Prometnim investicijama protiv smrada

Svaka vlast, čini se, mora odraditi svoj igrokaz s autocestama. Prethodnici su se igrali s monetizacijom, a sad su iz boce puštene – vinjete. Ministar prometa Oleg Butković odmah je najavio analizu o toj vrsti naplate cestarina. Odmah su iz ladica izvučene stare projekcije prema kojima bi prihodi od cestarina ostali jednak, ali bi trošak ljudskog rada bio niži za 800 suvišnih radnih mjesta na naplatnim kućicama. No danas postoje i neke nove studije i nove tehnološke mogućnosti. Riječ je, prije svega, o satelitskom sustavu praćenja vozila ili e-cestarini, što se može brzo uvesti. Tako bi se cestarina plaćala automatski, i to ‘prema potrošnji’, odnosno kilometraži. Ta varijanta za domaće vozače vjerojatno ne bi bila povoljna poput vinjeta (koje bi sigurno bile najskuplje za strance, što se vidi na slovenskom primjeru). No uvedemo li sad vinjete, koje već izlaze iz mode u srednjoj Europi, bojim se da ćemo za koju godinu morati uvoditi satelitsku varijantu kako ne bismo (p)ostali nekonkurentni turistima iz država koje su već uvele napredniju vrstu naplate cestarine. Zato, unatoč tome što su prijevoznici okupljeni u HGK već pozdravili dolazak vinjeta, predlažem ministru da prije konačne odluke naruči i paralelnu, novu studiju o satelitskoj naplati cestarine.

Ministar okoliša Slaven Dobrović razmatra što može učiniti kako bi se riješio problem onečišćenja zraka u Slavonskom Brodu. A rješenja nema na vidiku. Ruske vlasnike bosanskoherodskih rafinerija nafte ne može se nagovoriti da ulože novac u postavljanje filtra. No zato bi se moglo – trgovati. Rafinerija ima znatno veće kapacitete od sadašnje proizvodnje, ali ne može plasirati proizvode. Zato je pravo ekološko rješenje – investiranje. Ako bi Hrvatska od Slavonskog Broda napravila pravo logističko čvorište, s obnovljenom prugom od Zagreba prema Beogradu i priključkom na budući kanal Dunav – Sava, što znači plovnih put od Rotterdama i Atlantika do delte Dunava na Crnome moru – otvorili bi se i putovi bosanskoherodskim derivatima do novih tržišta. U toj varijanti, kad bi rafinerija radila punim kapacitetom, i vlasnik, Zarubežnjeft, bio bi spreman ugraditi filtre, što bi spasio oba Broda od smrada pokvarenih jaja.

Sve se to dogodilo kad je stupio na snagu i ‘sportski zakon’ koji bi trebao isuštiti nogometnu moćvaru. U povodu toga oglasio se Mamićev namjesnik Davora Šukera iz Nogometnog saveza Damir Vrbanić i ustvrdio da se zakon na njih ne odnosi, jer je u najvišem stupnju natjecanja manje od pola profesionalnih klubova. Osim 1. HNL-a tu su, naime, i prve lige ženskog nogometa i futsala. Nogometna familija očekivala je zaštitu od svoje stranačke baze. No umjetno spasitelja iz HDZ-a najprije se ukazao Ivan Kovačić iz Mosta, koji je podupro novi zakon i opteo po obitelji Mamić i Nogometnom savezu. Crni dan za nogometnu familiju zaključen je priopćenjem iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta: ‘Sportska inspekcija će, u skladu sa Zakonom o sportskoj inspekciji, provoditi nadzor nad provedbom Zakona o sportu’. Zasad, čini se, 11 Mamićevih HDZ-ovaca među 17 članova nogometne vlade nije stiglo odigrati poguranac. Metkovci im to ne daju, a hajdukovac Karamarko mudro šuti.

‘Želimo iskoristiti brend i model krovne izvozne tvrtke poput Astre.’ Tako je zbroio tadašnji ministar poduzetništva i obrta u Lideru prije točno tri godine. Ideja je (bila) da Astra sa svojim još prepoznatljivim brendom opet postane središnje mjesto povezivanja hrvatskih izvoznika proizvoda i usluga. I zaista, pogurala je hrvatski izvoz, kao buldožer je probijala nova tržišta, posebno rusko. A onda sam se probudio. Astra international dva je mjeseca nakon sijanja optimizma otvorila predstavu, a onda je u ožujku 2014. završila u stečaju.