SIEMENS

EU i pada cijena nafte nemaju toliko novca pa se vjerojatno ni neće upuštati u taj šoping. Osim toga zbog politike SAD-a prema Hrvatskoj i generalno Europi bilo kakav dogovor s Rusima vjerojatno ne bi bio moguć bez američke suglasnosti. Uvijek postoje mogućnosti i da neke druge kompanije preuzmu Inu, iz Kazahstana ili nekih zemalja Bliskog istoka, ali to je zasad domena naglašanja.

Jedna velika energetska kompanija na tragu je ideje naftnoga konzultan- ta Davora Šterna iz 1999. o spajanju Ine, Mola, Petrokemije i Janafa, ali i drugih kompanija iz okružja u jaku srednjeeuropsku naftnu kompaniju. Na tragu je to i sadašnje ideje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o spa- janju Baltika i Jadrana i, kako tvrdi Štern, teoretski zaslužuje pozornost. Danas Janaf možda ne bi mogao ući u zajedničku tvrtku zbog europskih propisa, ali vjeruje se da bi mogli Mol, Ina i Petrokemija. Uz, naravno, dobro definiranu podjelu djelatnosti, vlasničkih udjela i koncepta upravljanja.

NIS je danas u mnogo boljem stanju nego što je bio prije preuzimanja. NIS je bio veliko opterećenje za proračun, a sada je važan faktor povećanja pro- računa. Mislim da je u našem slučaju dobro što strateški partner upravlja kompanijom i da bi privatna kompanija koja je ozbiljan igrač na globalnom tržištu bila frustrirana aranžmanom u kojem ona ope- rativno ne vodi kompaniju. Iako država u Air Ser- biji ima većinski udio, zapravo Etihad upravlja kom- panijom – govori Đulić, naglašavajući da država treba realno shvatiti svoju (ne)važnost na globalnom tržištu, pronaći globalnog igrača s kojim dijeli osnovne vrijednosti i s kojim se slaže o strateškom smjeru razvoja kompanije te identificirati ono što joj je stvarno važno i na tome inzistirati.

Stalni ruski interes je li to u našem slu- čaju Mađarska, Rusija ili netko treći, vjerojatno ni sami ne znamo. Iako smo cijelo vrijeme vapili za američkim investitorima, oni se nikad nisu poja- vili. No zato su Rusi uvijek bili tu negdje, tiho ku- cali na vrata.

Mađarska ne krije svoju zadivljenost Rusijom i mnogi premijera Viktora Orbána, vrlo utjecajnu osobu u Europi, smatraju Putinovim igračem. Godinama se priča kako su preko Mola ustvari za Inu zainteresirani Rusi, koji Inu žele od 2003. Rosnjeft je tada, podsjeća profesorica na Hrvatskim studi- jima Jelena Jurišić, htio od države otkupiti 25 posto dionica Ine, ali kako nije od Vlade dobio garanciju da će u skoroj budućnosti može dobiti i većinski paket, odustao je. Htio je ući i u Janaf, koji mu je bio zanimljiv zbog već zaboravljenog projekta Družba Adria, ali i sada je zbog kontrole nad nafto- vodnim putovima na području Hrvatske, BiH i Sr- bije. No danas je situacija drugačija, s obzirom na geopolitička previranja i politiku SAD-a prema EU, pa bi ulazak Rusa bio otežan i trebalo bi političko odobrenje SAD-a.

Ništa bez povjerenja – Zbog takvoga političkog faktora, kao i krize u naftnoj industriji te sankcija EU, vjerojatnost da Rusi postanu vlasnici Ine danas je manja nego 2003. – procjenjuje Jurišić. Osim toga, kako se pitaju pojedinci, zašto bi kupili devastiranu Inu i ulagali, potrošili nekoliko milijardi dolara za kompaniju koja je i ovako izložena okružju koje je znatno rafinerijski razvijeno. Što god i koga god bliža ili daljnja budućnost donijela, među trenutačnim dionicima Ine mora se stvoriti povjerenje. To je nakon svega doista teško, ali sasvim sigurno bi se svi, uključujući i Mol, druga- čije ponašali, drugačije karte bacali na stol kad bi postojalo jedinstvo hrvatske vlade. No, kako to inače biva, vjerojatno ćemo to, kao i odgovore o budućnosti Ine, dobiti tek kad dođe pravi vanjski poticaj koji nam je, čini se, uvijek potreban za promjenu strategije i strateškog promišljanja.