Servisi za ‘streaming’ koji su od ‘sljedeće velike stvari’ prerasli u realnost, internet koji mladi ljudi konzumiraju više nego televizijski program te sve češći trend neimanja televizijskoga prijavnika u kući zvuče u najmanju ruku kao nagovještaj smrti staroga televizijskog formata i programa kakav smo znali posljednjih pedesetak godina. No je li uistinu tako? Moć televizijskog reklamiranja jedan je od razloga zbog kojih će televizijske mreže diljem svijeta još dugo ostati itekako relevantan i utjecajan medij.
Prekidanje serija i filmova iritira gledatelje te ih često odbija od praćenja programa. Budući da im servisi poput Pickboxa i Netflixa u pravilu pružaju kontinuirano iskustvo praćenja programa, zahtjevniji gledatelji tako su napokon došli na svoje. Dakle, osim aktualnosti sadržaja kontinuitet je još jedan važan čimbenik u borbi prijestolja između servisa za ‘streaming’ i tradicionalnih televizijskih mreža. No paradoks je da upravo prekidanje programa marketinškim porukama omogućava opstanak komercijalnih televizijskih mreža. Veliki sportski prijenosi, u kojima su reklame zahvaljujući astronomskim financijskim uplatama postale sastavni dio igre, godinama su najgledaniji televizijski događaji. Da bi se shvatio kako je uistinu tako, valja reći da 20 sekunda propagandnoga programa tijekom Super Bowla (finala američkog nogometa) stoji pet milijuna dolara, a uživo ga vidi gotovo 200 milijuna ljudi. Super Bowl nije samo finale najpopularnijeg sporta u Americi već i svojevrsna finalna prezentacija najboljih reklama koje gotovo funkcioniraju poput kratkih filmova ili barem dobro promišljenih skečeva.
U Hrvatskoj je monopol na velike sportske događaje donedavno imao isključivo HRT, no 2015. RTL je dobio prava na prijenos Svjetskoga prvenstva u rukometu i tako opasno zaprijedio da HRT izgubi svoj zaštiti znak. Unatoč najavljenoj promjeni uredničke politike na HTV-u gotovo se sigurno neće previše mijenjati osnovna ideja o onome što bi trebala biti osovina programa u 2016. Financijska su sredstva za realizaciju programa slaba, a uvjeti su skučeni, izjavio je još aktualni glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman, no u borbu s komercijalnim televizijama, ‘reality’ programom i emisijama koje diljem zemlje audicijama selektiraju talente na državnoj televiziji ove će godine krenuti sportskim programom. Zbog prijenosa Europskoga nogometnog prvenstva u Francuskoj i Olimpijskih igara u Rio de Janeiru HTV će za sigurno povećati gledanost. Dok je velikih sportskih događaja, ne treba se bojati ni ‘streaminga’ ni sapunica.
Na HRT-u još donekle vjeruju kako se u borbu protiv ‘reality’ programa, sapunica i ‘celebrity’-magazina kao bastardima Berlusconijeve televizije i popularnih američkih emisija osim sportom može uključiti malo zahtjevnijim dramskim programom. Tako su, iako nekoliko kopija ispod dramskoga programa zlatnoga doba Televizije Zagreb, na državnoj televiziji proizveli nekoliko serija solidne kvalitete, poput ‘Počivajte u miru, ‘Crno-bijeli svijet’ te ‘Patrole na cesti’ na kojoj su surađivali književnik i novinar Jurica Pavičić te najbolji redatelj svoje generacije Zvonimir Jurić. Treba reći kako opstanak HRT-a, baš kao i britanskoga BBC-ja, ovisi ponajviše o plaćanju mjesečne pristojbe. Zbog toga je njihov ustroj rada i poslovni plan slični servisima za ‘streaming’ nego komercijalnim televizijama, pa mogu djelovati potpuno neovisno o korporacijama negoli televizijske postaje koje žive i umiru voljom moćnih oglašivača.
