Ve su misli uperene u švelje državnog proračuna. Prema najavama, ovaj bi se put doista mogla provesti fiskalna konsolidacija. Iako je riječ o proračunu koji se ne odnosi na cijelu godinu nego na samo tri četvrtine, dakle teško je odmah očekivati velike brojke, stiskanje u prvoj godini mandata bilo bi čudo, još nevideno u Hrvata. Možda/vjerojatno baš zato poznost javnosti skrenuta je na nacionalističke kolosije. Da se brojke u miru poslože.
Početkom veljače u Vladi je održan sastanak na kojemu su premijer Tihomir Orešković i financijski minister Zdravko Marić ostalim ministrima predstavili osnovne smjernice državnoga proračuna za 2016. godinu. Marić je tada izbjegao precizirati konkretna brojke, poručivši samo da je cilj već ove godine deficit svesti na tri posto BDP-a. Trenutačno se još završavaju i ažuriraju makroekonomski okviri rasta, inflacije, svih komponenti BDP-a i ostalih pokazatelja ključnih u planiranju prihodovne strane proračuna. Priznalo je da se iznosima spekulira, ali cilj jest mastriških tri posto.
Zasad je stajalište da na prihodovnoj strani neće biti neugodnih iznenađenja, dakle neće biti rasta porezne presije. Štoviše, uložit će se više truda kako bi se ta strana nabildala boljim iskorištavanjem europskih fondova. Ministar se također nada da će dug prema sindikatima zbog porasta BDP-a riješiti dijalogom i odgoditi povećanje plaća. Ako je suditi prema izjavama koje su Lideru dali sindikalisti u prošlome broju na temu ‘tko bi se čega odrekao’, ali i prema onome što u intervjuu Lideru u ovome broju kaže Ozren Matijašević, sindikati su spremni na još malo odricanja. Tako bi dvije milijarde mogle ostati ‘v žepu’.
Marić nam je kratko potvrdio kako će se fiskalne smjernice za trogodišnje razdoblje idući tjedan naći na sjednici Vlade, a proračun 10. ožujka, kako bi se do kraja toga mjeseca mogao protresti u Saboru. Potvrdio je da je cilj barem pokušati odmah jurišati na deficit od tri posto. Takav optimizam ne dijele analitičari, tim više što nije riječ o proračunu za cijelu godinu. Dok se sve ekipira i počne provoditi, proći će najmanje pet-šest mjeseci.
Dva nepovoljna trenutka – Kako će izgledati proračun u ovoj i iduće dvije godine ovisi i o tome hoće li sindikati pristati na odgođu primjene klauzule o rastu plaća ako BDP poraste više od dva posto dva kvartala uzastopno. Ove godine fiskalna se prilagodba vjerojatno neće dogoditi u punome kapacitetu, jer se proračun donosi tek potkraj ožujka, dok se implementiraju kratkoročne konsolidacijske mjere već je polovica godine. Prema dogovoru s Europskom komisijom smanjenje deficita trebalo bi iznositi 0,5 posto točnih bodova na godinu, ako se ove godine uspije napraviti barem polovica toga, to će biti oko 800 milijuna kuna – procjenjuje Hrvoje Stojić, glavno ekonomsko pero Hypo banke.
Sandra Švaljek sa zagrebačkoga Ekonomskog instituta kaže kako je najvažnije da Vlada pokaže razumijevanje za to da prihodi mogu rasti samo zbog gospodarskoga rasta, a ne kao rezultat rasta poreznoga opterećenja, pri čemu rast rashoda ne smije pratiti rast prihoda.
Dva su nepovoljna trenutka, jedan je pad prihoda od poreza na dobit: banke zbog konverzije kredita u švicarskim francima neće ostvariti dobit i platiti porez, što bi moglo smanjiti prihode od poreza na dobit za više od pola milijarde kuna; drugi je rast plaća zaposlenima u javnim i državnim službama. Zbog prvoga će razloga prihodi rasti manje od očekivanih, a zbog drugoga bi mogli rasti rashodi i stvarati pritisak na rast deficita – zaključuje Švaljek dodajući da Vlada ima povoljan start zahvaljujući deficitu iz 2015. koji je manji od očekivanoga i najvjerojatnije neće biti znatno veći od 3,5 posto, čak i na razini opće države.
Bez divljačkih nasrtaja – S obzirom na poruke s Markova trga čini se da fiskalnu prilagodbu nećemo izbjeći. Hoće li to napokon otvoriti prostor smanjenju poreznog stiska. No za realni će sektor mnogo značiti već i to ako uredimo porezni sustav, ako se promjene prestanu događati preko noći, ako se Porezna uprava koordinira sama sa sobom (prečeste su situacije da jedan ured nešto protumači na jedan način, drugi ured posve suprotno, uzda zlonamjerna tumačenja zakona) i ako poduzetnike prestane gledati preko nišana.
Čini mi se da je ova vlada više probiznis orijentirana nego bilo koja prije nje, pa neće biti divljačkih nasrtaja regulativom. Naravno, neće odmah poteći med i mlijeko, čitav je niz loših zakonskih rješenja koja se ne mogu mijenjati odjednom – uvjeren je Budimir.
Budu li se rashodi napokon počeli smanjivati, a čini se da hoće, 2017. bi mogla biti godina početka postupnoga poreznog rasterećenja, što je važno zbog jačanja konkurentnosti privatnih poduzeća, misli Stojić, koji je izradio nekoliko scenarija razvoja makroekonomskih situacija.
U osnovnom scenariju BDP bi ove godine mogao rasti stopom od jedan posto, u optimističnome 2,5 posto, a u pesimističnome bi (ponavljanje recesije u eurozoni) BDP pao 1,8 posto. To znači da bi se deficit proračuna mogao kretati u rasponu od 3,9 do 4,6 posto BDP-a (u usporedbi s očekivanih 4,6 posto u 2015.). U osnovnom scenariju, koji uključuje i postupno povećanje plaća u javnim službama u iduće tri godine, to bi bilo oko 4,2 posto. Ili, u iznosu to je od 13,2 milijarde kuna u optimističnom scenariju, 14 u osnovnom do 14,9 milijardi u pesimističnom.
Veliki Lalovčev posao – Bivši ministar Lalovac obavio je nemalu konsolidaciju, iako uglavnom na prihodnoj strani, što može imati negativan utjecaj na potencijalni rast BDP-a i putanju javnoga duga. U skladu s projekcijama rasta BDP-a udjel javnoga duga kretat će se, ovisno o scenariju, od 89,9 do 94,6 posto, pri čemu osnovni predviđa oko 91,5 posto udjela javnoga duga u BDP-u – procjenjuje Stojić dodajući da bismo prema osnovnom scenariju (a on je uvijek nekako najizgledniji), uz uvjet strukturne prilagodbe od 0,5 posto točnih bodova BDP-a na godinu, 2018. godine mogli izaci iz procedure prekomjernoga deficita. Na temelju prijašnjih projekcija to se moglo očekivati tek potkraj desetljeća, dakle bit će tri godine prije čak i u slučaju relativno skromnoga osnovnog scenarija. Udjel javnoga duga u BDP-u 2020. mogao bi biti čak devet posto točnih bodova manji nego u ranijem scenariju!
Budimir pojašnjava kako eventualno iduće godine očekuje lagane porezne relaksacije, dakle ove godine još ne, ponajviše zbog najave ministra financija kako planiraju napraviti sveobuhvatnu poreznu reformu, bez parcijalnih ad hoc poteza koji, neuvezani, čine više štete nego koristi. – Bio bih sretan da se ove godine proračun uspije smanjiti za tih najavljenih tri milijarde kuna. No više od smanjenja zagovaram promjenu strukture rashoda. Zašto smo se dosad manjkavo koristili EU-sredstvima? Zato što nikada nismo ostavili dovoljno za udjel domaćih komponente. Volio bih vidjeti i više novca za investicije i kapitalne izdatke, to bi bio pozitivan signal i ulagačima i kreditorima – zaključuje Budimir.
Čini se da ove godine svjedočimo još jednoj ekskluzivi – nijedan ministar (barem ne javno) nije pitulovski zagrizao za svoj proračun, čini se da svi imaju razumijevanja za štednju. Osim primjerice prometnoga ministra Olega Butkovića, koji ne da da se režu investicije.
Ove je godine cilj usporiti galop javnoga duga, potom ga stabilizirati, potkraj mandata i smanjiti. To bi moglo smanjiti i kamate refinanciranja, pa čak i na toj stavki otvoriti prostor za disanje realnoga sektora.
