti ili dolazak na nju propušta se odlična prilika za iskorištavanje trenutačnih okolnosti. Pokazuje se da Hrvatska ima igrače u odličnoj formi. Riječ je o izvoznicima robe. Premda ih nitko godinama ne ‘zarezuje’, robni izvoz u prvom kvartalu rastao je za 9,4 posto. Proizvođači, očito, iskorištavaju otvaranje tržišta EU za izravan nastup i dobre rezultate. Ali to političari i kreatori ekonomske politike i dalje ne žele vidjeti. Njih veseli oporavak osobne potrošnje. U redu, osobna potrošnja u strukturi BDP-a čini 60 posto, pa joj to daje važnost, ali nevjerojatno je da baš nitko od analitičara ne pomišlja da je bar dio rasta potrošnje kućanstava od 2,5 posto posljedica toga što je netko iz obitelji dobio veću plaću radeći u tvrtkama koje izvoze! Ali odmah se uzima zdravo za gotovo da je taj rast posljedica smanjenih rata otplate stambenih kredita.

Iznenadujući rast BDP-a u prvom kvartalu 2016. prekrivo je upozorenje iz Godišnjaka svjetske konkurentnosti (IMD-a) prema kojemu je Hrvatska ostala na 58. mjestu među 61 zemljom. Skor je poboljšan, ali druge su ga zemlje poboljšale više. Trče brže od Hrvatske. Budu li se političke elite predugo neodgovorno prepucavale, na jednom od sljedećih rangiranja ne gine nam 60. mjesto. Venezuela nas, valjda, ipak neće prestići.