Porezna reforma Što nudi vlast, što misle stručnjaci, a što žele poduzetnici

Najlakše je promijeniti porezne stope. Ključno je pitanje hoće li najavljenje promjene poticati razvoj ili će ga kočiti. A bez obzira na hvalevrijedan oprez kojim ministar Marić hoda po poreznim jajima, Hrvatska još nema ekonometrijske modele koji bi odgovorili na to ključno pitanje.

Godina poreznog rasterećenja – najnovijim prijedlozima Vlada slijedi politiku rasterećenja gospodarstva i stanovništva. Promjenama u sustavu poreza na dohodak rasterećuje se porezne obveznike za 1,2 milijarde kuna. Slanjem u saborsku proceduru novih zakona Hrvatska je ušla u posljednju fazu porezne reforme čije je dovršenje važno za uspostavu cjelovitoga tržišnog okružja te za djelotvorno dovršenje započete privatizacije.

Ovo je bila najava potpune porezne reforme s kraja 1994. koju je, prema njemačkom sufliranju, provodila vlada Nikice Valentića. Ciljevi te porezne reforme i nakon više od dvadeset godina zvuče aktualno. Zašto? Hrvatska je politika u međuvremenu, vođena različitim lobističkim interesima, ekonomskim školama i političkim idejama, izazvala kaos propisa koji su se mijenjali.

Ministar financija zasad skriva detalje porezne reforme. Cjelovito rješenje najavljuje u lipnju, saborsku raspravu najesen i stupanje na snagu od 1. siječnja 2017.

Stručnjaci ističu da se porezna reforma nipošto ne smije provoditi preko noći, nego da radna skupina treba dati prijedloge, strukturirati ih te onda otvoriti stručnu i javnu raspravu o njima. Smanjenje ukupne porezne presije dugotrajno je postupak zbog vrlo visokih proračunskih rashoda, to je ključni problem. Proračunski rashodi moraju se smanjiti na razumnu mjeru i tu ima mnogo prostora, a i moraju biti bolje usmjereni. Međutim, u tom se dijelu uvijek manje sluša struka, a više različiti interesi pojedinih političkih i društvenih skupina – kaže Hrvoje Jelić, partner u PWC-u.

Smanjenje ili ukidanje poreza na dividendu znatno utječe na konkurentnost zemlje, stoga stručnjaci ističu da bi trebalo revidirati stopu ili ukinuti taj porez. Olakotna je okolnost što oporezivanje dividendi nije posebno velik proračunski prihod. Zato ima smisla postupno smanjivati nominalnu stopu poreza na dobit da bismo dobili na atraktivnosti prema stranim ulagačima, a državni proračun tako ne bi znatno izgubio – kaže Jelić.

Na to se nastavlja Majetić ističući da je riječ o svojevrsnome dvostrukom oporezivanju jer tvrtke plaćaju porez na dobit, a onda vlasnici dodatno plaćaju porez na isplatu dividendi. I sustav olakšica na reinvestiranu dobit ima ‘feler’. Naime, poduzetnik može za olakšicu upotrebljavati isključivo iznos koji je utrošio za nabavu opreme za razliku od prijašnjega sustava u kojemu je ostvaren dobit mogao upisati u kapital.

Sada je to, zapravo, olakšica za nabavljenu opremu, a ne za reinvestiranu dobit – napominje Lukša. U posljednjih se nekoliko godina često u medijima spominje porez na nekretnine kojim se željelo aktivirati nekretnine i imovinu koje nisu u funkciji ili na kojima se dodatno zarađuje. Taj porez namjeravala je uvesti prošla vlada, ali nije uspjela u tome. Novi premijer Orešković najavio ga je od 2017., ali ministar financija odmah je povukao kočnicu: – Za uvođenje poreza na nekretnine treba napraviti mnogo predradnji, nije ga moguće uvesti preko noći – upozorio je Marić.

Ako se uvede porez na nekretnine, trebalo bi usporedno ukinuti porez na njihov promet jer u većini zemalja u kojima se plaća takav porez ne postoji porez na promet nekretnina, nego se pri kupnji nekretnine izvan sustava PDV-a plaćaju isključivo pristojbe za prijenos vlasništva. Porez na nekretnine ne bi smio dodatno opteretiti građane i poduzetnike i ne smije biti veći od komunalne naknade bez obzira na broj nekretnina.

Kad je riječ o jednom od najvećih europskih PDV-a, nije realno očekivati njegovo smanjenje. Barem ne još iako je ministar Marić na početku mandata govorio i o mogućim promjenama u tom smjeru. – Niža stopa PDV-a pomogla bi poticanju gospodarskog rasta jer je PDV porez na potrošnju. Nažalost, nije realno očekivati njegovo skorašnje smanjenje jer bi to znatno negativno utjecalo na punjenje proračuna, a kratkoročno vjerojatno ne bi dovoljno potaknulo potrošnju.

Treba, međutim, razmišljati o smanjenju sniženih stopa, primjerice za turizam, da bi se i tako potaknula konkurentnost našeg turizma. Važno je znati da smo u sklopu PDV-a prilično vezani odgovarajućim europskim smjernicama, pa bi promjene trebale biti više kozmetičke – savjetuje Jelić.

Bez obzira na to, ekonomski neoliberali i dalje spominju dramatičnu promjenu modela i uvođenje jedinstvene porezne stope (engl. flat tax), koju su uvele Estonija, Slovačka, Češka, Bugarska. Porezna reforma mora se provoditi dvosmjerno: pojednostavnjenjem i smanjenjem porezne presije.

Bilo kako bilo – sve se može kad se hoće. Međutim, najlakše je promijeniti porezne stope. Ključno je pitanje hoće li porezne promjene poticati razvoj ili će ga kočiti. A bez obzira na hvalevrijedan oprez kojim Zdravko Marić hoda po poreznim jajima, Hrvatska još nema ekonometske modele koji bi odgovorili na to ključno pitanje. Možda je zato Liderovu vruću poreznu temu izbjeglo neubojčajeno mnogo poreznih stručnjaka, analitičara, pa čak i političara.