Home / Biznis i politika / Zaokret za spašavanje održive Unije kako se ne bi izgubila Europa

Zaokret za spašavanje održive Unije kako se ne bi izgubila Europa

Dan nakon oproštajnog posjeta američkog predsjednika Obame London dovodi u pitanje proširenje EU na države koje su u pristupnom procesu: Tursku, Srbiju i Albaniju.

Hrvatska država zbliža zna pretjerati sa servilnošću. Više se ovih dana posvetilo pozornosti vidljivom osiguranju turskog predsjednika Recep Tayyipa Erdoğana za njegova boravka u Zagrebu nego da dolaze Obama i Putin zajedno. Ali možda je to pretjerivanje jedini način da se u uspavanom hrvatskom javnom i političkom prostoru isprovocira političko buđenje, svijest o politici turskog predsjednika prema Europi, Balkanu, Hrvatskoj.

Doktrina širenja turskog utjecaja, ponajprije na područjima bivšega Osmanskog Carstva, a potom i na ostatak Europe relativno je stara i apsolutno poznata onima koji su je htjeli upoznati. Novo je to što se i u Hrvatskoj pomalo počinje razumijevati da turske investitore u jadranske marine i hotelske komplekse, u slavonsku poljoprivredu ili u hrvatsku energetiku ne zanima samo profit. Pa čak im nije na prvom mjestu. Na prvom je mjestu ostvarivanje utjecaja u prostoru. Voljela bih da o tome i Oreškovićeva vlada vodi računa u gospodarenju hrvatskom državnom imovinom. Da se ne bi dogodila turska inačica slučaja ‘Kupari’, pri čemu se prethodna Milanovićeva vlada približila ambicijama ruskog predsjednika Putina mnogo više nego što bi to zaštita državnog interesa dopuštala.

No čini se da i na uspavanom Zapadu ipak ima nešto novo, da nakon Putina i Erdoğan pomalo biva prepoznat kao prijetnja opstojnosti ovakve Europske unije i Europe kakvu pozajmimo. Znakovita je u tom pogledu izjava o zaustavljanju proširenja EU, koju je ovih dana dala britanska konzervativna političarka Therese May, trenutačno na poziciji ‘Home Secretary’, što je jedna od najutjecajnijih državnih funkcija u Velikoj Britaniji. Dan nakon oproštajnog posjeta američkog predsjednika Baracka Obame Therese May dovela je u pitanje proširenje Europske unije na države koje su sada u pristupnom procesu: Tursku, Srbiju i Albaniju. Argument je: treba li dodijeliti ista prava novim članicama bremenitim siromaštvom, korupcijom i sigurnosnim prijetnjama. Iako njezinu izjavu treba gledati u sklopu kampanje za ostanak Velike Britanije u Uniji, iz nje se može iščitati i britanska i Obamina (oproštajna) poruka za opstanak EU i protiv njezina proširenja. Ima li se na umu da je SAD gotovo prisilio EU na otvaranje pregovora s Turskom (2005., zajedno s Hrvatskom), a da je Velika Britanija uz proširenje na Tursku dosljedno zagovarala istodobni pristup zapadnobalkanske regije sa Srbijom kao regionalnim liderom, ta se izjava može tumačiti kao najava promjene političkog smjera: spasiti održivu Uniju kako ne bi izgubili Europu.

Priča o novoj turskoj politici prema Balkanu i Europi i priča o novom euroameričkom spašavanju Europe podsjeća me na prizore uz dva odra. Na nedavnoj komemoraciji bivšem šefu njemačke diplomacije i jednom od ključnih ljudi za oblikovanje posthladnoratovske Europe Hansu-Dietrichu Genscheru, u prisutnosti drugih ključnih sukreatora novog poretka poput bivšega američkog državnog tajnika Bakera i bivšeg šefa francuske diplomacije Dumas, još jedan bivši šef njemačke diplomacije Klaus Kinkel prenio je svojevrsnu Genscherovu političku oporuku: ojačati savezništvo sa SAD-om, izbjeći otvoreno neprijateljstvo s Rusijom i – sačuvati EU. Drugi prizori kojih se sjećam u ovoj prigodi dogodili su se uz odar Franje Tuđmana 1999. Od važnijih stranih državnika došli su samo Hans-Dietrich Genscher, tada već bivši šef njemačke diplomacije, tadašnji turski predsjednik Sulejman Demirel i tada mladi mađarski premijer Viktor Orbán. Uoči sprovoda, prema mojim izvorima, Genscher je rekao otprilike sljedeće: na njega će sada srušiti drvlje i kamenje, Hrvati će tek poslije shvatiti što je učinio, bez njega nikada ne bi bilo hrvatske države. Demirel je dugo i očito potresen stajao uz odar, kao da se oprašta ne samo s nekim tko je na sličan način promišljao politiku i državu, već i s Turskom kakvu je dotad desetljećima stvarao, Turskom koja želi sebe učiniti europskom, a ne Europu turskom. O Orbánu tada nisam znala ništa. Na pitanje tko je on jedan mi je naš diplomat rekao: ‘A to ti je ta nova generacija mladih mađarskih političara koju su stvorili Ameri i Soros.’ Dečki su u biti liberali, naučili su zanat, ali imaju svoju glavu i – kako bi se to pristojno reklo – ne šljive živu silu. A onda za one koji vide prije i dalje dolaze drvlje i kamenje… prije nego što ‘Secretary of State’ i ‘Home Secretary’ kažu: ‘A sad bismo malo zaokrenuli.’