Nakon dugog zagrijavanja i teških riječi s jedne i druge strane nacrta sporazuma između EU i Velike Britanije kojim bi se trebao osigurati ostanak Otoka u Uniji odjednom je tu. Britanci su tražili da se svakako ispune njihova četiri uvjeta, a Unija je to napravila vrlo diplomatski, što se od nje i očekuje.
Britanski premijer David Cameron napokon je dobio komad papira iz Europske unije oko kojeg se, više nehotično nego namjerno, vrti njegova vladavina posljednjih mjeseci, pa i godina. Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk u utorku je poslao svim državama članicama nacrta sporazuma između EU i Ujedinjenog Kraljevstva u kojem se pokušava udovoljiti zahtjevima službenog Londona, a da se istovremeno ne dira u osnovne vrijednosti Unije i ne podriva interes ostalih članica. Posljednjih fazi dugotrajnih priprema za pregovore nekako nedostaje grandioznosti koju bi se očekivalo s obzirom na važnost koju je otočka članica pridavala sporazumu o budućnosti odnosa EU i UK. Razgovori su uglavnom odrađeni u tišini i u sjeni drugih, većih europskih problema, trajali su relativno kratko uspoređeno s pompom oko njih stvorenog u Britaniji, a prvi ozbiljan dokument producirane je neočekivano lako. Dojam je da EU trenutačno nema ni interesa ni kapaciteta za ozbiljnije natezanje s Britancima, a Cameron kakvim-takvim dokumentom pokušava utišati srčane euroskeptike u vlastitoj stranci i planski nabijanoj javnosti predstaviti nekakvu prihvatljivu zadovoljstvu.
Na prvu loptu, premijer iz redova konzervativaca ne može biti previše zadovoljan dobivenim, nudi mu se u prepoznatljivom europskom stilu golub na grani i vrabac u ruci, odnosno tek malo ‘štova’ s kojim može prikazati pregovore uspješnima i tražiti od građana da na obećanom referendumu glasuju za ostanak u EU. Od tražene velike reforme EU i ograničavanja slobode kretanja radnika u EU ostalo je nekoliko manjih ustupaka, koji se jedva tako mogu nazvati. Najveći problem od početka bila su socijalna prava radnika iz drugih država članica, konkretnije imigranata iz istočnih članica koji, prema mišljenju vlade i mnogih građana Britanije, iskorištavaju ženerozni sustav socijalne skrbi i preplavljaju tržište rada. Prema nacrtnu, Britanija bi imala pravo zatražiti suspendiranje prava radnika iz drugih država EU u trajanju do četiri godine, ali, i to je važan ali, uz dopuštenje drugih država članica i nakon što dokaže potrebu za tim. Nije jasno koliko bi se dugo ta zabrana mogla primjenjivati, jedino da bi vrijedila za ‘svježe’ imigrante, a to pravo vrijedit će za sve ostale jednako, ne samo za Ujedinjeno Kraljevstvo. Nagađa se da će Vijeće u slučaju sporazuma odlučiti odmah da uvjeti za suspenziju socijalnih prava u Ujedinjenom Kraljevstvu postoje (Komisija je već dala pozitivno mišljenje). Osim toga države članice, ne samo Britanija, moći će poduzeti dodatne mjere protiv fingiranih brakova (u svrhu ostanka u zemlji), lažnih zahtjeva za socijalnom pomoći i građana koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti.
Što se preostala tri problematična elementa, kako su ih Britanci definirali, tiče, ponuda je jednako mlaka i teško će proći sito euroskeptika u Britaniji koji, toliko je odmah u utorku bilo jasno, sigurno neće ponuđeno smatrati ni izbliza adekvatnim. U pogledu ekonomskog upravljanja, nudi se jasno odvajanje novca britanskih poreznih obveznika od ‘kombinacija’ unutar eurozone (račune koji se tiču zajedničke valute ne može se ispostaviti Ujedinjenom Kraljevstvu), s tim da se Britanci zauzvrat obvezuju ne miješati u odluke koje se tiču eurozone.
Već i prve reakcije u Britaniji upućivale su na nezadovoljstvo ‘postignutim’ u radikalnijem taboru unatoč stavljanju velikoga reklamnog naglaska na posljednju stavku i vraćanje dijela suverenosti nacionalnim državama. Štoviše, ni Cameronovi ministri nisu pretjerano oduševljeni postignutim. ‘Može biti da dokument bude toliko dobar da kažemo: ‘Sjajno!’ Ali prilično sumnjam’, rekao je minister vanjskih poslova Philip Hammond. ‘Vjerujem da će dokument biti temelj za daljnju razradu uoči sastanka Europskog vijeća, ali vidjet ćemo’, dodao je.
