Iako na dijameutralno suprotnim političkim pozicijama, obojica pogonsko gorivo za trajne hrvatsko-srpske prijepore nalaze u višedesetljetnome društvenom odgoju na boljševičkim dogmama.
Zlatku Hasanbegoviću u hrvatskome javnom prostoru poznato je mnogo. O Jovanu Ćulibrku gotovo ništa. Brižni istraživači lijevih portala s kojih su vijesti preuzimali svi glavni mediji otkrili su na glavi hrvatskoga ministra kulture navodno ustašku, a zapravo, poslije se se pokazalo, HOS-ovu kapu na snimci iz 1993., pronašli su više izjava u kojima se navodno distancira od antifašističkih stečevina. Ministar je morao objašnjavati da su izjave istrgnute iz konteksta, tumačiti što je zapravo mislio. Kulturni radnici potpisivali su peticije za njegovu smjenu, nevladine udruge organizirale prosvjede pred Banskim dvorima, almirale međunarodne udruge i pojedince, uključujući osvjeđočene aktiviste srpskih lobija poput Efraima Zurroffa… Važno je propitivati stajališta i prošlost ministara. No nijednomu budućem ne bih poželjila ‘doček’ kakav je imao minister Hasanbegović.
Brižni istraživači nekih desnih portala pronašli su fotografiju episkopa Jovana Ćulibrka, navodno iz ranih devedesetih, navodno kao niškoga specijalca, i to netom nakon njegova imenovanja episkopom slavonskim Srpske pravoslavne crkve (SPC). To, doduše, nije postala vijest glavnih hrvatskih medija. Srećom nije. Jer, koliko mi je poznato, riječ je također od podvali. Nije tajna da je episkop Jovan bio službeni redovnik niških padobranaca od 2000., da je i sâm padobranac, da je rezervni časnik 63. niške padobranske brigade. Uz to je osoba iznimno bogatog i zanimljivog životopisa: podrijetlom bosanski Srbin, teologiju u Beogradu upisuje nakon završenog studija (tadašnje) jugoslavistike u Zagrebu 1990. Kao svećenik je, moglo bi se reći, postao specijalac Srbije i SPC-a za posebne zadatke: na posljediplomskome studiju u Jeruzalemu modernizira i jača srpski lobi oko Yad Vashema i promiče ponešto osuvenjenjene velikosrpske teze o Jasenovcu, do imenovanja episkopom slavonskim i dolaska u Pakrac djeluje u Pečkoj patrijaršiji koju podiže na vrlo ozbiljnu znanstvenu i kulturnu razinu, iznimno obrazovan, izvrstan komunikator, s dobrim vezama u svijetu. Dakako, episkop Jovan uza sve je to i izraziti srpski nacionalist. I jednostavno nije normalno da lik i djelo episkopa Jovana prolazi toliko ispod radara javnosti u Hrvatskoj, koja je stalno područje velikosrpskih pretenzija, u Slavoniji koja je tradicionalno prostor vrlo trusnih hrvatsko-srpskih odnosa, i to u vrijeme kad SOA službeno upozorava na obnovu velikosrpske ideologije u Hrvatskoj, a Rusija se pojavljuje kao njezin sponzor.
