Hitrost pri uvođenju administrativnih obveza mora se prenijeti u uvođenje rasterećenja, a oprez kojim se pristupa pojednostavnjenju birokracije trebalo bi primijeniti u svakom uvođenju dodatnih obveza.
Fiskalizacijom Ubera javna uprava šalje poruku svim tvrtkama koje posluju prema načelu ekonomije dijeljenja (shared economy) da će im poslovanje biti kompleksnije, rizičnije i skuplje.
U posljednje vrijeme mnogo se pisalo o nužnosti ukidanja poslovnog pečata, a mnogo manje o obvezi fiskalizacije usluga vozača automobila koji imaju ugovor s Uberom. Uklanjanje pečata percipira se kao važan korak k modernizaciji javne uprave i zaokret prema e-upravi. Ta makar zakasnjena odluka Vlade hvale je vrijedna. Premda ne donosi velike uštede tvrtkama u smanjenju troškova poslovanja, pečati odlaze u povijest kao relikt nekih prošlih vremena i jedna od najiranjnijih i potpuno besmislenih regulatornih obveza. No pitanje je koliko će taj odlazak u povijest trajati. Sjetimo se samo ukidanja jedinstvenog matičnog broja građana (JMBG). Osobni identifikacijski broj (OIB) uveden je još 2009., ali JMBG su punih sedam godina kasnije tražile banke, telekom, pa čak i neke državne institucije.
S druge strane, ekspresno fiskaliziranje Uberovih usluga potvrđuje da je javna uprava sposobna jako brzo i efikasno uvesti regulatorne promjene tvrtkama kada je riječ o dodatnom terećenju poduzetnika novim administrativnim troškovima u poslovanju.
Osim što su Uberove usluge gradskog prijevoza 30-50 posto jeftinije od konkurentskih velika je prednost Ubera i mogućnost brzog ulaska i izlaska iz vozila, pri čemu se cijela transakcija usluge obavlja putem interneta, bez mogućnosti plaćanja gotovinom. Međutim, novouvedena obveza fiskalizacije te prednosti eliminira jer je vozač Ubera odnedavno obvezan korisniku uručiti fiskaliziran račun. To znači da morate pričekati da se vozač spoji sa serverima Porezne uprave, to jest, obavi fiskalizaciju ispisujući račun na pisaču. To se vrijeme ponekad protegne na pet i više minuta zbog učestalih problema s internetskom vezom ili zbog opterećenja sustava, pa korisnik cijeli proces doživljava kao vrlo iritantno i nepotrebno trošenje vremena.
Ta odluka Porezne uprave ima i multiplikacijski efekt. Štetu snose i svi korisnici jer im poskupljuje usluga prijevoza, a tvrtkama se nameću dodatni računovodstveni troškovi. Naime, dosadašnje internetsko knjiženje računa bilo je iznimno jednostavno i višestruko kraće od novonametnutog petljanja s papirnatim taksi-računima. Takvom odlukom javna uprava šalje poruku svim tvrtkama koje rade prema načelu ekonomije dijeljenja (engl. shared economy) da će im poslovanje biti kompleksnije, rizičnije i skuplje. Tako tvrtke poput AirBnB-a, koje upotrebljavaju inovativne poslovne modele u kojima se transakcije kupoprodaje i plaćanja obavljaju putem interneta, moraju računati s dodatnim troškovima i neugodnostima pri poslovanju u Hrvatskoj. U onako obeshrabrujućoj trenutačnoj situaciji odlaska uspješnih startup-tvrtki iz Hrvatske, to svakako nisu dobre poruke.
