Vito Turšić: Prilika je za jači fokus na etično upravljanje državnim tvrtkama.
Alessandro Zattoni: Treba kombinirati maximizaciju dobiti i društvenu ulogu.
Darko Tipurić: U državnim je tvrtkama više od sto tisuća zaposlenih.
Tanja Kuzman: Od državnih tvrtki treba očekivati prinos koji imaju privatne.
Dejan Kružić: JPP jest mogućnost, ali nije čudotvorno rješenje.
Tomislav Vuić: U HPB-u mi je šesta transformacija u 20 godina bankarstva. Ovo mi je šesta transformacija u kojoj sam sudjelovao u dvadeset godina u bankarstvu. Nijedna nije bila jednaka, no neka se pravila javljaju u svima od njih: treba brzo donositi i provoditi odluke, odgode ili kompromisi koštaju više u budućnosti, sve promjene idu od vrha i katkad se može postići i naizgled nemoguće. Za svako restrukturiranje važni su motiviranost, znanje i hrabrost, a glavni su neprijatelji nemotiviranost, neznanje, strah, navike i lijenost te ego i nesigurnost. Uvijek trebate balansirati u restrukturiranju. Potrebni su razvoj i povećanje prihoda, nužno je i smanjenje troškova, a važna su ravnoteža i strukturna rješenja koja donose dugoročnu korist tvrtki.
Čijim interesima služiti? Međutim, pitanje čijim interesima tvrtka mora služiti još ostaje otvoreno. I vjerojatno će i dalje biti beskrajnih rasprava o tome zbog nekoliko razloga, od kojih je jedan taj da je vrlo teško promijeniti institucije, odnosno pravila igre u društvu. Naime, jedno gledište kaže da je jedina svrha korporacije povećati vrijednost svojim dioničarima i da je svaki cilj osim maksimizacije dobiti nevažan, drugo pak da korporacije imaju moralnu obvezu i trebaju služiti interesnim skupinama, odnosno društvu. Naveo je neke prijedloge za kombiniranje obaju pristupa kao što su raspodjela vlasničkih prava ili produženje fiducijarnih dužnosti direktora, no pritom je naglasio da je nemoguće ili vrlo teško imati jedinstven pristup jer svaka tvrtka ima drugačiju korporativnu kulturu i ovisi o raznim čimbenicima.
