Kad god u Hrvatskoj imamo smjenu vlasti, sindikati iskoriste logičan trenutak za aktiviranje svojih potraživanja, dok si predstavnici vlasti još ne mogu priuštiti ignoriranje njihovih zahtjeva. Jedan od vječnih sindikalnih voda Ozren Matijašević ovog je utorka sa svojom Hrvatskom udruženom radničkim sindikatom (HURS) na konferenciji za novinare od premijera Tihomira Oreškovića zatražio smjenu ministra gospodarstva Tomislava Panenića zbog afere sa stiroporom i prozvao Vladu jer još nije složila svoj tim. Za razliku od drugih sindikata HURS predstavlja sindikate i radnike većinom iz realnog sektora, pa se i Matijaševićeva stajališta o ključnim potezima reforme razlikuju od stajališta njegovih kolega koji štite interese državnih službenika.
-
Kakva je trenutačna atmosfera među sindikatima s obzirom na previranja u Vladi? Pripremate li neku zajedničku strategiju? – Niti imamo zajedničku strategiju niti želim da je imamo jer to nema smisla. Izuzev sindikata policije i liječnika, 50-ak tisuća članova koje predstavlja HURS većinom dolazi iz realnog sektora i njihovi socioekonomski interesi razlikuju se od članova ostalih sindikata. Žalosno je što u Hrvatskoj postoje dva svijeta rada: jedan obuhvaća administraciju i javnu upravu te državne tvrtke, a drugi realni sektor. To najbolje pokazuju višegodišnja drukčija pravila igre u radnom odnosu u sklopu dvaju zakona – Zakona o državnim službenicima i Zakona o radu. Porezna politika svih je ovih godina usmjerena na zadovoljavanje javnog sektora kako bi on egzistirao u ovakvom obujmu. Razumijem kolege koji štite prava svojih članova, no u takvim okolnostima ne možemo mnogo toga raditi zajedno.
-
Kakav ste vi to sindikalist koji zaziva otpuštanja? – Već sam se susreo s tom neosnovanom opaskom za koju ne marim previše jer mnogi koji to tako karakteriziraju sa šutnjom su pratili rastakanje gospodarstva i gašenje radnih mjesta u realnom sektoru. Ne marim ni za teorije da će, ako bude otpuštanja, pasti potrošnja. Zašto se onda ne bismo na razini godine zadužili za dodatnih od 15 do 20 milijardi kuna i u javni sektor zaposlili sve nezaposlene? Jednostavno moramo smanjiti broj zaposlenih u javnom sektoru, a zaposlenima dati prava utvrđena kolektivnim ugovorima i svim sporazumima. U školstvo i znanost mora se ulagati, ali ne možemo imati paradoks da raste broj učitelja, a pada broj učenika; da svaka bolnica mora imati najsuvremenije aparate; da je teško putovati od 20 do 30 kilometara na posao. Ne može se dogoditi da se tijekom mandata tehničke vlade u zdravstvu zaposli više od petsto ljudi. Hitno treba ustanoviti gdje su se ti ljudi zaposlili. Bojim se da nisu u osnovnom biznisu, nego u administraciji.
-
Sastali ste se s premijerom. Ima li Tihomir Orešković, prema vašemu mišljenju, realnu sliku stvari? – Odmah se vidjelo da premijer dolazi iz gospodarstva, a ne iz politike, i bilo mi je draže razgovarati s takvim premijerom nego sa Sanaderom ili Jadrankom Kosor. S Milanovićem nikad nisam službeno razgovarao. Premijer je jasno iznio kratkoročne ciljeve čiji bi rezultati trebali biti vidljivi u srpnju. Konkretno, želi vidjeti smanjenje deficitu u proračunu od tri milijarde kuna i staviti u funkciju 1,5 posto državne imovine kako bi se uprihodilo 500 milijuna eura.
-
Koji bi bili najbrži koraci za gospodarski oporavak? – Poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, djelatnosti u kojima je kod pravnih osoba zaposleno 21.718 osoba, odmah mogu krenuti u aktivnosti i u njih se odmah mogu uložiti sredstva od rješavanja državne imovine. Na kraju, te djelatnosti zastupljene su u dijelovima Hrvatske u kojima se najčešće živi i iz kojih se iseljava najviše mladih i školovanih ljudi. Nedavno smo imali sastanak u Vukovarsko-srijemskoj županiji, u kojoj smo iznijeli paradoks da u Hrvatskoj krajevi s najviše prirodnih resursa žive najlošije. U tom kraju za preradu drva ostaje samo 25 posto sirovine za finalni proizvod. Da zabranimo izvoz sirovine i poluproizvoda, imali bismo vlastite pogone, kvalitetan proizvod i zapošljavanje. Samo kod poljoprivredno-prehrambenih proizvoda lani je ostvaren deficit od 900 milijuna eura. Ako pokrenemo taj kotač, smanjiti će se robni deficit i potaknuti novo zapošljavanje u slabije razvijenim dijelovima – Baranji, Lici i na otocima. Stopu PDV-a u turizmu treba smanjiti na 5,5 posto i uz to smanjiti PDV poljoprivredno-prehrambenom sektoru na proizvode namijenjene turizmu kako bismo napokon realizirali plan o zeleno-plavoj Hrvatskoj. Strateški treba odrediti što se sve od prehrane ubraja u potrošačku košaricu i na te proizvode također smanjiti PDV. Tako bi se potaknuli proizvođači, ali i potrošnja građana.
-
Ne bi li nam proračun tako vrlo brzo ‘očelavio’? Ministar financija Marić ne planira baš nešto mijenjati u poreznoj politici, barem ne uskoro. – S time se ne slažem i to sam javno rekao na sastanku. Postojeća porezna politika jedan je od najvećih krivaca za rasulo u gospodarstvu. Prošle se godine od parafiskalnih nameta u proračun slije više od 8,5 milijardi kuna, a od poreza na dobit malo manje od šest milijardi. Je li normalno da se od parafiskalnih nameta u proračun slije više nego od poreza na dobit? To je izravna posljedica bijega građana i ulagača iz Hrvatske. Udio sive ekonomije u BDP-u jest 27 posto, što je također rezultat porezne politike. I kad znate da je tome tako, izjaviti da nečete ništa činiti i mijenjati nije baš primjereno. Uz ukidanje većine parafiskalnih nameta mora se ići u monetarnu reformu, mijenjanje porezne politike i porezno rasteretiti radnike, što je započela prošla vlada potkraj mandata. Tek će se tada u Hrvatskoj isplati pokretati proizvodnju.
-
Je li na tom sastanku ministar Marić govorio o nečemu što namjerava mijenjati? – Veseli me njegova najava o rješavanju problema pravne nesigurnosti koja je uz poreznu politiku jedna od najvećih zapreka ulaganjima zbog čestog mijenjanja zakona i propisa. Najavio je pripremu zakona prema kojem će za započete investicije tijekom vremena provedbe vrijediti isti zakon i uvjeti pod kojima su se počele provoditi. Dakle, ulagači će moći planirati ulaganja pod poznatim uvjetima.
