STEČAJ Ide po skraćenome postupku iako vam dugovati može i država

Namjera je bila provedba brzog postupka nad tvrtkama bez zaposlenih, a blokiranih dulje od 120 dana. Međutim, pokazalo se da to nije tako jednostavno, odnosno da sud nema prostora odgoditi stečaj kad je npr. dužnik istodobno vjerovnik, odnosno kad i sâm ima nenaplaćena potraživanja.

Cilj je skraćenoga stečajnog postupka, novosti u Stečajnom zakonu, provedba brza i djelotvorna postupka nad pravnim osobama koje nemaju zaposlenih, a u Fininu očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje imaju evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekidnom razdoblju od 120 dana (prema Fininim podacima od 31. prosinca 2015., ukupno su bile 21.043 blokirane pravne osobe, a njih 17.093 ili 81,2 posto odnosi se na pravne osobe čija neprekidna blokada traje 120 i više dana) te nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje drugoga postupka radi brisanja iz Sudskoga registra. Postupak se provodi pred trgovačkim sudom prema Fininu prijedlogu nakon što utvrdi da postoje neizvršene osnove za plaćanje dulje od 120 dana.

Sud nakon ispitivanja zahtjeva poziva HZMO da dostavi podatke ima li pravna osoba zaposlenih, a nakon toga poziva uprava dužnika da u roku od 15 dana podnese javnobilježnički ovjereni prokazni popis imovine pravne osobe. U praksi nije jasno kako će dužnici u blokadi podmiriti taj trošak javnog bilježnika, osim ako ga osobno ne podnesu članovi uprave. Istodobno s tim pozivaju se vjerovnici pravne osobe da u roku od 45 dana predlože otvaranje stečajnoga postupka nad dužnikom te predujme troškove njegova pokretanja. Drugim riječima, ako dužnik ne prijavi imovinu koja bi osigurala troškove postupka, taj trošak pada na teret vjerovnika. Ako vjerovnici ne predujme taj trošak (koji varira od najmanje 1000 kuna do najviše 21.000 kuna), neće se provoditi stečajni postupak. Ako uprava dužnika u navedenom roku ne podnese potrebni popis (ili ako iz toga popisa proizlazi da je imovina nedovoljna), a ni vjerovnici nisu predujimali potrebna sredstva, smatrat će se da je dužnik nesposoban za plaćanje.

Sud će u tom slučaju donijeti rješenje o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka, što izaziva efektivan prestanak postojanja dužnika. Praktičan je problem za sud u ocjeni je li dužnikova imovina dovoljna za namirenje troškova postupka u situaciji kad je dužnik istodobno vjerovnik trećih osoba (što je gotovo uvijek), odnosno kad ima imovinu koja se uglavnom sastoji od nenaplaćenih potraživanja prema trećima. Važno je napomenuti da je mnogo dužnika upleteno u višegodišnje sudske postupke o čijem rješavanju ovisi opstanak ili propast društva (redovito rješavanje žalbe na Visokome trgovačkom sudu RH zasad traje više od tri godine). Također, dio dužnika ima potraživanja koja iz različitih razloga dulje ne mogu naplatiti od države, a istodobno je blokirani zbog obveza prema državi.

S obzirom na to da predmetni zakon nije predvidio izričitu mogućnost sudu da u takvim situacijama zastane s postupkom do rješavanja spornih pravnih odnosa dužnika, sudu se nameću neka pitanja u provedbi zakona: Mogu li se nepravomoćne prvostupanske presude u korist dužnika (i potraživanja dužnika općenito) tretirati kao svojevrsna imovina u smislu relevantnih odredbi novoga Stečajnog zakona? Ima li mjesta podrednoj primjeni odredbi Zakona o parničnom postupku (ZPP) koje predviđaju mogućnost prekida postupka do rješavanja prethodnoga pitanja (u ovom slučaju do završetka parničnih postupaka za naplatu potraživanja pred sudom)?

Kao što nema jamstva da će prvostupanska presuda u korist dužnika biti potvrđena na drugom stupnju, odnosno da će se tražbina koja je njome utvrđena uspjeti naplatiti od treće strane, tako se ne može sa sigurnošću tvrditi da pravna osoba neće nakon završetka takva spora dobiti mogućnost da naplati takvo potraživanja i podmiri svoje dugove. Čini se da stroga formulacija zakonskih odredbi o skraćenome stečajnom postupku oduzima sudu mogućnost da u takvim situacijama imenuje stečajnog upravitelja kako bi stekao pravi uvid u dužnikovo stanje. Ta mogućnost postoji jedino ako bi vjerovnici pravne osobe bili spremni na svojevrsno dodatno kreditiranje dužnika predujmljivanjem troškova stečajnog postupka, što nije vjerojatno. Taj manjak pravnih mogućnosti za sud će u nekim situacijama bez sumnje polučiti i neželjene učinke – odnosno u nezavidnu se situaciju stavljaju dužnici u svojevrsnom mirovanju, odnosno oni koji očekuju naplatu (izvjesnih) tražbina nakon završetka postupaka pred sudom, a računi su im istodobno blokirani zbog podmirenja tekućih obveza. Takvim dužnicima preostaje samo nada da će se sporovi o kojima ovise njihova potraživanja riješiti prije nego što nad njima bude proveden skraćeni postupak (što je neizgledno), odnosno da će ih njihovi vjerovnici biti spremni kreditirati novim plaćanjem pristojbi i predujmovi.