Političko navodnjavanje

Milijardu kuna uložila je država u navodnjavanje 13 tisuća hektara, ali ne zna koliko se od toga zaista navodnjava. Upućeni procjenjuju da je riječ o najviše 1300 hektara.

Ministar Davor Romić na gradilištu kanala Kapinci – Vaška koji bi, kad proradi, mogao navodnjavati ‘čak’ 20 posto predviđenih površina.

Nastavi li Hrvatska navodnjavati poljoprivredna zemljišta a da prije dobro ne razmisli što ćemo proizvoditi i koja su nam područja prioritetna u gradnji kanala, bacit ćemo taj uloženi novac! Riječi su to našeg sugovornika, vlasnika velike poljoprivredne tvrtke koji je kritizirao velike hrvatske planove, motivirane ponajprije prikupljanjem političkih bodova, a ne osmišljenim planiranjem razvoja domaće poljoprivrede.

U sklopu Nacionalnoga projekta navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Hrvatskoj (NAPNAV), prihvaćenoga 2005., u vrijeme vlade premijera Sanadera, do Milanovićeve vlade uloženo je milijardu kuna. S tim ulaganjima bilo je predviđeno navodnjavanje 13 tisuća hektara, no za sada nema službenih podataka o tome koliko se od toga zaista navodnjava. Prema tvrdnjama našega dobro upućenog sugovornika, ako se u ovom trenutku navodnjava i deset posto navedenih površina, bila bi to optimistična procjena.

Kaže kako su najbolji primjer, blago rečeno stihijskog, ulaska u te projekte kanali Gat – Veliškovci pokraj Belišća, Kapinci – Vaška u Općini Sopje pokraj Slatine te kanal Sinjsko polje. Naš drugi sugovornik, koji je nekad radio u Ministarstvu poljoprivrede, kaže da je svim vladama neovisno o političkoj orijentaciji zajedničko da nisu previše razmišljale o tome.

Odluke su najčešće ovisile o tome je li ‘naša stranka’ na vlasti u županiji ili su ih pak dogovarali kojekakvi lobiji daleko od očiju javnosti, kao u kafiću. I onda bi izradili nekakve studije koje bi opravdale takvu odluku – govori bivši službenik Ministarstva. Da ti projekti baš nisu planirani najbolje, pokazuje inzistiranje na anonimnosti ne samo poljoprivrednika s kojima smo razgovarali nego, kako vidimo, i bivših državnih dužnosnika, ali i jakih menadžera.

Iako su iz odgovora Ministarstva poljoprivrede može iščitati da su to supervažni projekti za našu poljoprivredu, porazna je iskorištenost kanala Gat – Veliškovci pokraj Belišća, što su nam gotovo službeno potvrdili i u tamošnjem gradskom poglavarstvu. Investirano je 40 milijuna kuna da bi se navodnjavalo 500 hektara poljoprivrednih površina iz rijeke Drave. Iako u Ministarstvu poljoprivrede tvrde da se sada navodnjava 100 hektara, u Belišću tvrde da se od 2009., kad je sustav sagrađen, na njega priključilo samo ‘desetak poljoprivrednika koji imaju ukupno 25 hektara zemlje’, dakle da je iskorištenost pet posto.

Pretpostavke iz Ministarstva – Sustav je sagrađen na privatnome poljoprivrednom zemljištu i sa svim korisnicima sklopljeni su ugovori o navodnjavanju – kažu u Ministarstvu. Potvrđuju da za taj sustav navodnjavanja nije izrađena predinvesticijska studija, ali je, kažu, ‘idejnim projektom sustava navodnjavanja uzeta u obzir postojeća poljoprivredna proizvodnja, kao i pretpostavka budućega stanja po-

Nerentabilni sustavi

GAT – VELIŠKOVCI Obuhvaća 500 hektara. Investicija vrijedi 40 milijuna kuna i njime se koristi samo 10-tak poljoprivrednika na 25 hektara.

KAPINCI – VAŠKA Obuhvaća 1260 hektara. Investicija vrijedi 81 milijun kuna i navodno će ga upotrebljavati samo 30 korisnika koji će, prema našim pretpostavkama, navodnjavati 20-ak posto predviđene površine.

SINJSKO POLJE Obuhvaća 4500 hektara, tek se treba dograditi; procijenjena je vrijednost investicije 100 milijuna kuna. Trenutačno ga upotrebljava 10-ak poljoprivrednika na manje od 200 hektara jer su ostatak zemlje dobili stočari.

Dijelom isplativi sustavi

KNEŽEVI VINOGRAĐI – ZMAJEVAC Rješava se pitanje odvodnje oborinskih voda i za navodnjavanje, no nema informacija o tome koliko se površine navodnjava i za koliko poljoprivrednika.

Isplativi sustavi

BID – BOSUTSKO POLJE Obuhvaća 6710 hektara. Investicija vrijedi 491 milijun kuna i njime će se koristiti PIK Vinkovci te mali poljoprivrednici među kojima je provedena anketa.

BARANJA Obuhvaća 5000 hektara. Investicija vrijedi 24,5 milijuna kuna i njime će se koristiti Belje (za 3500 hektara). Predviđeno je još 1500 hektara za male korisnike iako ga ne upotrebljavaju svi.

ljoprivredne proizvodnje’. Dakle, pretpostavljali su! Koliko je njih pak potpisalo ugovore, nemamo podatak, osim ako je riječ o desetak njih, kao što kažu u Belišću. Možda je odgovor zbog čega je taj projekt doživio fijasko dao jedan tamošnji poljoprivrednik.

Država nije uzela u obzir to da naši poljoprivrednici nemaju od 50 do 100 tisuća kuna, ovisno o veličini parcele i udaljenosti od kanala, za kupnju opreme za navodnjavanje, a ni to da se teško zadužuju u bankama te da su projekti iz IPARD-a bili teško dostupni. Kao što vidimo, problemi su i u nepravednoj raspodjeli novca iz Fonda za ruralni razvoj – kaže.

To su, kad su već ulazili u pretpostavke, mogli najlakše predvidjeti i ponuditi neke programe s pomoću kojih bi poljoprivrednici nabavili opremu za navodnjavanje. Sličnu sudbinu najvjerojatnije čeka kanal Kapinci – Vaška, vrijedan 81 milijun kuna, koji još nije gotov. Da je sve išlo kako treba, 1260 hektara uz Dravu navodnjavalo bi se već treću sezonu. Prema posljednjim informacijama iznesenima početkom travnja kad je ministar poljoprivrede Davor Romić obišao gradilište, radovi u prvoj fazi trebali bi biti privedeni kraju ovoga ljeta, što znači da bi sustav bio u funkciji tek od sljedeće sezone.

Projekt su financirale vlada premijerke Jadranke Kosor (80 posto) i Virovitičko-podravska županija (20 posto), no Milanovićeva ga je vlada reducirala jer je novim planom vrijednost investicija smanjena za 30 milijuna kuna, s time da je država preuzela financiranje. Pritom je zanimljivo da je unatoč smanjenju sredstava zbog drugačije projektne izvedbe i dodatno navodno iskazanog interesa poljoprivrednika predviđeno povećanje navodnjavanja za 700 hektara, što bi se realiziralo u drugoj fazi čija je provedba počela ovih dana pribavljanjem lokacijske dozvole. No čini se da je i za vrijeme Milanovićeva ministra Jakovine takva odluka donesena naprećac, usprkos zainteresiranosti poljoprivrednika. Ona je, prije svega, bila deklarativna jer nitko od poljoprivrednika neće reći da je navodnjavanje loše. U Ministarstvu poljoprivrede kažu da je napravljena studija izvodljivosti i da je osnovana Udruga poljoprivrednih proizvođača korisnika sustava navodnjavanja Kapinci – Vaška, čiji se članovi, kojih je 56, uglavnom bave povrtnarskom proizvodnjom. Njezin predsjednik Siniša Hrgović smatra to dobrim projektom.

Ono što u Ministarstvu nisu rekli, čuli smo od Hrgovića, a to je da je samo 30 članova Udruge iskazalo interes za navodnjavanje. U razgovoru s nekim od njih vidljivo je da nisu sigurni trebaju li ulaziti u taj projekt. Iako Hrgović nije mogao reći koliko članovi Udruge imaju zemlje, jasno je da nije riječ o velikim površinama jer ljudi proizvode povrće. Hrgović ima 70 hektara, no većina drugih mnogo manje, pa je naša procjena da bi se njih 30 moglo koristiti s 300 hektara zemlje, što je malo više od 20 posto predviđene površine. Nema ni naznaka da bi i drugi poljoprivrednici koji nisu članovi Udruge mogli navodnjavati, pa se s punim pravom bojimo da bi se i taj projekt mogao pretvoriti u fijasko.

Tako nije razmišljao ministar Romić kad je u travnju posjetio to područje. Taj inače priznati stručnjak za navodnjavanje očito ponavlja pogreške svojih prethodnika jer navodnjavanje je svakako potrebno i isplativo, no moramo znati kada i gdje.

Pokazatelj je toga upravo projekt gradnje sustava navodnjavanja Sinjsko polje, koji je tek u pripremnoj fazi. Riječ je o kanalu koji je građen još u prošlom stoljeću i služi za odvodnju rijeke Cetine, no do sada su se njime koristili i neki proizvođači povrća za navodnjavanje.

Problem je s Hrvatskim vodama koje ispuste vodu iz kanala kad god najave kišu jer boje poplava; kad kiša ne padne, kanal presuši pa ne možemo navodnjavati – kaže naš sugovornik iz tog područja.

U Ministarstvu poljoprivrede vele da je zbog toga izrađeno koncepcijsko rješenje melioracijskog uređenja za oko 4.050 hektara. Nema službene potvrde koliko će vrijediti to ulaganje, ali prema izračunima Ministarstva, prva će faza, u kojoj će se navodnjavati 500 hektara, stajati državu (80 posto) i Splitsko-dalmatinsku županiju (20 posto) 25 milijuna kuna, što znači da bi ukupno ulaganje moglo dosegnuti 100 milijuna kuna, ako ne i više.

U ovom trenutku većinu zemlje upotrebljavaju stočari, a naš sugovornik s tog područja veli kako je njima najmanje potrebno navodnjavanje i da se do sada vodila pogrešna politika dodjele državnog zemljišta. Ipak, čini se da su to shvatili i u Ministarstvu jer za razliku od prethodna dva primjera ovdje je ipak nešto dobro napravljeno.

Planirana je promjena dosadašnje strukture proizvodnje prema intenzivnoj proizvodnji ratarsko-krmno-povrtnih kultura – poručuju.

Ipak, u Ministarstvu nisu napravili detaljnu analizu isplativosti jer nam informacije s terena govore da je vrlo moguće da će novac i ondje biti uludo bačen. Razlog je nesloga poljoprivrednika; većina misli da će malo njih uložiti u opremu za navodnjavanje jer ljudi nemaju novca. No za taj projekt još nije kasno da im država pripremi programe koji će im olakšati da ipak ulože u navodnjavanje.

Da ne bi bilo zabune, projekti navodnjavanja itekako su potrebni. Možemo navesti dobre primjere poput kanala Bić – Bosutsko polje, na kojem se planira navodnjavati 6710 hektara i od kojega će koristiti imati PIK Vinkovci, kao i sustav navodnjavanja Baranje u kojem će osim za male poljoprivrednike koristiti imati Belje, koje planira navodnjavati 3500 hektara od ukupno 5000. Upravo je to smjer kojim trebamo ići jer se to najviše isplati, ma koliko će se neki možda ljutiti da favoriziramo velike – oni će se sigurno koristiti tim navodnjavanjem, a uz njih i neki mali poljoprivrednici.

Prema NAPNAV-u, planira se navodnjavati 65 tisuća hektara, za što bi država trebala izdvojiti tri milijarde kuna, a poljoprivrednici za opremu 1,4 milijarde, s time da se zbog kašnjenja zapravo ne zna kad će se to realizirati. Dosad smo potrošili milijardu kuna, no kako je rekao jedan poduzetnik, ponašamo se kao pijani milijarderi i državnim novcem financiramo ono što privatnim ne bismo nikada. Početkom ožujka predsjednik Uprave Agrofructusa Denis Matijević u intervjuu za Lider govorio je o šest strateških točaka koje mora prihvatiti hrvatska poljoprivreda; jedna je od njih navodnjavanje. Da bismo to učinili, moramo imati strategiju poljoprivredne proizvodnje u kojoj ćemo definirati što ćemo, kada i gdje proizvoditi, moramo provesti komasaciju (okupljanje zemljišta) i regionalizaciju te urediti porezni sustav i prilagoditi se pravilima EU. Ništa od toga nije definirano i zato nam se događa da se u kojekakvim kancelarijama ili bogtepitaj gdje donese odluku onako iz glave: ‘Haj’mo ondje sagraditi sustav za navodnjavanje!’