OBRAT SREéKA VARGEKA

Trenutačno je na tržištu nekoliko ozbiljnijih proizvođača gotove hrane za kanal HoReCa, od kojih je jedan Almo Čatlik, kuhar koji je razvio paletu od 10 do 12 gotovih jela, poput gulaša koje distribuiru u maloprodajne lance (tzv. toploeteke) i HoReCu. Uskoro bi se na tržištu trebao pojaviti i ozbiljan Podravkin projekt proizvodnje gotove hrane koji bi za koji dan trebao biti predstavljen poslovnim partnerima. Uspješnost Podravkina plasmana jako će ovisiti o određenim cijenama. Prije dvije godine tvrtka Ekos Holding u HoReCu je plasirala zamrznute kolače namijenjene pansionskim kuhinjama hotela s dvije do četiri zvjezdice, koji su vrlo dobro prihvatili proizvod. Pansioni hoteli s dvije do tri zvjezdice danas gotovo ne trebaju slastičare. Općenito je najveća prednost (ili opasnost, ovisno o kutu gledanja) to što bi gotova hrana mogla zamijeniti 20-ak posto radne snage u hotelima s pansionskom ponudom, tj. pomoćno osoblje koje reže krumpir, mesare, slastičare i slične. Možda je to zasad jedno od rješenja kako premostiti kronični nedostatak radne snage u turizmu. Ako se hotelijeri reorganiziraju, plasman gotove hrane mogao bi izazvati revoluciju kakvu su prije dvadeset godina pokrenuli gotovi krumpirici. Drugim riječima, gotova hrana mogla bi uskoro zauvijek promijeniti sliku tržišta HoReCa. A takva vrsta pripreme i plasmana trebali bi sadržavati većinom hrvatski proizvod.

U javnosti se barata podatkom o 70-ak posto udjela hrvatskog proizvoda u turizmu. To možda drži vodu kad govorimo o hotelima s tri zvjezdice i onima nižih kategorija. Međutim, što su hoteli kvalitetniji, to je udio hrvatskih proizvođača manji. Gosti u hotelima s pet zvjezdica ne priznaju nikakva ograničenja, pa ni geografska, i u ponudi očekuju velike svjetske brendove. Uostalom, hotelijeri na takvim proizvodima i više zarađuju.

U Valamar rivijeri primjećuju velik porast malih specijaliziranih dobavljača koji proizvodima mogu uspješno konkurirati u opskrbi hotela viših kategorija.

Dobavljači danas pomno analiziraju i osmišljavaju svoj asortiman prema tržišnim zahtjevima, nastoje prilagoditi cijenu proizvoda te najviše što mogu unaprijediti kvalitetu ukupne usluge. Među mnogim primjerima uspješne suradnje možemo izdvojiti Mljekaru Latus iz Žminja, tvrtku Lukač iz Zagreba koja proizvodi svježa konzumna i tekuća jaja ili brend Dida Boža iz Zagreba, proizvođača džemova, te mnoge druge – ističu u Valamaru.

U Jadranskim luksuznim hotelima (ALH), kažu da, koliko god je to moguće, poštuju načelo ‘kupujmo kvalitetno i hrvatsko’, no dobavljači moraju zadovoljiti sljedeće kriterije: jednaku, vrhunsku kvalitetu proizvoda cijele godine, stalnu mogućnost naručivanja te organiziranu dostavu u što kraćem roku do hotela, velik asortiman proizvoda te cjenovalnu konkurentnost.

Mijenja se pristup u traženju proizvoda te se inzistira na što kvalitetnijim, prirodnim i domaćim namirnicama. Primjećuje se sve veći interes za proizvode organskog podrijetla, bilo da je riječ o hrani ili piću, bezglutenskim proizvodima bilo proizvodima koji imaju košer i halal certifikate. Međutim, za uspješno praćenje trendova potrebni su kriteriji koje mali domaći proizvođači još ne mogu posve zadovoljiti. Riječ je o certifikatima o ekouzgoju, koje proizvođači uglavnom ne mogu izdati, i nemogućnosti isporuke potrebnih količina cijele godine. Uz to, njihov je asortiman sužen; najviše se proizvode mliječni proizvodi, jaja, med i džemovi – govore u ALH-u.

Kao primjer uspješne suradnje navode primjer suradnje s vinarima na Pelješcu gdje su odabrali vrhunske lokacije Dingača na kojima se uzgaja autohtona sorta plavac mali i dingač reserve, ekskluzivno vino pripremljeno samo za goste koji odsjedaju u ALH-ovim hotelima i vilama.

Tvrtka koja u praksi možda najviše njeguje odnos s hrvatskim dobavljačima i čiji je omjer između malih i velikih proizvođača u ponudi hotela 60 prema 40 u korist malih i srednjih jesu Andabakovi hoteli Bluesun Hotels & Resorts koji, za razliku od hrvatskih institucija kao što su ministarstva turizma i poljoprivrede, godinama spajaju zelenu i plavu Hrvatsku.

Naša je misija maksimalno zaposlit lokalnu zajednicu i OPG-ove. Tvrtke kojima je cijena na prvome mjestu vode pogrešnu politiku. U omjeru snaga stvari bi trebale izgledati tako da hrvatski proizvođači nešto zarade, a da mi ne izgubimo previše. Mnogo je primjera u našem poslovanju, nije riječ samo o hrani i piću. Istaknuli bismo tvrtku Nord Samobor u segmentu proizvodnje kamp-kućica. To je obiteljska tvrtka.