Poduzetnike s početka tranzicije ipak su dohvatile godine i posljedice borbe s vjetrenjačama. Ima li mladih poduzetnika? Ima, kako da ne. Evo ih – poduzetno odlaze u zemlje s toplijom poslovnom klimom.
Nadalje, aktivna je poduzetnička populacija, isprka na izrazu, blago ostajela. Koliko god poduzetnici bili ‘nabrijani’, gonjeni adrenalinoom i željom za dokazivanjem – nakon dva desetljeća raubanja mnogi su odlučili malo prikočiti. Mnogi su godinama bezrezervno prihvaćali mantru kako nema alternative stalnom rastu, jer ‘stagnacija znači propadanje’. A onda su, u recesiji, vidjeli kako oni koji su pod svaku cijenu rasli – propadaju. Mnogi koji su ‘stagnirali’ tako da su nužno izgubljen dio klijenata samo zamjenjivali novima (kako bi saldo bio otprilike jednak) – evo, žive i danas. Pa čemu onda sada, kad opet ništa nije sigurno, ‘uletavati’ s novim pričama? Poput na početku otkrivenih mogućnosti da poduzetnik spoji svoj kapital s radom i upusti se u biznis s pozivnim centrima. Uostalom, poznato istraživanje GEM godinama pokazuje da se u Hrvatskoj u poslovne pothve ide iz nužde (kad čovjek izgubi posao ili više ne može podnijeti raditi za nekoga drugog), a ne iz prilike…
Dobro, ako su poduzetnici prvo borci s početka tranzicije umorni i zadovoljni, ima valjda u mladoj populaciji poduzetničkog duha. Ima, ima, kako da ne! Generacija milenijaca, vrlo često, svoju poduzetnost dokazuje odlukom da nešto poduzme: ode u Irsku ili Njemačku. Ondje će na početku raditi za druge, ali siguran sam da će za desetak godina mediji u Hrvatskoj biti preplavljeni pričama o onima koji su, umjesto da pozivne centre osnuju u Hrvatskoj, to vrlo uspješno učinili u zemljama u kojima je poduzetnička klima bila toplija, a suživot između slobodnog tržišta i državne intervencije smisleniji.