Europska unija ulaže znatan novac kako bi lokalne samouprave i države postale pametne. Osim pametnoga grada u posljednje vrijeme sve većeg maha uzima i pametna uprava. O primjeni ‘pametnoga’ u Hrvatskoj razgovarali smo s Dejanom Gambinom, članom Uprave tvrtke Coin.
-
‘Pametno’ stoji, ponekad i poprilično. Koliko se implementacija ‘pametnog’ isplati i u kojem roku? – Ulaganje u pametno sasvim se sigurno isplati, čemu je dokaz i ogroman novac koji EU ulaže u pametne gradove. No pametno ne mora nužno biti i skupo, posebno u području pametnih usluga, odnosno usluga za Pametnu upravu. Naime, danas se većina softvera nudi kao usluga u oblaku. Takva je usluga za korisnika vrlo isplativa jer pretplatom plaća samo ono čime se koristi i onoliko dugo koliko se koristi. Nema ulaganja u infrastrukturu, licencije, hardver, softver, održavanje i sl., a često je dovoljno uložiti minimalan napor i otvoriti svoje podatke. Otvaranje podataka potiče ekonomski razvoj i inovativnost, povećava transparentnost i odgovornost te omogućava snažnije uključivanje građana u procese donošenja odluka, a to izravno pridonosi povećanju kvalitete njihova života. Činjenica je da je objavom portala otvorenih podataka pri Ministarstvu uprave učinjen određeni iskorak. Na portalu je dostupno mnogo skupova podataka u strojno čitljivom obliku, uglavnom od državnih tijela i Grada Zagreba. Na takvim smo podacima razvili naš alat CROračun. Osnovni je izvor podataka za CROračun baza podataka Ministarstva financija o ostvarenju proračuna svih gradova, općina i županija u RH.
-
Gdje je Hrvatska u odnosu na Europsku uniju što se tiče otvaranja podataka? – Postoji tzv. indikator PSI koji mjere status otvorenih podataka i ponovne uporabe informacija u javnom sektoru na razini EU. Nakon objave portala otvorenih podataka taj je indikator za Hrvatsku znatno porastao i svrstao je na sredinu ljestvice od 28 država članica EU. Hrvatska je također izmijenila svoj zakonodavni okvir u skladu s najnovijim izmjenama direktive EU (direktiva o tzv. ponovnoj uporabi informacija javnog sektora). Pomaci su vidljivi, ali još uvijek premali da bi se uopće približili razvijenim državama, a najveću zapreku vidim u nedovoljnoj razini osviještenosti čelnika državnih i javnih uprava na svim razinama o enormnoj koristi od otvaranja podataka za razvoj zajednice u kojoj djeluju.
