U navodnjavanje država treba ulagati, ali samo ako se zna tko će i što saditi. Budemo li investirali u sustave navodnjavanja, a radili kao do sada, onda je bolje da to ne radimo jer ćemo samo baciti novac.
Distribuirani sadržaji već dulje grade most između klasičnog novinarstva i društvenih mreža, a u ovoj godini doživljavaju pravu eksploziju. Komocija, pa slobodno možemo reći i razmaženost prosječnoga korisnika interneta s vremenom samo rastu, a na tom valu razvijaju se i evoluiraju nove platforme. Ne morate biti Metuzalem da se prisjetite velikoga internetskog praska koji je izdavače novina prisilio da svoje sadržaje ponude online, redom su se morali pokoriti mreži svih mreža, ma kako skeptični bili u početku. Od tada se mnogo toga promijenilo, iznikla je cijela kiberinfrastruktura koja je još donedavno bila nezamisliva, a kao vrhunac selidbe opće populacije na internet dobili smo društvene mreže. O njihovoj veličini, dosegu, marketinškoj snazi i potencijalu nećemo trošiti riječi, ali ono čime se hoćemo pozabaviti jest njihov utjecaj na medije, odnosno kreatore sadržaja.
Baš kao što je internet bio vlak koji se nije smjelo propustiti, danas su to društvene mreže. Ako niste na Facebooku, LinkedInu, Twitteru itd., patit ćete od kroničnog nedostatka klikova, a samim time i vaš budžet. No ni veliki igrači u svijetu socijalnih medija više si ne mogu priuštiti ignoriranje sadržaja jakih novinskih kuća. Zapravo je došlo.
