Dolaskom televizije mnogi su prognozirali smrt radija. Uzalud, preživio je. Dolaskom interneta čulo se kako će servisi poput YouTubea zadati smrtonosni udarac tomu mediju. Još jedna pogrešna procjena. Radio je i dalje tu, uvijek u kulisi, dok se tuširamo, spremamo za posao, vozimo do posla, dok radimo, kuhamo ručak… I kraj mu se, srećom, ne nazire. Hrvatsko radijsko tržište nikad nije bilo bogatije, doista se može naći ponešto za svakoga. No to ne znači da godine krize i kresanja marketinških proračuna nisu ostavili traga. I nove internetske platforme učinile su svoje, afiniteti publike promijenili su se, a s njima se morao mijenjati i radijski program.
Promijenilo se tržište na kojemu su se pojavile formirane radijske postaje koje su jedna drugoj jaka konkurencija, promijenio se način komunikacije sa slušateljima, promijenili su se i slušatelji i njihovi afiniteti, dogodio se internet, a dogodila se i kriza. A Radiju 101, primjerice, napominje Maša Golubić, programska direktorica, dogodili su se i razni unutarnji problemi, pa i stečaj. No taj kulturni zagrebački radio i to je nadživio i prilagodio se tržištu na kojemu i dalje egzistira. – Borili smo se tako da smo ostali svoji, nismo postali ničija kopija. I dalje smo urbana i rokerska radijska postaja koja ne zazire ni od aktualne alternativne glazbe koja se na drugim komercijalnim radijima nema prilike čuti. Važan nam je i sadržaj koji nudimo slušateljima, on mora biti aktualan i bez cenzure. Dok eterom vladaju kratki formati, mi idemo u smjeru ‘talk’ radija koji je zadržao dobre emisije, jaku informativu, a i dalje komuniciramo sa slušateljima živo, bez prethodnog snimanja, što je danas rijetkost – ističe Golubić.
Za svoju publiku izborio se i Otvoreni radio, danas 19-godišnjak, koji kaže da se nije maknuo od temeljnoga načela, a to su hitovi. – Radimo program koji naši slušatelji žele, ne program koji je dobar nama, ali i mi se zabavljamo. Zabavljamo se i dok osmišljavamo nove stvari za slušatelje. Nema boljega od kvalitetne reakcije slušatelja kojemu smo uljepšali dan, popravili raspoloženje, i tako svaki dan – samo informacija već ponajprije emocija. Svima njima zajedničko je privlačenje oglašivača. Sve su to komercijalne radijske postaje koje nemaju pretplatu i koje se itekako moraju izboriti na tržištu kako bi od svoga posla mogle živjeti.
Iako vrijeme kad su glazbu prekidale reklame nije prošlost, većina radijskog oglašavanja danas se veže uz različite projekte. Spotovi su i dalje važan dio komunikacije proizvođača, ali klijenti danas žele drugačiji koncept, aktivnosti koje nadilaze eter.
– Mi smo to sigurno prvi prepoznali i u svojim smo brojnim projektima, poput ‘Kvartoteke’, klijentima ponudili interakciju kakvu ne mogu dobiti na drugim postajama – kažu na Soundetu, koji zbog svoje specifičnosti uspijeva pratiti ritam lokalne zajednice, što je posebno važno i za pojedine njegove oglašivače i za slušatelje.
I na Stojedinici se bore za svakog oglašivača, svjesni da reklamni blokovi više ne zadovoljavaju potrebe klijenata jer oni uz njih traže dodatne vrijednosti i vlastite kampanje.
– Klijenti ne bi kod nas kupovali oglasni prostor jer je Radio 101 nekad radio dobre stvari. Dobar si koliko je dobro tvoje zadnje javljanje u eter – iskrena je Golubić.