Domaće energetske tvrtke trebaju formirati ured hrvatske energetike u Bruxellesu koji će lobirati za energetske projekte i raditi zajedno s našim diplomatskim predstavnicima.
Međutim, postoji još jedna razina problema u svemu tome. Naš energetski sektor nikad nije bio u slabijoj situaciji u odnosu na briselsku administraciju. Imenovanjem Maroša Šefčovića za potpredsjednika Europske komisije za energetsku uniju EK-ov predsjednik Juncker postavio je to strateško pitanje kao jasan prioritet za budućnost Europske unije. Sastanci ministara Unije, tzv. vijeće u formatu energetike, održavaju se najviše dvaput na godinu i imaju političko i deklarativno značenje. Druga stručna pitanja rješavaju se svaki tjedan u intenzivnoj komunikaciji s eurobirokratima. Uprava za energetiku, Uprava za regionalnu politiku i Uprava za tržišno natjecanje – tri su možda najvažnije adrese u trokutu europskog odlučivanja nedaleko od Schumanova trga u Bruxellesu.
Izravno povezivanje hrvatskih energetskih tvrtki s briselskim labirintom ne može biti veći prioritet za novu hrvatsku vladu i uprave koje će voditi te tvrtke. Prvo, svaka tvrtka ima specifičnosti i mora detaljno pratiti europsku politiku, sastanke i zbivanja te nakon toga lobirati za svoj projekt i interese. Drugo, samo fizičkom prisutnošću u Bruxellesu može se očekivati tretman insajdera koji doista zna kakva je situacija s financiranjem prioriteta u sklopu CEF-a i drugih programa (IFI). I treće, dobrom koordinacijom inicijativa i jasnim nastupom prema institucijama EU može se vratiti izgubljeno vrijeme.
Rješenje treba biti zajednički napor hrvatskih energetskih tvrtki da se formira ured hrvatske energetike u Bruxellesu koji će lobirati za energetske projekte i raditi zajedno s našim diplomatskim predstavnicima koji sjede u Odboru stalnih predstavnika (CO-REPER). Samo u tom slučaju državna administracija imala bi adresu na koju se može obratiti za sve informacije, organizaciju događaja i vođenje aktivne agende prema Europskoj komisiji.
