Gealan-Kubus R

i zapošljavanja više ljudi u proizvodnim pogonima. – Od Vlade u idućih stotinu dana očekujem da naglasak u programu stavi na poticanje izvoznika i da nam to jasno predstavi. Za to su potrebni ciljevi i jasno definirana orijentacija, sektorske strategije te želja nove vlade da se ova država pokrene – jasan je Jelčić.

Da ide u pogrešnom smjeru, Grubišić vidi i iz dosadašnjih poteza. Upravo zato upozorava na to što Vlada ne bi trebala činiti. Ni idućih stotinu dana ni ikada u budućnosti. Ne trebaju nam gluposti poput pisanih gospodarskih i industrijskih strategija, kao da država zna čime se treba baviti. Ne trebaju nam ni subvencije jer se od njih stvaraju poduzeća koja s vremenom postaju poslovni invalidi. Ne treba nam ni ‘veća i aktivnija uloga’ HPB-a i HBOR-a! Neka se ne miješaju tamo gdje je privatna konkurencija već razvijena jer je istiskuju koristeći se državnim novcem. Ne trebaju nam ni priče o fondovima EU. Nama trebaju biznisi koji mogu dobiti novac od privatnih investitora, koji racionalnije i temeljitije analiziraju investiciju koja im se nudi. Ne trebaju nam ni državne investicije! Ja bih htio da država što manje investira zbog velikog straha od njezine iracionalnosti u trošenju. Smanjenjem poreza ostavlja se novac privatnome sektoru i otvara mu se mogućnost investiranja umjesto supstituta u obliku državnih investicija – kategorijan je Grubišić.

Primorac tvrdi da Vlada nema potreban reformski kapacitet. Nehomogena, nekoordinirana, nekompetentna, bez jasnih strateških opredjeljenja teško će raditi čak i na labavoj reformskoj agendii o kojoj se razgovaralo pri sastavljanju koalicije. Pri tome je ta agenda prije popis želja nego promišljena i prostudirana reformski strategija.

– Ništa nije precizno ni programski definirano, nema popisa prioritetnih reformi, nisu analizirani učinci, potrebna ulaganja, vrijeme za provođenje pojedinih zahvata, nositelji glavnih aktivnosti – uvijen je Primorac. Dio nastavka priče o reformama sigurno ovisi i o nastavku priče o odnosima u koaliciji, koji će bez sumnje biti ponešto drukčiji nakon Karamarkove ‘pobjede’ na unutarstranačkim izborima. Upravo zbog političke krhkoosti koalicije/suradnje teško je procijeniti koliko će opstati želje za reformama, tim više što se programi Mosta i HDZ-a ne preklapaju u potpunosti. S obzirom na (veći dio vremena) zategnute odnose ‘suradnika’, još ne potpuno samostalnost premijera i proteklo vrijeme, nije teško zaključiti da je ova godina većim dijelom izgubljena. No dio bi ekonomista pristao na to da se do kraja godine izradi konkretan, detaljan popis, plan, dokument (ne nužno ovjeren kod bilježnika) iz kojeg se može iščitati suvisao, reformirani gospodarski smjer.