RUSIJA I SAUDIJSKA ARABIJA U Siriji bi ratovale, u Kataru dogovorile smanjenje proizvodnje nafte

U Siriji bi ratovale, u Kataru dogovorile smanjenje proizvodnje nafte. Klizanje cijene nafte ozbiljno je ugrozilo proračune zemalja najvećih proizvođača, pa je bilo pitanje dana kad će se ipak dogovoriti. Četiri zemlje, Rusija, Saudijska Arabija, Katar i Venezuela, spremne su zamrznuti proizvodnju nafte na siječanjskoj razini ako se drugi proizvođači pridruže toj inicijativi.

Sama informacija o sastanku ruskih i saudijskih predstavnika bila je dovoljna za skok cijene srove nafte na svjetskom tržištu, a čini se kako bi posljedični dogovor nekoliko najvećih proizvođača nafte mogao rezultirati krajem ove faze jeftine nafte. Bilo je vjerojatno pitanje dana kad će se najveći napokon dogovoriti o uzajamnom povlačenju, no velik dio analitičara još nije pretjerano impresioniran, dogovoru unatoč. Financije dvaju najvećih svjetskih proizvođača srove nafte opasno su se rastegnule dodatno potaknute ratnim avanturama u bliskoistočnoj regiji, pa je i razum prevladao brže nego što se očekivalo, barem kad je nafta u pitanju.

Igra najopasnija upravo za izvoznice nafte počela je saudijskim bjesomučnim pumpanjem nafte i namjernim rušenjem njezine cijene (u svrhu izgurivanja konkurencije), što je izazvalo domino-efekt i reakcije ostalih koji su zbog toga bili prisiljeni natjecati se za tržišni udio sa Saudijcima. Jednom kad je igra kukavice pokrenuta, nitko nije mogao odustati, a konačni znak da bi stvari mogle potpuno izmaknuti kontroli bio je nedavni povratak Irana na svjetsko tržište nakon ukidanja sankcija. Postizanje okvirnoga dogovora izvoznice nafte duguju inicijativi Venezuelne, države najsnažnije pogođene oštrim padom cijene nafte čiji je ministar nafte Eulogio Del Pino odigrao ključnu ulogu u guranju dogovora.

Malo je razloga moglo natjerati dvije žestoke protivnice s dijametralno oprečnim interesima u Siriji da se prijateljski sastanu u Kataru i ekspresno postignu kakav takav kompromis, ali sve veće rupe u proračunima punjenima prodajom nafte svakako su jedan od najboljih. Nastavak zatrpavanja tržišta naftom prijeti rušenjem cijene na ispod 20 dolara po barelu, što bi je učinilo jedva profitabilnom za samo dvije izvoznice, Saudijsku Arabiju i Kuvajt, zemlje koje najjeftinije eksploatuju naftu. No rentabilnost nije presudni faktor, izdašni državni proračuni oslanjaju se na mnogo više cijene od trenutačnih.

Stvari su se u jednom trenutku toliko zaoštrile da je Saudijska Arabija počela prodavati naftu tradicionalnim ruskim klijentima u Istočnoj Europi, a Rusija pretekla svoga glavnog konkurenta u Kini. Ipak, 18 mjeseci cijena u padu i gubitak 70 posto vrijednosti mnogima su otvorili oči i omekšali srca. Raspoloženje je sada posve drugačije od onoga u prosincu prošle godine kad na sastanku OPEC-a (udruga izvoznica nafte) nitko nije bio raspoložen za dogovor, zbog čega je izostala odluka o prekidu povećanja proizvodnje.

– Vjerujemo da je zamrzavanje na siječanjskoj razini primjereno za tržište – rekao je saudijski ministar nafte Ali al-Naimi. ‘Kao rezultat sastanka četiri zemalja, Rusija, Saudijska Arabija, Katar i Venezuela spremni su zamrznuti proizvodnju nafte na siječanjskoj razini ako se drugi proizvođači pridruže ovoj inicijativi’, stajalo je u priopćenju ruskog ministra energetike Aleksandra Novaka, predstavnika najveće izvoznice nečlanice OPEC-a.

Saudijac je tako bez previše duljenja dogovorio s ruskim kolegom fiksiranje proizvodnje nafte na razini iz siječnja, naravno, uz pristanak drugih velikih izvoznica da učine isto, što su Venezuela i Katar napravili. I upravo u tom grmu leži zec. Analitičari upozoravaju da svaki dogovor koji ne uključuje Iran i Irak, dva sljedeća ključna proizvođača, dovodi u pitanje bilo kakvo snažnije preokretanje trenda. Iran se tek vratio na svjetsko tržište i traži kupce, Irak je razrušena država čija budućnost ovisi isključivo o prodaji nafte, zbog čega u oba postoji malo iskrene volje za zaustavljanjem proizvodnje.

Cijena nafte skočila je šest posto jutro nakon dogovora, ali ubrzo je izgubila velik dio dobitka zbog razočaranja tržišta načelnom i nepotpunom prirodom postignutog dogovora. Osim nejasne predanosti Iraka i Irana tom ograničenju, analitičari primjećuju i kako su trenutačne brojke ionako vrhunac mogućnosti najvećih proizvođača iznad kojega teško mogu ići, pa zamrzavanje proizvodnje na toj razini i nije neki ustupak, prije najniži zajednički nazivnik. Rusija je prošli mjesec izbacivala 10,9 milijuna barela na dan, Saudijska Arabija 10,2 milijuna, Venezuela 2,4 milijuna, a Katar, koji bi trebao predvoditi nadzor nad poštovanjem dogovora, 680 tisuća barela, što su uglavnom brojke koje se ne mogu previše nadmašiti.

U skorašnju promjenu trenda i trajniji rast cijena tržišta i analitičare uvjerilo bi jedino rezanje trenutačne proizvodnje, što je potez savršeno opravdan ima li se na umu ponuda mnogo veća od već neko vrijeme osušene potražnje. Međutim, i zamrzavanje proizvodnje na koje bi pristali svi relevantni proizvođači sada je velik uspjeh.

U pitanju je svakako zanimljiv razvoj događaja kad se na umu ima šira situacija u regiji. Rusija, Iran i Irak u sirijskom ratu podupiru režim predsjednika Bašara al-Asada, a Saudijci sa svojim klonovima i Turskom taj režim pokušavaju srušiti. Čak ni ope-tovane prijetnje Saudijaca da će kopnenom vojskom ući u Siriju kao i vrlo jasno rusko upozorenje da to ne čine nisu stajali na putu jednoga razumna dogovora o proizvodnji nafte. Riječ je, zapravo, o rasvjetnom logičnom potezu jer ako se ovakvo negativno kretanje cijene nafte nastavi, pitanje je koliko će još dugo Saudijci i Rusi moći ratovati u Siriji, posredno i neposredno.

Prvi su prošle godine imali gotovo sto milijardi dolara manjka u proračunu, a ni kod Rusa nije mnogo bolje, trebaju hitno podignuti cijenu nafte kako bi stabilizirali proračun. Nužno je dakle, dogovoriti se što prije da bi mogli nastaviti kvalitetno ratovati. Celi taj saudijski ruski rulet počeo je zbog nagloga porasta eksploatacije škrljevca u Americi i Kanadi, što je sasvim nova konkurencija koju su Saudijci odlučili srezati već u korijenu zbog još skupoga procesa eksploatacije. Nakon više od godine dana polagana iscrpljivanja protivnika rezultat je polovičan, mnoge tvrtke u tom sektoru propale su ili su pred kolapsom, ali velik dio uspio je zasad ostati na nogama. S druge strane, Saudijska Arabija nacigled gubi dah iako je u početku te priče bila očita favoritkinja. Ovaj dogovor, iako daleko od idealnoga, mogao bi u najmanju ruku zaustaviti pad cijena.