Kreativci su vječna velika djeca. Barem tako pripovijeda mit, a agencija ga se ne boje podržati. Ideja kreativnosti nosi prizvuk umjetnosti, umjetnost prizvuk nezrelosti i sve to skupa navodi na očekivani dojam kako kampanje nastaju putem neartikuliranih rituala zalivenih hektolitrom kave i da otprilike tako izgleda i organizacijska kultura marketinške agencije. Realnost je, pretpostavljate već, nešto drugačija.
Rad u agenciji zahtijeva iznimno visoku dozu učinkovitosti: interna zadana kvaliteta ideja u eksterno zadanom roku. Proces nastanka ideje, s druge strane, uporno zna biti nepredvidiv. Sve to skupa postavlja velik izazov pred organizacijsku kulturu, a glasi: kako zadržati dobar tempo produkcije i svježinu kreativnih umova?
Kreativna agencija I TO NIJE SVE! tome pokušava doskočiti od svog početka i danas se čini da joj uspijeva dosta dobro. Kategorija ‘dosta dobro’ u njezinom rječniku znači portfelj internacionalnih brendova među kojima su BIPA, IKEA, KWS i EVN, radovi u finalima Creste i IdejeX, tematskim publikacijama, a najnovije priznanje dolazi s natjecanja za mlade agencijske kreativce Young Lions Croatia, s kojeg su se copywritersko-dizajnerski timovi agencije I TO NIJE SVE! (Dalia Ćurčija Perez i Rona Žulj te Dora Bence i Aleksa Tatalović) vratili sa zlatnom i srebrnom nagradom.
Ono što je zanimljivo u tome nije portfelj klijenata i nagrada, ni činjenica da ima kreativce sposobne osvojiti pitch za velike klijente i mlade snage koje može poslati na međuagencijsko omladinsko odmjeravanje. Ono što jest zanimljivo u ovoj priči i specifično za I TO NIJE SVE! činjenica je da je u oba slučaja riječ o istim kreativcima. Kreativci mladi od trideset godina, što je gornja granica za sudjelovanje na natjecanju Young Lions, u toj kreativnoj agenciji nisu juniori koji čekaju na svoju priliku da provire u pravi svijet advertisinga dok odrađuju manje atraktivne sitnice. To su prilično mladi kreativci, ali s nemalim brojem utakmnica u nogama i samopouzdanjem stečenim u njihovom osvajanju. Kakve veze organizacijska kultura ima s time i u kojoj mjeri su rezultati mladih kreativaca rezultat upravo agencijske kulture, a ne samo politike zapošljavanja talenata?
Zdrava logika i opća praksa nalažu sljedeće: rješenja velikih izazova treba očekivati od iskusnijih kreativaca, a mladi trebaju svoje zubiće izbrusiti na manje zahtjevnim, rutinskim zadacima. Mnogo je lakše i bezbolnije u bespoštednoj agencijskoj svakodnevici velike poslove davati provjeranim, iskusnim seniorima.
Jasno: za njih je mnogo lakše predvidjeti vrijeme potrebno da dođu do ideje. Osim toga računamo na to da senior u malom prstu ima sve tajne i trikove komunikacije u svakom mediju. Poznaje u dušu svaki brend s kojim agencija radi i ne treba ga otkrivati ispočetka prije nego se uopće uhvati zadatka. Još važnije – senior poznaje sebe i svoje kreativne procese u praksi. Tom logikom, senior može predvidjeti potencijalne probleme unaprijed i s više sigurnosti procijeniti vrijeme potrebno da dođe do rješenja. Senior se dokazao bezbroj puta i tim seniora definitivno je najelegantniji put agencije do dobrog rješenja. No tu je jedna zanimljiva stvar: to nisu karakteristike seniora. To su karakteristike kvalitetnih kreativaca u koje se uložilo znanje i vrijeme, bez obzira na staž, dob i titulu.
U agenciji I TO NIJE SVE! iza opisa svakoga radnog mjesta stvara pametnijeg, toplijeg i suptilnijeg oglašavanja. Da bi to bilo moguće, uobičajena organizacijska kultura agencija zamijenjena je kulturom kreativnosti. To za početak znači mnogo ulaganja. Visoka učinkovitost povremeno mora biti zamijenjena učinkovitom edukacijom, koja će kao rezultat na kraju dati ipak sjajnu kampanju. Ponajprije ulaže se vrijeme – vrijeme koje će se utrošiti na dodatnu pripremu mladih kreativaca, vrijeme koje će se uložiti u dodatan feedback koji će im dati stariji i zatim vrijeme koje će se uložiti u pogrešku i ponovni pokušaj. I još jednom ako treba.