Uloga kuhara u HNB-u

Vođenje države ozbiljan je posao, ali njime se u Hrvatskoj bave – neozbiljni ljudi. Poslodavci pišu pravila kako da država kupuje njihove proizvode, a država ide u reviziju revizorskih izvještaja u HNB-u, daje signale o rasprodaji poljoprivrednog zemljišta i istodobno donosi kontradiktorne odluke o poskupljenju struje i pojeftinjenju plina.

Ne pitaju se kamo će nas to odvesti. Na što će nalikovati hoteli u državnom vlasništvu koji će kupovati toaletni papir i šampone s njihovih popisa? Kako će se konkurentno nositi s privatnima? Zašto pisati pravila javne nabave kakva ne primjenjuju na same sebe? Konkurencija nije idealna, ali ništa bolje ljudi još nisu izmisli, zato bolje ostavimo da se tržišni mehanizmi razvijaju bez takvih intervencija.

U Saboru žestoke rasprave o Narodnoj banci. Zaklinju se da je HNB nezavisan, ali i nastoje pronaći način da tu nezavisnost opozovu. Jedino nije jasno kako to učiniti, a svijetu i retniškim agencijama ne poslati pogrešnu poruku. Tako smo u posljednjoj raspravi kao sačuvali nezavisnost HNB-a, ali ne i glavnoga kuhara u menzi ili restoranu u toj banci. Zašto je sada važan kuhar? O njemu ćemo, ali i o drugim troškovima HNB-ovih zaposlenika, još razgovarati. Tim će kanalom jedna nezavisna institucija (Revizija) ući u drugu nezavisnu instituciju (HNB) i u ime države provesti reviziju već obavljenih revizorskih izvješća – koje je Vlada već prihvatila. Prije tridesetak godina takve minerske zadatke u korist tadašnje vlasti obično je izvršavao sindikat jer su, navodno, bila narušena radnička prava. Ostaje da vidimo hoće li na HNB-ovu sudbinu više utjecati izvješće glavnoga kuhara ili guvernera. Posljedice takvih političkih nastojanja i mogućih kompromisa, koje ne treba podcijeniti, mogle bi biti mnogo skuplje od ručka u HNB-u.

Idea o anonimnoj prodaji 10.000 hektara u Slavoniji protiv je svih strateških opredjeljenja ikada raspravljenih u ovoj zemlji. Pa ni vlastitim seljacima poljoprivredno zemljište ne prodajemo. Ako se ponovno pojavljuje anonimni strani investitor, je li npr. pomorsko dobro sljedeće? U posljednjoj saborskoj raspravi o državnoj imovini čuli smo niz glasnih poruka protiv rasprodaje obiteljskoga srebra. Tada smo iznijedrili stajalište da se vode, more, šume, obala, poljoprivredna i druga zemljišta ne prodaju. I zaživjela je praksa da se poljoprivredno zemljište daje u najam, a turističko u koncesiju. Što je sada ovo? Kako su sljedeće intresne skupine koje će se probiti do vrha vlasti, a da nijedna od tih ideja nijedna od političkih stranaka u predizborni i izborni vrijeme nije zastupala?

U tjedan dana dobili smo od iste vlade dvije logički nepovezive odluke o cijeni energenata: povećanje cijene električne energije i smanjenje cijene prirodnoga plina za kućanstva. Naravno, najprije je donesena odluka o povećanju cijene energenata, a onda ona o smanjenju. Iza tih su odluka stotine milijuna kuna koje nitko ne objašnjava, a još manje dovodi u vezu. A riječ je o cijeni energenata koje regulira ista agencija prema jednakim kriterijima, a odluke amenuje ista vlast. Čudna energetska politika, cjenovna neujednačenja koja očito skrivaju neke druge promašaje koji se, kad je u pitanju električna energija, moraju platiti, a kod plina se, srećom, mogu nadoznaditi. To sve traži malo više objašnjenja, ali i znanja. Na svemu tome profitirala je samo bivša vlast koja je najprije izgubila izbore, a sada gubi i naslov najnesposobnije vlade do sada. I sve to u prvotranjiskom tjednu.