Zadrugarstvo još boluje od stigme socijalističkog tjeranja u zadruge. No, umjesto da potiče globalno jedan od najmoćnijih modela udruživanja, država zadruge diskriminira nizom poreznih i administrativnih odredbi. Unatoč tome, zadrugarstvo je u porastu. Još da se prilagode propisi.
Bauk zadruga kruži Hrvatskom. Ali, ne bojte se, nisu to sovjetski kolhozi ni sovhozi. Niti pak imaju ikakve veze sa Staljinom, socijalizmom, komunizmom, Jugoslavijom ili sličnim povijesnim razdobljima, događajima ili ljudima koje bi prosječno informirana ili uskogrudna osoba mogla izvući u negativnom kontekstu na spomen zadrugarstva. Za razliku od nekadašnjih socijalističkih zadruga u koje je vlast seljake dekretom tjerala, danas su zadruge prava interesna udruživanja od kojih imaju korist svi njihovi članovi. ‘Godine su prošle pune muka’, kaže stih popularne pjesme Zdravka Čolića iz socijalističkog režima ovaj put korišten u malo drugačijem kontekstu. A mi slobodno možemo dodati – došle su nove. Bar kad je riječ o zadrugarstvu u Hrvatskoj, gdje nije samo problem u glavama ljudi.
Prednosti takve vrste udruživanja je mnoštvo – od zajedničkog proizvoda, infrastrukture, do nižih troškova i generalno humanijeg načina poslovanja. Zadruge čak i lakše prevladavaju krizu. Naime, s obzirom na to da svojim obveznim izdvajanjem iz dobiti za razvoj zadruga stvaraju zadružnu imovinu koja je na korist zadrugarima te predstavlja oblik nedjeljivog vlasništva, stvoreni su dobri preduvjeti da lakše prevladavaju krizne situacije. Ima ih proizvodnih, potrošačkih, uslužnih, ima ih u poljoprivredi, u građevini, turizmu, energetici, financijama, među studentima – protkane su u svim područjima. No, nažalost, u Hrvatskoj su još uvijek nedovoljno prepoznate i stimulirane. Štoviše, diskriminirane su, složit će…
Negativne konotacije zbog prošlosti kada su ljudi bili prisiljavani ulaziti u zadruge. Zadruge se od ostalih pravnih subjekata razlikuju prema zakonskoj obvezu postupanja prema zadružnim načelima, što im omogućuje dugovječnost u odnosu na ostale oblike udruživanja. No ne postoji institucija koja bi nadzirala primjenu zadružnih načela, na način da djeluje savjetodavno i edukativno. Iako imaju društvenu važnost, zadruge su porezno tretirane jednako kao i bilo koje profitno društvo, što nije slučaj u mnogim europskim zemljama. Zadruge su diskriminirane u odnosu na ostale pravne subjekte – zadruge imaju zakonsku obvezu izdvajanja minimalno 20% iz dobiti za razvoj zadruge, a prema Zakonu o porezu na dobit nisu oslobodene plaćanja poreza na reinvestiranu dobit, što je istim zakonom omogućeno trgovačkim društvima.
Nailaze i na problem prilikom podizanja kredita kod banaka, gdje banke traže osobna jamstva članova zadruge, ne uzimajući u obzir posebnost zadruge i Zakona o zadružama, koji izrijekom regulira da zadruga u pravnom prometu za svoje obveze odgovara svojim svojom imovinom, a da član zadruge ne odgovara za obveze zadruge. Uočeno je nerazumijevanje zadružnog načina poslovanja od strane raznih institucija, a što dovodi i do neprepoznavanja i diskriminacije zadruge u mnogim zakonima i natječajima. Član zadruge ne ostvaruje nikakve prednosti od svog članstva u zadruzi u odnosu na ostale kooperante. Iako prema Zakonu o zadružama on ima pravo sudjelovanja u dobiti zadruge, u stvarnosti takav sustav još nije zaživio, prije svega zato što zbog gospodarske situacije zadruge obično posluju s gubitkom pa se nema što ni dijeliti.
Članu zadruge nameće se obveza sklapanja ugovora sa zadrugom kojim će se regulirati njihova međusobna prava i obveze. U takvoj situaciji pojedinci nisu motivirani za ulazak u zadružu te se nameće potreba njihova motiviranja putem različitih pogodnosti (npr. neoporezivanja odnosa između zadruge i člana). Problem je i neažurirani Registar trgovačkog suda, gdje se upisuju zadruge prilikom osnivanja. U svijetu zadružno poslovanje ima različite stimulativne porezne tretmane pa se na taj način stvaraju uspješni poslovni subjekti.
Goran Jeras, upravitelj Zadruge za etično financiranje (ZEF), smatra da prije svega nedostaje edukacija o tome što su to zadruge i koje su prednosti takvog oblika poslovanja. Hrvatska zadružna diskriminacija – U Europi je svaka peta osoba član neke zadruge, a u Hrvatskoj tek svaka 220., gdje nam samo susjedna Italija ima 12 milijuna članova. Također, kod nas su veća porezna opterećenja za zadruge nego u ostatku Europe. Ujedno, mora biti najmanje sedam osnivača s minimalnim ulogom od tisuću kuna. Trenutačno u većini zemalja EU ne postoji minimalni broj članova, a ulozi također ne postoje ili je riječ o mnogo manjem iznosu – nabrava Jeras, dodajući i da su zadruge često diskriminirane na domaćim natječajima i to u većini slučajeva zbog nedostatka znanja o poslovanju zadruge, gdje ih se često zamijeni s udruženjima, odnosno s neprofitnim organizacijama.
Glavni motiv za osnivanje ZEF-a bio je pokretanje prve etične banke u Hrvatskoj, za koju se licencija očekuje potkraj godine. Osnivači su, priča Jeras, željeli osigurati ravnopravno i demokratično sudjelovanje članova banke u odlučivanju i upravljanju, ali prema važećoj zakonskoj regulativi, banke moraju biti dionička društva, što znači da dioničari s više kapitala imaju veća glasačka/upravljačka prava. Kako bismo omogućili maksimalno demokratično upravljanje prema principu ‘jedan član – jedan glas’, etična banka imat će samo jednog dioničara i stopostotnog vlasnika – ZEF, a zadružni model odabrali smo zato što su zadruge i zakonski obvezne donositi odluke prema tom principu. Na taj će način svi članovi, bez obzira na iznos novca uloženog u etičnu banku, imati jednako pravo glasa u skupštini, a upravitelj ZEF-a bit će jedini član skupštine etične banke i prenositi banci odluke svu vlasnika – pojašnjava upravitelj. ZEF ostvaruje prihode iz nekoliko izvora, primarno od članstva, a zatim i od donacija. Lani je imao 273 tisuće kuna prihoda, trenutačno ima malo više od 400 zadružara, a do kraja godine očekuje ih više od 1000.
Prema broju članova u Hrvatskoj prednjače poljoprivredne zadruge, poznatije su Prvča i Napredak, i dobar su primjer kako se udruživanjem poljoprivrednika može postati konkurentniji na tržištu. Ima ih i u drugim sektorima, a posljednjih nekoliko godina njihov broj raste. Malo i sporo, ali raste, zahvaljujući onima koji prepoznaju njihove prednosti. Zadruga je, naime, oblik organizacije koji je najbolje usklađen s načelima otvorenosti, transparentnosti, demokratičnosti i solidarnosti, jer zadrugom ne upravlja kapital, već njezini članovi i to prema modelu jedan član – jedan glas. U zadruzi se ne može dogoditi da oni koji imaju najviše novca samim time imaju pravo donositi sve odluke. S druge strane, omogućuju onima koji u nju više ulažu, bez obzira ulazu li novac ili vlastiti rad i vrijeme, više se koriste njezinim logističkim kapacitetima. Ako pričamo konkretno o ZEF-u, onda Jeras kao najveću prednost ističe umrežavanje i korištenje logistikom zadruge.