MALI LETAČI Iz ptičje perspektive otkrili nove poslovne perspektive

O krenuta nevjerojatnoj pojavnosti života bioumjetnost istražuje poput znanstvenika u laboratoriju žive sustave pretačući ih u umjetnost – slikarstvo, kiparstvo, fotografiju, glazbu, video i kazalište. Slike ljudskog tijela nastale magnetskom rezonancijom, prikazi kromosoma, sekvenciranja gena, životinja iz laboratorija, robotike, umjetnog života, istraživanja okoliša, uobičajene su teme bioumjetnika koji u svoj rad danas uključuju i 3D pisače. Ne libe se prikaza genetičkog inženjeringa, kloniranja životinja i biljaka, raznih znanstvenih i tehnoloških dostignuća izazivajući tako i postavljajući pitanja o današnjem društvu i kulturi. Ta kritika i primjena u znanosti bioumjetnosti svakako će se nastaviti, moguće na način da će, smatraju neki, uz njezinu pomoć znanost bolje poznati samu sebe.

Američki i brazilski umjetnik Eduardo Kac smislio je izraz ‘bioumjetnost’, a jedan od najpoznatijih radova mu je ‘Genesis’ iz 1999., koji govori o kodiranju, dekodiranju i binarnoj logici. Posebnu je pozornost godinu poslije privukao transgeničnim zecom Alba the GFB Bunny koji se sjaji pod plavim svjetlom. Kac je, naime, u oplođeno jajašće bijelog zeca umetnuo zeleni svijetleći gen bjelančevine meduze. U transgenični svijet eduniju ugradio je svoj genom kako bi dao primjer sintetičke biologije.

Vrhunski biolozi i inženjeri opovrgavaju teze kritičara i povjesničara uvjerenih da u umjetnosti nije osmišljeno ništa novo već desetljećima. Ne mijenjaju samo medij nego i sadržaj umjetničkih djela.

Prvoborkinja je i Suzanne Arker, koja radi s digitalnim skulpturama, instalacijama, velikim fotografijama i biljkama uzgojenim u petrijevim zdjelicama pod LED svjetlima. Kromosomi i znanost u njezinim djelima prelaze u nove dimenzije, ali uz prikaze bioinženjeringa upozorava na moguće posljedice korištenja genima. Predavateljica na odsjeku likovnih umjetnosti u njihovoj školi likovnih umjetnosti od djetinjstva je bila očarana biologijom te je u svojim prvim radovima prikazala utjecaj genetike u suvremenom umjetnosti. Primjerice, u ‘Zoosemiotics’ i ‘Codexu: Genome’ izrađuje kaligrafske uratke povećanjima mikroskopskih slika kromosoma.

Vjerojatno je najprovokativniji već 40 godina Stelarc, ciparsko-australski bioumjetnik koji je sa stropa visio na uđicama zabodenim u kožu, imao treću robotsku ruku, izvodio operacije na sebi te ugradio uho u ruku prije deset godina. Čak je ugradio u želudac malog robota izgledom nalik na raka, snimajući postupak endoskopskom kamerom. Pri tome mu je visio život o koncu, a od umjetnosti plastičnih operacija ne odustaje Francuskinja Orlan. Svojim licem i tijelom koristi se kao platnom u brojnim promjenama izgleda želeći pokazati koliko je moguće mijenjati tijelo. Japanski ‘cvjetni umjetnik’ kako se voli nazivati Azuma Makoto sa suvremenom umjetnosti povezuje tradicionalni uzgoj bonsai i ukrašavanja.

U zbirci fotografija ‘The Third Day’ nazvanoj prema biblijskom prikazu stvaranja svijeta kada je treći dan stvoren biljni svijet, Henrik Spohler, njemački fotograf, povezuje tehnologiju s organskim. Njegove slike govore o masovnom uzgoju biljaka u Sjedinjenim Američkim Državama, Nizozemskoj i Španjolskoj. Nastao uz pomoć 3D pisača steznički Arachne, pak, priča priču o tkalcu kojeg je starogrčka boginja Atena pretvorila u pauka. Riječ je o dijelu zbirke ‘Imaginary Beings: Mythologies of the Not Yet’ Neri Oxman, izraelske dizajnerice i arhitekture izrasle pod utjecajem ‘Knjige o izmišljenim bićima’ argentinskog pjesnika Jorgea Louisa Borgesa i izgleda živih bića.

Heather Dewey-Hagborg, američka umjetnica, uspjela je raščlaniti DNA iz kose, nokata, cigareta i žvaka koje je pronalazila na njujorskim ulicama i uz pomoć računala odrediti lica vlasnika odbačenih stvari. Koristeći se 3D pisačem izrađivala je njihova lica, prikazavši ih potom u izložbi ‘Stranger Visions’.

No bioumjetnost nije vezana samo uz današnjicu i suvremeni Picasso ne stvara nužno samo u laboratoriju. Već su stari Grči primijetili istožnačnice grade ljudskog tijela s prirodom. Alexander Fleming, škotski biolog koji je otkrio penicilin, u dvadesetim godinama prošlog stoljeća upotrebljavao je različite vrste bakterija kako bi naslikao jednostavne crteže poput dječijih, ali i slike balerina, vojnika ili kuća. Stvarao je boje na slikama ubrizgavajući bakterije tako da sazriju u isto vrijeme, a na papiru su gljivice uništavale bakterije, što je utjecalo na slavno otkriće antibiotika. I umjetnik Brandon Ballengee s biologom Stanleyjem K. Sessionsom 2010. je pojasnio kako nastaju deformacije udova u vodozemaca, a raščlanjivanje Ballenegeovih crteža pokazalo je obrasce tih promjena korisnih za okoliš i razvojnu biologiju. Jedan od temelja bioumjetnosti je i izložba cvijeća iz 1936. g. Edwarda Steichena, luksemburškog i američkog fotografa, u njujorskom Muzeju moderne umjetnosti. Izložba je uključivala i genetički izmijenjeno cvijeće kohlinom, što se kasnije počelo primjenjivati na usjevima i ukrasnom bilju. I ‘cvjetni’ slikari Claude Monet, William Caparne i Cedric Morris ostvarili su brojna postignuća u povijesnom uzgoju biljaka s umjetnosti. Danskom fizičaru Nielsu Bohru je čak, prije devedesetak godina, pomogao kubizam u postavljanju kvantne teorije kada je Bohr s kubičkim prikazima uspoređivao kretanje elektrona.

Japanski ‘cvjetni umjetnik’ Azuma Makoto u svojem projektu ‘Exobiotanica’ zemaljske biljke i cvijeće lansirao je na rub svemira, a ‘Zaleđenim cvijećem’ pokazao je kako život buja u neprijateljskom zamrznutom okružju. Planira cvijeće poslati na dno mora, u vulkane, na Arktiku i Antarktiku.

Biologija s umjetnošću i matematiku s arhitekturom povezalo je još klasično ili zlatno doba Grčke, razdoblje između 480. i 336. pr. Kr., koje je nemjerljivo utjecalo na europsku renesansu. Znanstveni crteži i prikazi svjedoče o utjecaju biologa na umjetnost i mnogo kasnije – što se vidi iz suradnje Charlesa Darwin (1809. – 1882.) i Oscara Gustava Rejlander (1813. – 1875.), švedskog slikara i prvoga umjetničkog fotografa. Na Paula Kleea (1879. – 1940.), njemačko-švicarskog slikara i grafičara utjecao je, pak, Ernst Haeckel (1834. – 1919.) njemački biolog i umjetnik, a slavno djelo iz 1917. ‘O rastu i obliku’ D’Arcyja Wentwortha Thompsona, škotskog matematičara i biologa, postalo je jedan od temelja apstraktnog ekspresionizma.