Home / Biznis i politika / Mister Dean u Zagrebu

Mister Dean u Zagrebu

Mjesto zločina ustaškog režima ne dopušta nikakvo – ‘ali’. Kod predsjednice i premijera ne nalazim ni natrihu simpatija za zločine Pavelićeva režima. Ali na rubovima desnice postoje likovi koji pothranjuju Milanovićeve tvrdnje o filoustaškoj vlasti fašističkih boraca. Dolazak na te neslužbene kome moracije i izostanak sa službene najavljuju i lideri političke ljevice, bivši premijer i svježe potvrđeni šef SDP-a Zoran Milanović te bivši predsjednik Ivo Josipović. Za obojicu je aktualna hrvatska vlast filoustaška. Takva polarizacija na temi komemoriranja nespornog zločina sedamdesetak godina poslije poruka je koja traži odgovore na ozbiljna pitanja: Je li današnja Hrvatska uistinu filoustaška država kao što tvrde politički glasnogovornici ljevice Josipović i Milanović te mnogo lijevih aktivista?

Priznajem da u politici i izričaju predsjednice države i predsjednika Vlade ne nalazim ni natrihu simpatija za zločine Pavelićeva režima. Ali na rubovima desnoga političkog spektra postoje likovi koji svojim izričajem pothranjuju Josipovićeve i Milanovićeve tvrdnje.

S druge strane, još ni u jednoj hrvatskoj vladini nisam vidjela ozbiljan napor sustava da se kombinacijom obrazovanja, odgoja, informiranja, a u ekstremnim slučajevima i kaznenih mjera, prevenira koketiranje s ustaškim obilježjima.

Kad se govori o koncentracijskom logoru Jasenovcu kao mjestu zločina Pavelićeva ustaškog režima, ne postoji nikakvo – ‘ali’. Ili barem nikakvo ‘ali’ danas ne bi smjelo postojati u hrvatskome javnom prostoru. Osobito ne u javnome političkom govoru. Jednako tako nikakvo ‘ali’ ne bi smjelo postojati kad je riječ o osudi Pavelićeva režima kao sustava koji je imao ugrađen zločin u obliku rasnih zakona. Sve drugo može biti ‘a uz to’, onaj dodatni kontekst koji ni u kojem slučaju ne mijenja ni karakter Jasenovca ni karakter Pavelićeva režima.

‘A uz to’ možda su postojale dodatne, do danas nedovoljno istražene povijesne okolnosti prije i poslije Pavelićeva NDH koje pogoduju tomu da se kod nas danas, sedamdeset godina poslije, još s mnogo političke strasti i (pre)malo dokumenata raspravlja što je, zapravo, bio – logor Jasenovac. No baš nikakva nova spoznaja o položaju Hrvatske i Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji i baš nikakva nova spoznaja o djelima komunističke represije poslije Drugoga svjetskog rata ne mogu biti alibi za negaciju holokausta, za istrebljenje gotovo devedeset posto židovske zajednice u NDH, za gotovo potpuno istrebljenje Roma, za masovno ubijanje Srba, za ubijanje bilo kojega protivnika režima bez suda u koncentracijskom logoru Jasenovcu.

No, kako stvari stoje dok pišem ovu kolumnu, u Hrvatskoj će se ove godine spomen na proboj logoraša iz Jasenovca komemorirati na tri odvojena skupa: na službenoj komemoraciji 22. travnja koju organizira hrvatska država pod pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, tjedan prije toga komemoraciju bi trebala održati Koordinacija židovskih općina, a dva dana poslije službene svoju komemoraciju najavljuje Savez anti-