Čak i ako se Orešković, Karamarko i Petrov iskreno dogovore o smanjenju proračunskog deficita, to je lakši dio posla. Tek ako pridobiju ‘stakeholdera’ poput Crkve, branitelja, medija…, ‘past’ će i sindikati.
Kad se ondje usklade interesi, dolazi druga razina: dogovaranje Domoljubne koalicije i Mosta. Neslaganje u vezi sa smanjenjem sadašnjih prava pacijenata uvođenjem tzv. nadstandarda samo je rani primjer izazova. Na toj političkoj razini teško je zamisliti da bi oporba predvođena Milanovićem mogla dati potporu. Onda je tu treća razina: Vlada – sindikati – poslodavci. Čak i da se na te tri razine postignu kakvi-takvi sporazumi, potpora i tom proračunu ostaje krajnje nestabilna ako Orešković, Karamarko i Petrov uspješno ne obave lobiranje i na četvrtoj razini, na kojoj su ‘stakeholderi’ kao što su Crkva, branitelji i mediji. A onda i najšira javnost, svi hrvatski građani.
Da bi se za iskrene saveznike dobilo spomenute institucije i skupine, Orešković bi morao izaći s mnogo kvalitetnijim Vladinim programom. Nije dovoljno da u Ministarstvu financija naprave makroekonomske projekcije (Na temelju čega kad se ekonometrijski model, koji su u svojim reformama spominjali mostovci, nije počeo osmišljavati?). Ako treba rezati, onda treba imati uvjerljive argumente zašto se to radi. Zastavljanje pada kreditnog rejtinga može kao argument proći u stručnoj javnosti. Opća javnost traži uvjerljivu, cjelovitu priču o preobrazbi. Uključujući odgovor na čemu će se temeljiti rast.