Ne možemo još dugo nastaviti putem kojim idemo

Vjerujem da ste vidjeli reformski paket hrvatske vlade, znamo i da je Europska komisija relativno zadovoljna viđenim. Kako ga vi komentirate? – Sudjelovali smo u osmišljavanju tih reformi, ali ne u pripremanju, nego u komentiranju i davanju mišljenja. To je ambiciozan program, ali na kraju dana, kao i u svakoj drugoj zemlji i strategiji, sve se svodi na provedbu. Zato nas zanima realizacija i može li zaista Vlada provesti ono što je obećala. Tu smo kao potpora tome, ne kao nadzornici koji utvrđuju je li nešto napravljeno ili nije, već isključivo da pomognemo provedbi reformi.

Jeste li zadovoljni komunikacijom s novom vladom, pogotovo u pripremanju reformskoga paketa? – Apsolutno. Ne govorim to olako jer Svjetska banka ima različita iskustva u različitim zemljama, ali ovdje smo jako angažirani i od početka pozvani dati svoje mišljenje o proračunu, strategiji, što nam je itekako drago. Upoznali sam više ministara nego u bilo kojoj zemlji, razgovarao sam s trinaest od dvadeset ministara i tri puta s premijerom o tome što žele učiniti. Kad govorimo o pristupačnosti i dijalogu, ne bih mogao biti zadovoljniji.

Možete li to usporediti s prošlom vladom, je li bila manje pristupačna ili pristupačnija od ove? – Imali smo dobar odnos s prošlom vladom, s time da je, jasno, u posljednjih šest mjeseci angažman malo oslabio zbog političke situacije i pripremanja za izbore.

Možete li specificirati kako Svjetska banka može biti na raspolaganju Vladi, je li riječ o jeftinijim kreditima, ekspertizama? – Kad je riječ o zajmovima, treba reći da Hrvatska zbog razine prihoda i razvoja ne treba toliko financijske pomoći kao neke druge zemlje. Mi Hrvatskoj možemo dati ekspertizu, primjerice u javnim financijama i upravi. Možemo pomoći de-

Kako komentirate očito napuštanje teritorijalnog preustroja? Čini se da je do daljnega maknuto sa stola. – Hrvatska će u nekom trenutku morati donijeti odluku čak i ako to sada ne želi napraviti. To zasad nije rizik, ali srednjoročno se nešto mora napraviti ako se želi imati održiva i učinkovita vlast. Razgovarali smo s ministrom uprave o tome što bi trebalo napraviti, ali, da budem iskren, imate pravo, to je stavljen u ladicu. To nije problem specifičan za Hrvatsku, radio sam u zemljama koje su također imale teškoća s decentralizacijom odlučivanja i rasterećivanjem javnih financija u tom smislu, no to je politički nabijeno pitanje. Radio sam u Tadžikistanu, ondje su mi uvijek govorili da Švicarci imaju jednak broj državnih subjekata kao i oni. Ali Švicarci imaju mnogo više novca od Tadžikistana i mogu si to priuštiti. Hrvatska si to ne može priuštiti i, ponavljam, to nije pitanje koje zahtijeva hitno djelovanje, ali zahtijevat će neko rješenje. Vjerujem da bi rezanje broja jedinica lokalne uprave i samouprave imalo smisla zbog veličine zemlje.

Vratimo se malo na Vladu… Uzimajući u obzir političku situaciju, vjerujete li da ova vlada može provesti reforme, pogotovo one zahtjevnije? – To treba vidjeti. Kao predstavnik međunarodne institucije svakako bih želio vidjeti provedbu. Ne mogu suditi o tome hoće li političari imati volje to provesti, no ono što su stavili na stol ima smisla i to treba napraviti. Samo oni znaju hoće li biti sposobni provesti to, teško mi je ocijeniti. Naravno da su ljudi zabrinuti jer je ovo nova dinamika. Imate tehnokratsku vladu i koaliciju koja politički nije savršeno usklađena i zato se stvari čine teško izvedivima. Mi vidimo odlučnost, imali smo nekoliko sastanaka s premijerom i vidim jasnoću u vezi s tim što treba napraviti. Na kraju krajeva, to se mora napraviti. Hoće li to biti ova vlada ili neka druga, drugo je pitanje, no te stvari moraju se obaviti.

Kad smo kod očekivanja, premijer je vrlo optimističan kad je riječ o povećanju kreditnoga rejtinga na temelju brze prodaje nekih javnih poduzeća. Mnogo ljudi u državi i nije tako uvjereni, što vi mislite? – On pokušava riješiti glavnu brigu agencija za kreditni rejting, a to je gomilanje javnog duga. Došao je u Hrvatsku i vidio imovinu koja stoji, ne upotrebljava se, i odlučio je prodati. Nije nužno potpuno ostvariti zacrtane ciljeve, agencije traže provedbu. Ako to uistinu želi postići i napravi korake u tom smjeru, nije presudno da zaista dobije petsto milijuna eura, agencije će pozitivno reagirati već na to. Dugo očekuju da se nešto napravi na fiskalnoj strani, ali ništa se ne događa. Premijer želi pokrenuti stvari, bez obzira na postignut iznos, što će vjerojatno pomaknuti rejting.

Dakle, sama namjera mogla bi biti dovoljna? – Naravno, i neki uspjeh. Ali ako se opet odustane, što se događa i u drugim zemljama, neće biti pomaka.

Vidjeli smo i proračun, nije previše drugačiji od onoga prošle vlade. Jeste li zadovoljni? – Kako sam rekao prije, već smo drugi dan nove vlade bili pozvani na konzultacije o pripremi proračuna. I s prošlom vladom radili smo na racionaliziranju trošenja na nekim područjima, dakle s obje smo vlade surađivali na tom dokumentu jer je proračun, bez daljnje, ključan instrument ekonomskih politika. To je jedno od područja na kojima još treba raditi, pogotovo ako se povećaju plaće u javnom sektoru u skladu s rastom BDP-a, zato što će to jako utjecati na proračun. Ako pak gospodarski rast bude veći od predviđenoga, a to bi se moglo dogoditi, to će značiti veće prihode samo po sebi. To u kombinaciji s odgađanjem povećanja proračunski uspjeh čini itekako izglednim. Oprezno smo optimistični kad je riječ o viđenome, no, opet, provedba je tu ključna. Ako se stvari promijene, dat ćemo svoje mišljenje.

Načelno ste optimističniji od sestrinske organizacije Međunarodnoga monetarnog fonda. On je nedavno izrazio sumnju u provedbene mogućnosti ove vlade. – Radio sam prije u MMF-u i mogu reći da su ondje nekako po prirodi skeptični. Ali mi smo ovdje, oni nisu, pri čemu to nije kritika ili optužba. Mi ovdje imamo mnogo veći ulog od njih i mnogo bolje razumijemo što se događa.

Jeste li zadovoljni razvojem ekonomije? Posljednjih mjeseci svjedoci smo kontinuirano dobrih pokazatelja na mnogim područjima. – Da sam građanin ove zemlje, vjerojatno ne bih bio zadovoljan; nezaposlenost je i dalje previsoka, rast i dalje prenizak. Ima dobrih znakova, no još se mnogo toga mora napraviti. Ne radimo samo na područjima koja sam spomenuo nego i na reformi javnih poduzeća poput Hrvatskih željeznica i Hrvatskih autocesta kako bismo javne financije stabilizirali na srednji i kratki rok te otklonili mogućnost velikih šokova za ekonomiju. Mnogo se toga još mora napraviti u investicijskoj klimi. Zemlja je jako profitirala od geopolitičke situacije u svijetu, ponajviše u turizmu, ali to je sreća, mora se napraviti mnogo više. Ne govorim samo o stranim ulaganjima, to vrijedi i za domaće tvrtke. Treba poboljšati regulativu, porezni sustav, sve što ima veze s poslovnim okružjem. Moody’s je predvidio jednopostotni srednjoročni rast, što me zgrozilo jer i kad ništa ne radite, imate jedan posto. Mene to ne bi zadovoljilo.

Što je s HAC-om? To je golem kamen oko vrata državi o čijoj se sudbini još nije odlučilo. Svjetska banka nedavno je ponudila pomoć, razgovaralo se o tome. Kakva je situacija? – Naš tim još radi na tome, to je vrlo složen problem. Usmjerili smo se na dvoje: na dug, koji je kratkoročan i vrlo skup, zato pokušavamo smisliti financijski koncept kojim bismo pristupili vjerovnicima i produljili zajmove, ali uz jamstva Svjetske banke. Ne namjeravamo tražiti od njih gubitke ni u kojem smislu pogledu. To je jedna strana, druga su operacije. Na tome radimo s Ministarstvom prometa i poduzećem kako bismo osigurali maksimalnu učinkovitost. Sve je zasad na stolu, cijeli sustav prihoda, varijante poput vinjeta, troškovi održavanja itd. Mogu vam reći da smo vrlo ozbiljno angažirani na tom problemu i ne namjeravamo odustati, no moramo se pobrinuti da sve bude na mjestu. Nadu mi daje odlučnost svih uključenih u nalaženje rješenja. Primjerice, prije nekoliko tjedana na sastanku u Washingtonu prvi je put otkako sam ovdje bilo zastupljeno Ministarstvo prometa, što je našoj upravi bio dobar znak o ozbiljnosti svih sudionika.

Koncesijski model, čini se, više nije na stolu. Što mislite o tome, bi li to bilo dobro rješenje? – To bi bio lak način izlaska, ni loša ni dobra ideja. Pitanje je samo što točno dajete u koncesiju. Ako vam kuća gori, dati je u koncesiju nema previše smisla, što je bilo naše stajalište od početka. Bolje je najprije stabilizirati tvrtku i postaviti je na održive noge pa onda odlučiti što s njom, odnosno dati je u koncesiju ili nešto drugo. Dati u koncesiju tvrtku koja nije restrukturirana ni financijski ni operativno nema smisla zato što nećete dobiti povrat koliki očekujete. Može se HAC dati u koncesiju, no svatko tko bude ulagao, ponudit će novac utemeljen na operativnom i financijskom stanju u njemu.

Na kojim projektima još radite u Hrvatskoj, gdje ste najaktivniji? – Trenutačno smo usredotočeni upravo na autocestu, to je naša glavna aktivnost u kojoj želimo biti sigurni da smo obavili dobar posao. Nastavljamo raditi i na projektima kao što su inovacije, socijalna zaštita, zdravstvo, ali gledajući unaprijed, radimo i na potpori Vladinim fiskalnim planovima u sklopu zajma za razvojnu politiku; riječ je posudbi državi za provedbu reformi.

Prije otprilike dvije godine prognozirali ste da Hrvatska ne može još dugo načinom na koji ide. Kakva je danas situacija, jeste li optimističniji? – Kao ekonomist nikad niste optimistični, nego oprezno optimistični. Tad sam želio reći da ste u situaciji kad su kamate niske, što vam omogućuje da ‘sakrijete’ svoje pogreške. No to se može brzo promijeniti, zato je to dobro vrijeme za popravljanje kuće. Koraci u tom smjeru napravljeni su u sklopu proračuna prošle i ove godine. Ako to ne napravite, a kamate se promijenile, što bi se moglo dogoditi zbog tendencija u SAD-u, servisiranje duga može eksplozirati, kao što je pokazalo moje radno iskustvo u drugim zemljama. Treba zato urediti kuću prije nego što kamate skoče, to sam pokušavao reći. Ako Vlada postigne deficit od 2,7 posto BDP-a, onda je to već kretanje u pravom smjeru. Vjerujem da je to moguće. Sve, naravno, ovisi o političkoj situaciji. Odluke se ne donose u političkom vakuumu, ali odlučnosti ima.