Home / Financije / POREZNE MJERE Jaka ICT industrija proraéun bi stajala 540 milijuna kuna

POREZNE MJERE Jaka ICT industrija proraéun bi stajala 540 milijuna kuna

Kad bi država, prema rumunjskom modelu, IT sektor oslobodila poreza na dohodak, ostala bi bez djelića proračunskih prihoda. Međutim, mjera bi pozitivno utjecala na povećanje potrošnje, rast zaposlenosti u propulzivnom sektoru, zaustavio bi se odljev IT mozgova te dodatno ubrzali rast i izvoz.

U Nanobitu, brzoraštucem hrvatskom proizvođaču mobilnih igara, nedavno su objavili kako će novu tvrtku osnovati u Rumunjskoj jer ondje mogu pronaći i privući više stručnjaka koji su im potrebni za daljnji razvoj. U toj zemlji stopa poreza na dohodak za zaposlene u ICT iznosi nula. U Hrvatskoj se takvi kadrovi često ubrajaju u najviši porezni razred u kojem je stopa poreza na dohodak 40 posto. Zašto bi stoga IT tvrtke dolazile u Hrvatsku? Domaće tvrtke koje žele ostati ovdje to često ne mogu jer nema dovoljno stručnjaka, a ne mogu ih ni dovesti izvana jer su im uz ‘premiju za dolazak’ i porezi jednostavno preskupi.

Nezavisni izvoznici softvera CISEx i ostale strukovne ICT udruge već godinama upozoravaju mjerodavne institucije na problem visokih davanja na relativno velike plaće koje se isplaćuju u toj propulzivnoj djelatnosti. Globalna konkurencija iznimno je snažna, posebno države regije i jugoistočne Europe, koje također imaju odličan kadar, ali i strategije razvoja ICT-a koje prate i konkretne mjere i akcijske planove.

U Hrvatskoj je do prije nekoliko godina vladalo mišljenje da ICT ne može zaposlit mnogo ljudi ni znatnije pridonijeti BDP-u, no analize pokazuju rapidan rast prihoda, izvoza, broja zaposlenih te broja tvrtki iz godine u godinu. Danas tu industriju muči velik nedostatak kadrova, procjenjujemo da nam nedostaje oko tisuću stručnjaka na godinu – kaže Tajana Barančić, članica Upravnog odbora CISExa.

Istodobno, dodaje, plaće su prilično velike za hrvatske uvjete: prosječna neto plaća u sektoru računalnog programiranja u prvih devet mjeseci 2015. iznosila je 8903 kune, a prosječna plaća za rujan 2015. bila je čak 5,2 posto veća nego u istom mjesecu 2014. Uz osnovni osobni odbitak i zagrebački prirez, trošak poslodavca za plaću od 8903 kune neto iznosi 16.205 kuna, što je 82 posto na neto plaću. Mnogi zaposleni u tom sektoru (viši razvojni inženjeri/senior developers i softverski arhitekti) imaju neto plaće često veće od 15.000 kuna, a na takvu plaću davanja su iznad sto posto. Unatoč tome domaći kadrovi odlaze u zapadne zemlje jer ondje mogu dobiti više.

ICT nema problem s tržištem, imamo odlične tvrtke i vrhunske ljude, ali imamo problem s nedostatkom kadrova za snažniji rast, k tome nam i odlaze iz države. Ne možemo konkurirati plaćama u zapadnim zemljama dok su nam ovolika porezna opterećenja na njih – kaže Barančić. Usporedba obračuna troškova plaće jasno pokazuje da smo krajnje nekonkurentni. U CISExu smatraju da Hrvatska može i mora razmotriti ukidanje poreza na dohodak za zaposlene u toj djelatnosti. U 2014. prikupljeno je oko 10,5 milijardi kuna od poreza i prireza na dohodak, od čega je 30.500 zaposlenika u djelatnosti informacija i komunikacija (2,3 posto ukupno zaposlenih) uplatilo 539,6 milijuna kuna, odnosno više od pet posto ukupno prikupljenog poreza i prireza na dohodak.

Kad bi Hrvatska uvela poreznu olakšicu poput Rumunjske, za trošak plaće od 30.795 kuna radnik bi dobio 21.021 kunu umjesto današnjih 15.000. Ukupna davanja tako bi iznosila 46,5 posto pa bi poslodavci mogli ponuditi veće neto plaće, što bi radikalno smanjilo i iseljavanje stručnjaka i potaknulo rast te progresivne industrije. U rumunjskom scenariju država bi ostala bez tih 539,6 milijuna kuna, no mjera bi, makroekonomski gledano, pozitivno utjecala na proračun iz više razloga – ističe Barančić.

Ti su razlozi povećana potrošnja zbog većih neto prihoda (PDV, trošarine), veći broj zaposlenika u ICT sektoru koji više uplaćuju za doprinose te pozitivan učinak na demografsku sliku jer bi konkurentnije plaće zadržale velik dio onih koji sada idu u inozemstvo, zatim općenito jačanje ICT sektora te još brži rast i izvoz, što je doprinos BDP-u i vanjskotrgovinskoj bilanci Hrvatske. Rumunjska ima strategiju razvoja ICT djelatnosti već više od dva desetljeća i redovito je revidira, a važnost te industrije, kao i sve njezine probleme, prepoznala je još 2001. Također ima problema s nedostatkom kadrova i emigracijom (prosječne plaće niže su nego u Hrvatskoj), stoga je odlučila poticati ostanak ICT stručnjaka kako bi se razvijala ta grana i ukinula je porez na dohodak za ICT radnike. Danas ima zaposleno više od 97 tisuća ICT stručnjaka i velike ICT tvrtke s nekoliko tisuća zaposlenika.

Denis Sušac, osnivač i direktor osječke softverske tvrtke Mono, kaže da problema s porezom na dohodak nema kod malih plaća, ali da je kod velikih, koje ulaze u poreznu stopu od 40 posto, veoma izražen jer taj porez radnike u Hrvatskoj zahvaća na mnogo manjim iznosima od inozemnih. U vezi s tim mali korak naprijed napravljen je lani, kad je granica za ulazak u stopu od 40 posto pomaknuta na 13.200 kuna, ali izostalo je najavljenog ukidanja te stope. Osim toga, jedina je pozitivna konkretna mjera, kaže Sušac, provedena ukidanjem davanja na plaću pri zapošljavanju mladih od 30 godina.

Prema starom običaju, ide se s povremenim i parcijalnim mjerama, a zapravo se na razini države treba dogovoriti je li nam strateški interes razviti ICT ili bilo koju suvremenu industriju ili nas pretvoriti u zemlju konobara i kuhara – kaže Sušac koji spominje i primjer loših mjera: uklanjanje ICT-a s popisa vertikalnih industrija iz Strategije pametne specijalizacije. Ističe da ne treba biti posebno kreativan, dovoljno je uzeti neka od rješenja izvana i prilagoditi ih. I pritom ne misli samo na Rumunjsku, koja je i onako za nas nestvarna s proporcionalnim porezom od 16 posto.

Kad je riječ o porezu na dobit, on u Hrvatskoj nije posebno visok u odnosu na zemlje u okružju, ali nije ni posebno poticajan, pogotovo otkako imamo i porez na dohodak na isplatu dobiti. Iz KPMG-ova pregleda poreza u susjednim zemljama vidi se kako se Makedonija, BiH i Bugarska ističu znatno nižim stopama, što je već samo po sebi svojevrsni porezni poticaj.

Gotovo sve države imaju razrađen sustav poreznih olakšica, pa tako i Hrvatska ima olakšice za reinvestiranu dobit te olakšice prema Zakonu o poticanju ulaganja. Nažalost, uslužne djelatnosti, pa tako i ICT, diskriminirane su i u tom slučaju, kaže Barančić, jer navedene porezne pogodnosti mogu iskoristiti samo tvrtke koje ulažu u opremu i zgrade, a ICT tvrtke najviše ulažu u ljude. Također, gotovo sve države EU imaju porezne poticaje za istraživačko-razvojne projekte, kojih u ICT tvrtkama ne manjka. To je bila jedna mjera na koju je Hrvatska mogla biti ponosna i koju je provodila od 2007. do 2014. Nažalost, te potpore trenutačno nema jer nije donesena nova legislativa, a stari je zakonski okvir istekao.

Pojedine regionalne zemlje potiču neke oblike društava, poput mikrodruštava ili startupova. Tako, primjerice, prema KPMG-ovim podacima, Slovenija nudi izuzeće od plaćanja poreza na dobit za društva ‘venture capitala’, Makedonija sniženu stopu poreza na dobit od jedan do tri posto za mikrodruštva i startup-društva, Češka snižene stope poreza na dobit za neke investicijske fondove i slično. Iako Hrvatska nema takve poticaje specifične za pojedine oblike društava ili industrije, smatramo da visina poreznih stopa i dostupnost poticaja za poduzetnike nisu osnovni nedostatak hrvatskoga poreznog sustava, već je problem u provedbi pravila, netransparentnosti sustava, mnogim parafiskalnim nametima koji se nameću poduzetnicima, propisima i sličnome – kažu u KPMG-u.

Kad je riječ o oporezivanju dohotka, Hrvatska je sa Slovenijom među regionalnim zemljama s najvećim poreznim opterećenjem rada, što je i glavno obilježje našega poreznog sustava. Iako Hrvatska, kao i neke druge zemlje regije, nudi porezne olakšice u sferi dohotka, npr. pri zapošljavanju mladih, to nije dovoljno da bi postala konkurentna na tom području. Za te promjene potrebne su velike porezne reforme radi prebacivanja poreznog opterećenja na druge izvore oporezivanja kao što je, naprimjer, uvođenje poreza na imovinu, kapitalne dobitke te ostale mjere – smatraju u KPMG-u.

Hrvatska je u posljednjih dvadeset godina propustila napraviti pretpostavke da se naša ICT industrija bolje i jače pozicionira te da bude konkurentnija, ali ni danas nije prekasno, upravo zato što trend raste. Međutim, mora se djelovati brzo.

Unatoč tome što se ICT ne potiče, nego guši i kažnjava visokim porezima, lani je samo u skupini NKD-a ‘računalno programiranje’ otvoreno više od dvije tisuće novih radnih mjesta, što je rast zaposlenosti od oko sedam posto, te je ostvaren prihod veći od 6,4 milijarde kuna, od čega 1,54 milijarde kuna izvoza. Što bi tek bilo da se tretira drugačije…