Industrija medija tek se počela miriti s napadom interneta na svoje poslovanje i njegovim utjecajem na bilancu, a u posljednje vrijeme suočava se s novom ‘prijetnjom’ tradicionalnom novinarstvu. Nakon interneta, građana novinara, koji su prorijedili redakcije diljem svijeta i masakrirali naklade, na red su stigli i roboti novinari, vjerojatno logičan zaključak tog niza i očekivana manifestacija doba definiranog strojevima. Roboti sve više ulaze u svakodnevnu ekonomiju, no dosad su uglavnom bili ograničeni na upotrebu u industrijskoj proizvodnji, ne i intelektualne poslove u domeni ‘viših profesionalaca’, zbog čega je polovinom 2014. mnoge iznenadila vijest da se jedna od najvećih medijskih kuća na svijetu, AP, koristi robotom za generiranje vijesti. Novinari su tako dobili konačnu potvrdu da su i oni samo dio jedne industrijske proizvodnje na tvorničkoj vrpći te, slijedom toga, jednako lako zamjenjivi, a romantizirana verzija novinarstva kao djelatnosti od posebne društvene važnosti prelazi sve više isključivo u domenu filmova. ‘Svi predsjednikovi ljudi’ ili ‘Spotlight’, koji se upravo natječe za Oscara, mogli bi u budućnosti postati samo nostalgijan podsjetnik na neko davno prošlo vrijeme.
Profesionalni novinar i njegov rad jednostavno su prespori i preskupi za današnji ekonomski ritam, a i čitateljstvo ima sve manje pozornosti, pamćenja i volje ulaziti u meritum stvari. AP zasad upotrebljava poseban algoritam za generiranje financijskih vijesti, koje se u načelu mogu raditi relativno lako prema matrici s ubacivanjem najnovijih podataka, ali budućnost za novinare od krvi i mesa ne obećava, vrijedni robot još ih je u siječnju prošle godine štancao oko tri tisuće svaki kvartal, sada prelazi četiri tisuće. Specijalno dizajniran softver može jeftino, brzo i bez pogrešaka producirati medijski sadržaj, premda je zasad ograničen na jednostavne i kratke vijesti poput upozorenja na potrese ili sportske rezultate.
Ipak, očekivanja su velika, za mnoge je to tek početak, sve više kompanija razvija softver za generiranje vijesti (Wordsmith kompanije Automated Insights i Quill, koji je razvio Narrative Science), ali i multimedijskih sadržaja (Wochit, ponajprije namijenjen brzom montiranju trendi videa za news portale koji žele privući klikove u što kraćem roku), kao što i sve više medijskih kompanija počinje upotrebljavati takve algoritme (New York Times, ProPublica, Los Angeles Times, Forbes, Yahoo). Najjednostavnije, softver s pomoću posebnih algoritama upotrebljava umjetnu inteligenciju i slike podatke kako bi kreirao izvještaj prema postojećoj tekstualnoj matrici. Kao i sa svakom novom tehnologijom širokih implikacija, mišljenja o toj novotariji po-
Kvalitetno novinarstvo uvijek će se izboriti za svoje mjesto. Tempo života mnogo je brži, svakodnevno raste broj izvora informacija, pa se tako i od novinara očekuje da vladaju s više vještina. Kolege koji nam dolaze s fakulteta na RTL-u učimo snimati i montirati kako bi sutra bili konkurentniji na tržištu rada.
Mnogi izdavači žive u zabludi da su to ‘novi mediji’ na kojima mogu raditi samo ‘mladi brzi ljudi koji se razumiju u tehnologiju’. No kvaliteta i iskustvo novinara i urednika nužni su za kreiranje portala koji će se izdvajati od konkurencije. Uvjerena sam da će se medijska scena ubrzo preoblikovati u tom smjeru: opstat će i razvijat će se mediji koji su drugačiji od mase sličnih.
Vijesti karakteriziranih mahom kvantitativnim podacima. Novinari AP-a, objasnio je Al Jazeera bivši potpredsjednik kompanije Lou Ferrara, mrzili su izradu stotina financijskih izvještaja i gubili 25-30 posto vremena na njih. Roboti su omogućili posvećivanje novinara važnijim temama i nitko zbog uvođenja robota nije dobio otkaz. Glavna je prednost, kako je uostalom i proizvođači takvog softvera ističu, količina proizvedenog sadržaja (Wordsmith, primjerice, može teoretski izbaciti dvije tisuće vijesti po sekundi), nikako kvaliteta, koje se ne dotiču svjesni da se roboti ne mogu uspoređivati s ljudima. Nejasno ostaje koliko ta produktivnost robota koristi širem društvu. Tako reći linijsko izbacivanje vijesti znači neusporedivo širu pokrivenost tema i događaja prema pojedinačnim preferencijama (umjesto jednog teksta namijenjenog milijunima, proizvede se milijun tekstova namijenjenih pojedincima), odnosno veliko povećanje prostora pluralizma, ali pitanje je koliko eliminacija tradicionalnog zadatka medija da filtriraju sadržaj stvarno koristi društvu ionako zatrpanom nepreglednom količinom praznog sadržaja. Ono ‘konspirativno’ filtriranje vijesti u neku obuhvatniju političku ili privatnu svrhu pak postojat će s robotima ili bez njih, teško da će roboti otvoriti neki slobodniji protok raznovrsnih informacija, prije će rezultat biti dodatno zatrpavanje javnog prostora sadržajem upitne uporabne vrijednosti.
Na kraju jasno je da roboti imaju niz velikih ograničenja kada je u pitanju novinarstvo i neće još dugo, ako ikad, moći oponašati kreativnost ljudi ili uočavati neke skrivenije uzorke za koje katkad treba intuitija. Vraćajući se na ‘Spotlight’, bi li robot urednik prepoznao veliku priču i zataškavanje pedofilije u crkvi i bi li robot novinar proveo mjesec i godine tražeći svjedočke, dokaze, izjave hodajući od kuće do kuće? I na tehničkoj razini, roboti trenutačno ne pobjeđuju uvjerljivo. Eksperiment NPR-a (američki javni radio) pokazao je da su slušatelji izvješće njihova dopisnika iz Bijele kuće doživjeli bogatijim i zanimljivijim od izvještaja koji je generirao robot (jedina iskupljujuća kvaliteta robota u tom slučaju bila je brzina). Automatizirano novinarstvo zasad je isključivo alat koji pomaže ljudima, ali očekuje se njegovo dublje probijanje u proizvodnju vijesti, kada bi mogla početi i prva otpuštanja zbog toga. Da će roboti zamijeniti novinare pak vrlo je malo vjerojatno. Barem još neko vrijeme.
Roboti još neko vrijeme sigurno neće moći izrađivati analize osnovnih podataka niti ih interpretirati (recimo, je li podbacač neke kompanije za milijun dolara u trećem kvartalu velik problem ili samo manji zastoj i što je zaista razlog tomu), pisati kolumne i recenzije, prikupljati ekskluzivne izjave raznih ljudi, davati širi kontekst nekoj vijesti, razviti pouzdane insajderske izvore, otići na teren i prikupiti podatke ondje gdje se uistinu i stvaraju, napisati literarno kvalitetan tekst koji pobuđuje emociju, namirisati ‘pravu’ priču ili provesti temeljito istraživanje neke važne teme. S druge strane, robot jamči uglavnom objektivnu vijest onima koji to žele (mnogi čitatelji žele stajalište, šire objašnjenje ili emociju, ovisno o tematici), radi manje ili uopće ne radi pogreške, brž je, efikasan i, što je izdavačima najvažnije, neusporedivo jeftiniji.
