Energetska učinkovitost

Održivi razvoj glavni je cilj Europske unije koji temelje vuče još iz Lisabonske strategije, prema kojoj Europa želi postati najkonkurentnije i najdinamičnije svjetsko gospodarstvo utemeljeno na znanju te sposobno za održiv ekonomski rast, stvaranje boljih radnih mjesta i veću socijalnu koheziju.

Ti ciljevi potvrđeni su u Strategiji održivog razvoja Unije i komplementarnoj strategiji ‘Europa 2020.’ koja se u segmentu održivog rasta usmjerava na niskougljično gospodarstvo s učinkovitim i održivim iskorištavanjem resursa, zaštitu okoliša, razvoj novih zelenih tehnologija i poboljšanje poslovnog okružja. Druga su ključna područja obrazovanje, zapošljavanje, socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva. Veliku ulogu u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja imaju tvrtke koje Europska unija potiče da posluju prema načelima održivosti, što uključuje integriranje društvenih, okolišnih, etičkih pitanja te pitanja ljudskih prava u poslovnu strategiju i svakodnevne poslovne aktivnosti.

Osim što tvrtkama omogućava lakše upravljanje rizicima, dugoročne uštede i jednostavniji pristup kapitalu, održivo poslovanje potiče ih na razvoj inovativnih proizvoda, usluga i poslovnih modela, pridonoseći tako stvaranju održivoga gospodarstva i povećavanju kohezije u društvu. Te strategije i vjera u bolju iskorištenost energije itekako su dale rezultata. Prema istraživanju Energy Efficiency Trend Monitor 2015. na razini Europske unije, industrijski sektor najviše je pao u finalnoj potrošnji energije u usporedbi sa sektorima prometa, kućanstva, usluga ribarstva i poljoprivrede.

Od 2005. do 2012. smanjio je potrošnju energije za 14 posto. Prema raznim istraživanjima, nekoliko je uzroka takva rezultata: stroga politika energetske učinkovitosti koju provodi EU, gospodarska recesija i nove tehnologije. Međutim, industrijski sektor u EU snažno je povećao energetsku učinkovitost, i to za 30 posto od 1990. do 2009. U tom je razdoblju naručivši motorja bila kemijska industrija, koja je prepolovila potrošnju.

Energetska je učinkovitost skupa i treba uložiti kako bi se na kraju uštedjelo. U ovom istraživanju sve države u regiji posebno su naglasile kako su troškovi optimizacije, odnosno smanjenje troškova, glavni motiv za ulaganje u energetsku učinkovitost. U uvođenju novih rješenja i tehnologija najvažniji je faktor, vjerovali ili ne – cijena. Nakon toga slijede kvaliteta i referencije. Najveće su zapreke za ulaganja nedostatak vanjske potpore i izvori financiranja, ali i dugo razdoblje povrata ulaganja (ROI).

Kako je već spomenuto, u Hrvatskoj je najveći potencijal uštede u industrijskom sektoru, odnosno u uporabi strojeva za električne strojeve i motore. Prema dostupnim podacima, oko 20 posto potrošnje energije otpada na industriju, 33 posto na transport, 31 posto na domaćinstva, a 16 posto na ostalo. Većina električnih motora u hrvatskoj industriji asikroni su (indukcijski), koji ne mogu kontrolirati brzinu i okretni moment, a energetski su gubici golemi.

Stoga to je vrlo velik potencijal za uštedu energije, i to na trošak zamjene zastarjelih električnih strojeva novom generacijom strojeva koji će biti opremljeni uređajem za kontrolu motora. U većini primjera riječ je o uređaju za regulaciju toka zraka ili vode. Prema dostupnim podacima, oko 30 posto ukupne potrošnje električne energije u industrijskim elektromotornim pogonima odnosi se na sustave komprimiranoga zraka – kompresore, 20 posto na pumpe i pumpne sustave, 13 posto na ventilacijske sustave, a 37 posto na ostale sustave, stoji u istraživanju.

U gotovo svakom industrijskom pogonu mogu se naći sve navedene vrste strojeva. Procjenjuje se da se rekonstrukcijom ili zamjenom pojedinih sklopova kompresorskih sustava može uštedjeti do 25 posto. U ventilacijskim sustavima može se znatno uštedjeti energija (do 30 posto), i to s relativno kratkim povratom ulaganja. Veće uštede mogu se očekivati u crpkama i crpnim sustavima (do 40 posto) jer ondje različite neravnoteže u sustavu, nepotrebni prijenos između medija te crpke na neodgovarajućima lošim točkama stvaraju velike gubitke. Jedna od najvažnijih mogućnosti ušteda jest produkt-dizajn, odnosno alternativna izrada strojeva koja će omogućiti maksimalnu učinkovitost. Tu je i učinkovito planiranje izrade pogona. Tvrtke poput Siemensa savjetuju i uvođenje sustava upravljanja energijom koji omogućavaju bolju iskoristivost i na kraju uštede. Inovativna tehnologija može znatno sniziti troškove svake tvornice i industrijskoga pogona. Čak se može uvesti sustav koji s jednog mjesta nadzire sve proizvodne jedinice.

Današnje tvornice i industrija jako su napredovale u odnosu na prije dvije godine, da ne spominjemo druga razdoblja. Ulaganjem u zelenu i energetski učinkovitiju industriju štedi se sve više. Industrijski pogoni u najrazvijenijim europskim zemljama izgledaju kao nacionalni parkovi, a tvornice automobila čiste su kao kirurške dvorane (naravno, malo pretjerujemo, ali shvaćate poentu). Nova tehnologija toliko se usavršila u razvijenim zemljama da u Hrvatskoj mnogi i ne shvaćaju kako to uopće funkcionira. Ipak, napredujemo. Sve se češće rabe solarni paneli, pročišćivači zraka i vode.

Iako se možda u početku čini vrlo skupim uvesti novu tehnologiju u proizvodnju, dugoročno štedi mnogo energije, pa i konačni proizvod postaje konkurentniji na tržištu. A to je svima cilj: sa što manje troškova i čišćom energijom proizvesti proizvod koji će biti kvalitetniji, ekološki i jeftiniji.