Hobiji biznismena OD ADRENALINACA DO HUMANITARACA

Najosebujnije hobije imaju poduzetnici kojima je hobi zapravo posao. Takav je Alan Sumina, koji i na poslu proizvodi igrice – za računala i svoju dušu. Živimo život uma. Radimo prema njegovim napucima. Rukovodimo se logikom. Mislim, dakle jesam, jedino je priznato postojanje. Pa ako misao kaže da moramo studirati, primjerice, ekonomiju – jer je to racionalno, pametno, inteligentno, isplativo, a ne zato što smo u ekonomiju zaljubljeni – dio će nas sâm sebi uvijek nedostajati. Zapostavili smo sve druge instinkte, intuiciju, prirodne ritmove i izručili se analitičkome umu. A što on zna o potrebama unutarnjega bića? Onog koje ne žudi biti samo menadžer/vlasnik/šef/nabrijani teh-nogEEK? To što nam nedostaje mudro smo nazvali – hobi. To je kao nešto usput, ne previše važno, više kao bijeg, ‘stress relief’, izlika da malo namirimo i sebe. No ono što većina ne bi priznala jest da smo u hobiju ono što doista jesmo. Iznutra, ne izvana, za sebe, ne za druge. Hobi nije samo neko mjesto u kojemu tražimo odmor od dnevnih zadataka. Hobi je ono središte nas koje zna sve o nama, u kojemu mi možemo biti – mi. Zato, otkriva nam jedna sramežljiva poduzetnica u usputnom razgovoru, ona pleše.

Samozadovoljstvo u poduzetničkom plesu – Samo se tada smiju i oči. Jer znaju da u plesu nema ničega umjetnog, lažnog, naučenog, nametnutog. Ples je iskonski nagon za izražavanjem sebe. Bez civilizacijskih, religijskih, korporacijskih okova naučenog potiskivanja. Kakvo olakšanje! – iskrena je. Dodaje da se plešući naučila upornosti i posvećenosti, slušati intuiciju. To su dodatni benefiti – nove vještine. Poduzetnici, naime, donose mnogo vještina za stol; neke od njih su urođene, neke dolaze iz iskustva, a neke upravo iz života izvan posla. I često imaju neke hobije ili vikend-aventure. Nešto što rade radi osobnog zadovoljstva, a ne novčane nagrade. Različiti ljudi imaju različite ukuse i sklonosti prema hobiju variraju od osobe do osobe. Netko je više avanturističkog duha pa će odabrati možda adrenalinski sport. Netko više voli sport za moždane vijuge pa će odabrati šah. A što biraju hrvatski poduzetnici? Štošta za svoju dušu. Plešu, surfaju, skijaju, igraju balote, sviraju gitaru, bicikliraju… Osim što se na taj način dobro zabavljaju, opuštaju se i odlaze u neki drugi svijet izvan poslovnog. Osvježe si život. Svakom to danas treba, zar ne? No, kao što smo spomenuli, ta ‘mentalna masaža’ nije jedini benefit. Hobiji i osobni interes, bilo da je riječ o kolekcionarstvu, gastronomiji, humanitarnom radu bilo nekoj sportskoj aktivnosti, mogu poboljšati poduzetničke i liderške sposobnosti. Mogu ih naučiti, primjerice, kako je rekla naša neimenovana poduzetnica, bolje osluškivati svoju intuiciju. Ili kako postati otporniji na stresne situacije.

Upravo to je iz sporta povukao Ivan Pukšar, vlasnik Kompasa Zagreb. Posljednjih desetak godina bavi se atletikom. ‘Veteranskom, naravno’, duhovito dodaje. I to sprintom i skokom u dalj. Uz naslove prvaka Hrvatske uspio je u tri navrata osvojiti i prvenstvo Balkana te postati hrvatski rekorder u nekoliko štafetnih disciplina. – Trening mi daje fizičku snagu, ali i psihičko opuštanje, a kako se volim natjecati u sportu i u poslu, uživam u tome i mislim da mi je sport itekako pomogao da lakše prebrodim sve stresne poslovne trenutke te mi dao novu snagu – smatra Pukšar. Osim lakšeg nošenja sa stresom, poduzetnike hobi može učiniti ustrajnijima, kreativnijima, motiviranjima. Dati im snagu za novi radni dan. Sport to čini Predragu Đorđeviću, vlasniku tvrtke CSS. Kao nekada aktivni sportaš prvotno akademsko obrazovanje stekao je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Kasnije su ga profesionalni putovi vodili na mnoge stručne obrazovne programe u Europi i SAD-u te se specijalizirao u upravljanju nekretninama radeći za američke tvrtke i u financijama. No sport nije zaboravio. Nastojo fizičkom aktivnošću održavati dobru kondiciju koja je potrebna za svakodnevni rad, a kad god može slobodno vrijeme podijeli sa svojom suprugom i kćerima u prirodi. Voli i čitati i knjiga mu je dobar suputnik na putovanjima.

Fan putovanja s obitelji, treninga i knjiga je i Andrej Grubišić, partner u konzultantskoj tvrtki Grubišić&partneri te dugogodišnji predavač na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta. On voli čitati stručnu literaturu uz paralelno čitanje literature koja je nepovezana sa strukom: kršćansku literaturu, povijesnu, znanstvenu i sl. Bitno je čitati. Bilo što. Potvrđuje to i znanost. Svako čitanje je dobro za mozak (bilo da je riječ o ‘Harryju Potteru’ J. K. Rowling, ‘Kapitalu 21. stoljeća’ Thomasa Pikettyja ili Lideru), redovitim vježbanjem dobiva se na mentalnoj oštrini, a sviranje osnažuje pamćenje, poboljšava analitičke vještine, motoričke i još štošta. Zanimljivo je da su se za glazbu odlučili mnogi IT-jevci. Dražen Oreščanin, suvlasnik Poslovne inteligencije, osim što vodi tvrtku član je i Upravnog odbora udruge CISEx, već nekoliko godina također radi kao predavač na Visokoj školi za računarstvo u Zagrebu te na veleučilištu Vern’. Uza sve to, pronalazi vremena za osobno zadovoljstvo, pa tako nekada s kolegama s posla zaplovi u glazbene vode. Imaju, kako sam opisuje, neku varijantu rock’n’roll benda za zabavu i opuštanje i znaju nastupati na godišnjicama tvrtke, božićnom partiju ili ‘unplugged’ na team buildingu. Kao mlađi donekle aktivno bavio se i cestovnim biciklizmom pa je nakon toga ostao uključen u sport kao sudac.

Dobar dio slobodnog vremena još uvijek provodim na biciklu, čak ponekad s prijateljima iz kluba sudjelujem na nekim veteranima utrkama i maratonima – otkriva Oreščanin.

U glazbi si oduška daje i Luka Abrus, suvlasnik i direktor Pet minuta. Svira klavijature u bendu Kopito. Nikola Dujmović, suvlasnik SPAN-a i još jedan član Upravnog odbora udruge CISEx, isto je naklonjen notama. U svojoj maloj kolekciji ima i nekoliko dobrih gitara, ali priznaje da ne svira dobro, već da je tu više kao oni koji imaju dobar auto, ali ne znaju dobro voziti. Putovanja, knjige, skijanje, jedrenje, programiranje, još su neki njegovi interes. Vrlo svestran je i Viktor Marohnić, osnivač tvrtki Pet minuta i Shoutem, koji je naklonjen pomalo adrenalinskim sportovima.

Penjanje, skijanje, trčanje, surfanje. Sve živo sam isprobao i ne mogu se odlučiti što mi je draže – kaže Marohnić, koji živi u New Yorku te je iskušao skijanje i surfanje na mnogim, većini ljudi u Hrvatskoj, egzotičnim mjestima. Primjerice, surfao je u Dominikanskoj Republici, a skijao na Aljasci. Za Aljasku kažu da je izvrsna destinacija za ljubitelje freeride skijanja te mnogi ističu jednu zanimljivu činjenicu – jednom kada probate skijanje tamo, upropašteni ste za cijeli život jer je teško nakon toga vratiti se skijanju u običnim skijaškim centrima. Kosta Minovski, vlasnik Cammeo grupe, također ‘koketira’ s adrenalinnom. Nakon srednjoškolskog obrazovanja aktivno se bavio profesionalnom košarkom pa je zbog toga čak bio primoran nakratko prekinuti daljnje obrazovanje koje je nastavio kad je završio košarkašku karijeru. I nije teško pogoditi koji mu je najdraži sport. No voli i adrenalinske sportove pa vrlo često slobodno vrijeme provodi upravo uživajući u takvim sportskim aktivnostima.

Baš kao i Dragan Munjiza, vlasnik konzultantske tvrtke Jakov Viktor. Veći dio života hobi mu je bio sport – body building i plivanje, nakon toga snowboarding i kitesurfing, a u zadnje vrijeme voli planinariti. – Volim pisati i kolumne pa sam tako dulje kolumnist Rolling Stone magazina, Professionala, InStorea i Lidera – dodaje Munjiza.

U sportu je i Pavle Marković, generalni direktor tvrtke Ban Tours. Njegov su odabir vožnja biciklom i snowboarding. Voli i putovanja, a otkrio nam je i da je pasionirani navijač hrvatskih klubova i reprezentacija. Golf, planinarenje, stolni tenis i šah preferira direktor VMD-a Antun Mikec. Golf je sport i drugog direktora VMD-a Željka Vučemila. No to nisu jedini golfini i tenisači. Milan Vrdoljak, suvlasnik Ricarda, voli prošetati ili rekreativno odigrati tenis. Zdravko Jelčić, predsjednik Uprave Spin Valisa, zaljubljenik je u tenis i plivanje, a voli se opustiti i uz dobru knjigu, a i Boris Žgomba, vlasnik tvrtke Uniline, svoje slobodno vrijeme provodi na tenisu, na golfu i uz knjigu. Kao i Vedran Antoljak, glavni partner u konzultantskoj tvrtki Sense Consulting. Za održavanje mentalne higijene voli čitati i eksperimentirati s tehnologijom i sociologijom. Kako bi održao fizičku formu, triput na tjedan igra tenis, a vikendima je uz obitelj, provodeći ih uglavnom na teniskim turnirima svojih sinova ili u šetnji prirodom. Za dušu pak obožava kuhati i iskušavati nova jela te odlaziti u restorane. Također, kaže da mu putovanja sa suprugom pune baterije za posao.

Nastojim držati ravnotežu i razmak između poslovnog i obiteljskog života jer mi je iskustvo pokazalo da je najbolje to dvoje držati odvojeno – kaže Antoljak.

Dok Antoljaka vuče gastronomija, vlasnika konzultantske tvrtke Caper Željka Perića vuče enologija pa se tako osim čitanja i fotografije, u posljednje vrijeme malo dublje upoznaje sa svijetom vina. Amaterskog fotografa u sebi otkrio je vlasnik PIP-a i Ivan Bračić. Hobi su mu još i inovacije te voćarstvo.

Osim sportaša i inovatora među hrvatskim poduzetnicima ima i kolekcionara te humanitaraca. Vlasnik Orbica Branko Roglić voli ribariti, igrati balote te je kolekcionar moderne hrvatske likovne umjetnosti. Zoran Šimunić, vlasnik tvrtke Naše klasje, voli putovati i baviti se humanitarnim radom u Rotary klubu. I Damiru Pašiću, direktoru Sherif grupe, hobi su humanitarne akcije raznih vrsta. A taj zanimljiv poduzetnik koji govori čak i arapski slobodno vrijeme voli provoditi i u odmaranju na obalama čistih rijeka. Kaže da je rijeka Una njegov prvi izbor.

Nekima je pak hobi posao. Primjerice, suvlasniku Nanobita Alanu Sumini. – Volim ovaj posao, a ujedno mi je i hobi. No možda imam sreću što nije toliko stresan kao neke druge struke. Ipak radimo igre. Naravno, ima svojih izazova, rokova, financijskih ograničenja, ali svejedno uživam u svemu tome – kaže Sumina, koji voli i čitati knjige te ploviti brodom. Jadranki Boban Pejić, direktorici Biovege, baš kao i Sumini, posao je najdraži hobi. Tome još i dodaje yogu, kuhanje i putovanja. I vjerojatno bi se složila s našim receptom za unutarnju sreću, uspjeh i obilje – živjeti hobi! Hobiji ljudi čine pametnijima i uspješnijima. Ispunjenjima. Zdravijima za sebe i za svoju okolinu. Pomažu im izbrusiti postojeće i steći nove vještine itekako korisne u biznisu. Stoga je hobi – ono što volimo raditi kad ne radimo, ono u čemu mi možemo biti mi – mnogo, mnogo više od pukog ispunjavanja slobodnog vremena.