Dok se nova Vlada još ekipira, lobisti su počeli pritiskati sa svih strana – od sindikata do Imunološkog zavoda, od uvoznika do izvoznika, od telekoma do bankara. Svi iznose svoje prijedloge koji će ‘spasiti državu’. A svatko, ustvari, zastupa interes svog sektora ili svoje kompanije. I to je legitimno. Posebno sam zapazio nastojanje Drvnoga klastera, koji novu garnituru nastoji senzibilizirati za svoje probleme. A problem su – Hrvatske šume. Drvoprerađivači grcaju u vodi do grla i uporno proizvode i izvoze, a Hrvatske šume na njihovoj muci u državni monopolski džep strpale su 111 milijuna kuna (u 2014.). Ako Jadrolinija posluje s gubitkom i pridonosi održivosti otoka prevozeći otočane i turiste, onda i Hrvatske šume trebaju dati ozbiljniji doprinos ruralnom prostoru iz kojeg crpe državnu sirovinu – elaborira šef klastera Marijan Kavran u Večernjem. Zaista, logika je O. K. Ali nisu i činjenice. Jadrolinija posluje u plusu.
Nekad su Mađari Hrvatima gradili prugu od Budimpešte do Rijeke. Khuen-Héderváry to nije radio iz ljubavi, već pod parolom ‘Čije su željeznice, njegova je zemlja’. Zluradi čak tvrde da je namjerno protjerao prugu kroz najnepristupačniji teren Gorskoga kotara, što je danas veliki problem ponajprije za teretni promet. Zato bi uskoro moglo doći do ‘željezničkog revanša’ – da sad Hrvati grade Mađarima novu prugu od Rijeke do Budimpešte. Doduše, domaći mediji pod tepih su sakrili Karamarkov prošlotjedni neuspjeli pokušaj da Mađare privoli za našu nizinsku prugu. Orban Hrvatima više ne vjeruje, pa čak ni svom stranačkom kameradu, i nastavlja pregovore sa Slovenijom o koparskom pravcu. Zato je Zagreb ovog tjedna pompozno dočekao kinesku delegaciju, koja nam, eto, daje još jednu, posljednju šansu, da sudjeluje u gradnji te pruge i ulaganjima u riječku luku. Posjet Ning Jizhea, koji ima status ministra, i njegove ekepe iz državne investicijske kompanije podsjetio me na onu…