Home / Biznis i politika / Media market

Media market

Dosad nije bilo prikladnijih osoba za otvaranje nove stranice u (gospodarskoj) suradnji između Hrvatske i Njemačke nego što su to hrvatski premijer Tihomir Orešković i njemačka kancelarka Angela Merkel. Istina, imala je kancelarka Merkel i vrlo dobre odnose s nekadašnjim premijerom Sanaderom, ali oni nikad nisu pretočeni u jednako dobru gospodarsku suradnju. Političkoj idili unatoč, onih dvadesetak nosećih projekata iz kataloga mogućih njemačkih ulaganja u Hrvatsku (infrastruktura, energetika s naglaskom na obnovljive izvore, turizam) još je – u katalogu. Mala Hrvatska pokazivala se teže probojnom za njemački kapital čak i od velike Rusije ili Kine. A i Sanader je bio previše ekspresivan i dominantan na sceni da bi bio baš po mjeri iznimno racionalnoj, samozatajnoj i proračunatoj Merkel. Ni za kratkog mandata Jadranke Kosor unatoč čvrstoj političkoj potpori hrvatskom ulasku u EU Njemačka nije uspjela otvoriti vrata hrvatskoga gospodarskog prostora. Vrata su osobito zatvorena za mandata premijera Zorana Milanovića koji se s politikom kancelarke Merkel slagao uglavnom samo u njezinu najslabijoj točki – u politici otvorenih vrata bliskoistočnim izbjeglicama/migrantima.

Racionalni premijer Orešković, koji dolazi iz svijeta zapadnog biznisa, po habitusu je nekako najbliži kancelarki Merkel. I ona fotografija na kojoj njih dvoje šuškaju nešto nasamo na balkonu njezina ureda čini mi se vrlo simboličnom. Ne sumnjam uopće da se Orešković i Merkel, kad je o gospodarskoj suradnji riječ, mogu jako dobro razumjeti. Među ostalim, i zato što za razliku od svojih prethodnika Orešković zna što je biznis, što su investicije, da to nisu samo priče i prigodna obećanja. Ali dosad nije bilo složenijega političkog tajminga za razgovore o novoj stranici njemačko-hrvatske gospodarske suradnje. U vrijeme berlinskog susreta njemačke kancelarke i hrvatskog premijera Angela Merkel pred najtežim je političkim ispitom u svojoj karijeri: ne zna kako izići iz gliba migrantske krize koju je dobrim dijelom sama potaknula, za koju je velik dio europskih kolega smatra najodgovornijom, ali i velik dio njezinih Nijemaca. Njezina se politika otvorenih vrata pred snagom migrantskog vala upravo slama na grčko-turskoj i grčko-makedonskoj granici, priznala je da nema opciju B. Ona taj problem više ne može riješiti, pa ni na skorašnjem sastanku na vrhu Europske unije i Turske. SAD joj, koliko se zasad vidi, ne namjerava baciti pojas za spašavanje. Putinu je osobito drago što je upala u zamku koju su joj namjestili turski predsjednik Erdoğan i premijer Davutoğlu, njegovi ljuti protivnici na Bliskom istoku, ali i dragi saveznici u zajedničkom slabljenju Europe i Zapada. Ukratko: kancelarka Merkel morat će otići da bi se uopće počelo ozbiljno razgovarati o opciji B prema bliskoistočnom sukobu i migrantskoj krizi. Traže se samo povod i časni izlaz.

A ni za premijera Oreškovića tajming susreta nije bio jednostavan. On još nije zapravo potpuno ni ‘došao’ jer još nema kompletiranu vladu, a od prvoga ga dana pitaju kad će otići. Čim je zatvorio vrata Banskih dvora i zaputio se u Berlin, javan je postao sukob između ministra policije Vlaha Orepića i prvoga potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka: zbog kadrova, zbog (nad) moći, ali i različitih pogleda na sigurnosni sustav. A tek što se Orešković oprostio od A. Merkel u Berlinu, u Banskim dvorima na izvanrednoj se konferenciji za novinare nakon trojedne šutnje ukazao drugi potpredsjednik vlade Božo Petrov. Uglavnom da bi objavio da je i on – tu. Karamarko za nekoliko mjeseci ima unutarstranačke izbore, Petrov tek treba napraviti stranku, obojica žele maksimalno osnažiti svoje stranačke uloge ne samo personalnim rješenjima u Vladi i državnoj upravi nego i u sigurnosnom sustavu. Iz njihove pozicije takvi su potezi logični i nisu posljednji. Oreškoviću to otežava ili čak onemogućava upravljanje državom. No premijer Orešković ipak ima malo više izgleda za opstanak nego kancelarka Merkel. Ponajprije zato što je Hrvatska u mnogo većem problemu od Njemačke, a on je trenutačno percipiran kao jedini mogući spasilac. Uz to, i nakon odlaska Merkel snaga i interesi njemačke države i gospodarstva neće se izgubiti. Vrijedit će dogovor s balkona. Ali da biram glazbenu kulisu njihova druženja na balkonu, bila bi to bez sumnje: ‘Da smo se ranije sreli, drukčije bilo bi sve…’ Sa sjetom.