Home / Tvrtke i tržišta / Ne smijemo zloupotrijebiti fondove EU

Ne smijemo zloupotrijebiti fondove EU

Premijer je najavio kako će ova vlada u svome mandatu smanjiti nezaposlenost i javni dug, povući izvoz te podignuti stopu rasta na tri posto. Ima li Vlada konkretan plan kako to ostvariti i u kojim rokovima? Mogu reći da je glavni cilj poticanje domaćih industrija, i to one koja stvara nova radna mjesta na našem tržištu. Izravnim potporama i povezivanjem različitih izvora potpora možemo stvoriti okružje za rast domaćih industrija i otvaranje novih radnih mjesta. Smatram da ćemo dostići i rast od četiri posto jer ova vlada ima elan, vrlo dobro surađujemo između resora, u čemu imamo potporu samog premijera. Kažu mi da je meni najteže jer premijer vrlo dobro poznaje moj sektor, ali ja mislim da će mi na razini struke biti velik oslonac.

Već ste u prvoj rečenici spomenuli industriju, što je veoma zanemaren pojam u ovoj zemlji. Koje će vam industrije biti u fokusu? Uzet ću primjer domaćih drvenih industrija, na koju smo nekoć bili iznimno ponosni, a danas zaostajemo i u tehnologiji i u dizajnu, a ne postoji ni adekvatna marketinška potpora. Moramo se usredotočiti i načiniti finalizirati proizvod, u suprotnome ćemo nastaviti izvoziti trupce, a industrija će imati vječne primjedbe na količine koje dobiva putem godišnjih ugovora i problem nećemo riješiti. Nemojmo zaboraviti ni tekstilnu industriju, koja neće napraviti znatne pomake u BDP-u, ali zapošljava velik broj ljudi. Bila je namjera da ta industrija ode na neka istočna tržišta na kojima je rad jeftiniji, ali u posljednje vrijeme i u tim državama standard raste, rastu i plaće, mijenjaju se uvjeti poslovanja, zbog čega se ona vraća. Zato se sada moramo nametnuti kao odredište na kojem će se tvrtke skrasiti nakon povratka u Europu, to više što imamo dovoljno stručne radne snage. Ja sam pak pobornik prehrambene industrije. Programi prošlih vlada potaknuli su podizanje određenih nasada, novih kultura, ali pre-rađivački kapaciteti to nisu pratili, nije bilo unutarnjeg tržišta za plasman tih proizvoda i ekonomski vijek tih nasada sada je pri kraju. Operativni programi za te nasade bačena su sredstva. Tu moramo biti vrlo oprezni, moramo znati jasno u kojem se smjeru ide, pri čemu je komunikacija među svim ministarstvima presudna.

Zapadni potrošači sve više traže proizvode ‘Made in EU’, od tekstila do strojeva. Što Hrvatska može odmah napraviti da iskoristi taj trend? Pojedinačne investicije, bile one od strateških stranih partnera ili uz potporu sredstava iz fondova EU, neće nas spasiti. Velike investicije, ako budemo uspješni u njihovu privlačenju, mogu pomoći i dogodit će se znatni pomaci, ali ne zaboravite da imamo i svoja poduzeća koja mogu biti uspješna. Fondovi EU odličan su alat za rast, ali ne smijemo ga zloupotrijebiti. Ne mogu npr. sredstva iz fondova EU biti kompenzacija za naše poduzetnike i njihove projekte koji nastaju iz gospodarske djelatnosti, a ne smiju biti ni izlika Ministarstvu gospodarstva da ne razvijamo vlastite strategije radi pomoći bržem razvoju gospodarstva. Treba se orijentirati na vlastite snage i pomagati razvoju gospodarstvenika, od najmanjih do većih.

Znači, vi kao specijalist za europske fondove smatrate da se ne smijemo pretvoriti u ovisnike o njima? Moje je osobno stajalište da svoj rast ne smijemo isključivo temeljiti na njima.

Stječe se dojam da se ova vlada strateški opredijelila za prodaju pojedinih državnih poduzeća koja u ovom trenutku dobro funkcioniraju. Spominjali su se Podravka, Končar, HEP, Hrvatska poštanska banka… Ni bivša vlada nije bježala od najava privatizacije. Kakvo je vaše mišljenje o prodaji tih poduzeća danas? Moj je glavni zadatak da tvrtke koje su u državnom portfelju dovedemo do razine uspješnosti, a tek onda možemo donositi odluke o prodaji. Jedan od takvih primjera jest HPB, koji je restrukturiran i danas je vrlo uspješna banka.

Kako ćete to učiniti s Petrokemijom? Sada ne bih govorio o pojedinačnim tvrtkama, nego tek nakon detaljne analize. Mogu reći da ćemo u onima gdje država ima male udjele, a koje nisu strateški važne za Hrvatsku, provoditi detaljnu analizu, nakon toga i preporuke što s njima napraviti. Ti udjeli financijski ne znače ništa u rješavanju proračunskih deficita, ali važni su jer nam otežavaju gospodarenje. Država nije specijalizirana za upravljanje takvim malim udjelima u poduzećima te bi njima mnogo kvalitetnije upravljale specijalističke agencije.

Predlažete li onda osnivanje nove agencije ili će to sve potpasti pod državni holding? Nisam za osnivanje državnog holdinga. Da su holdinzi općenito uspješni, onda bismo vjerojatno imali nekoliko takvih uspješnih modela u državi. Više sam za kvalitetno restrukturiranje poduzeća, a da direktori koji su uspješni okupljaju tvrtke koje se bave istim djelatnostima, ne vidim problem u tome da se možda povežu takva poduzeća. Moja je osnovna primjedba na državni holding to da ne možemo u njega staviti tvrtke koje upravljaju prirodnim dobrima, kao što su Hrvatske vode i Hrvatske šume, s tvrtkama koje su na tržištu. Njihov je interes potpuno različit. Jednima se upravlja ekonomskim, čisto profitabilnim pristupom, a drugima održivim razvojem, i to bi otežavalo rad uprave takvog holdinga.

Znači li to da se od te ideje odustalo? Uvijek ću biti protiv ideje da se takve vrste poduzeća povezuju u holding. Sad je vrijeme da se pozabavimo pojedinačnim javnim poduzećima i njihovim upravljanjem. Nije dovoljno imati samo svog predstavnika u nadzornom odboru. Jadna je od otegottih to što su ljudi u sukobu interesa godinu dana nakon izlaska iz nadzornog odbora, pa stručni i kvalitetni ljudi taj posao ne žele ni raditi. Jedino si ljudi na političkim funkcijama mogu dopustiti takav luksuz da godinu dana poslije ne rade u struci.

A takvi vrlo često ne znaju ni što točno znači rad u nadzornom odboru, ne znaju ni čitati financijska izvješća… Točno, u nadzornim odborima trebaju biti ljudi koji mogu biti i predsjednici uprava, barem prema svom profilu, jer jedino tako mogu kontrolirati rad poduzeća koje nadziru, to je problem kojem moramo tražiti rješenje. Sve izmjene zakona koje predvidamo naići će na prozivke krugova koje će takve odredbe posebno pogoditi, ali to je izazov na koji smo spremni.

Zakonska regulativa kojom se uređuju mnogi procesi i odnosi na tržištu, od odlaska u poduzetništvo do izlaska iz njega, predstečajne i stečajne nagodbe, veoma je kontroverzna i destimulativna za poduzetnike. Vaša najvažnija zadaća trebala bi biti kako počistiti taj kaos. To bi potaknulo investicije, izvoz… U ponedjeljak sam sličan razgovor u vodio u HGK s predsjednikom Lukom Burilovićem. Najavio sam potrebu redefiniranja te institucije, kao i Hrvatske obrtničke komore. To konkretno znači da sam zaatražio od njih prijedlog o jačanju svoje pozicije i prihvaćanju novih obveza. Primjerice, u inozemstvu se tvrtke osnivaju u sklopu gospodarskih komora. Budemo li primijenili taj model, tvrtke bi se mogle osnovati za dvadeset četiri sata jer bi Komora mogla olakšati proceduru i smanjiti opterećenje trgovačkih sudova.

Vi biste, dakle, proširili ovlasti Komore? To traži redefiniranje Zakona o HGK, koji bi tako mogao ostvarivati veće prihode. Bude li ostvarivao veće prihode, može smanjiti članarine svojim članovima. Sad mora dati dobar prijedlog plana svog rada koji će prihvatiti moj resor i Ministarstvo poduzetništva jer je cilj da HGK ojača svoje tržišne funkcije. Nije sporno hoće li mu se prenijeti nove ovlasti, već mora biti samodostatan najviše što može. Npr. ondje su naveli da mogu postati središnje mjesto za privlačenje investicija. Takvih primjera ima u inozemstvu i to želim vidjeti i kod nas.

Dakle, članarine se smanjuju, a ne ukidaju. Trebale bi se postupno smanjivati, a konačno ukidanje dio je ispregovaranih pozicija te se nadam da će njihovi prijedlozi biti dovoljno dobri da mogu braniti svoje institucije i njihovo postojanje. Njihov prijedlog očekujem vrlo brzo, kao i početak smanjivanja članarina. Komora je iznimno važna i mora opstati. Moram vidjeti njezin plan. Neću štititi organizaciju ako nije prepoznata među svojim članovima, ali isto tako neću dopustiti da neka preuranjena odluka onemogući kvalitetno restrukturiranje.

Uz pretpostavku da ćete četiri godine biti ovdje, što biste voljeli ostaviti u izvješću svome nasljedniku? Nadam se da nijedan od projekata koji su sada u planu neće ostati u nasljedstvu, da se ne ponove Ina i Plomin C. Kad je riječ o Ini, htio bih da se raščisti vlasnička i upravljačka struktura. U vezi s tim trebalo bi da se postigne najbolje rješenje za Hrvatsku – a to je da sudjelovanjem u upravljačkim pravima možemo zaštiti hrvatske interese, da Ina ima kapacitet ne samo za prodaju već i za preradu.