-
LOT se nakon kraćeg izbivanja vratio u Hrvatsku, označava li to možda oživljavanje interesa poljskih kompanija za Hrvatsku? LOT se vratio ne zato što je namjeravao prestati letjeti u Zagreb, već je bio na to primoran zbog restrukturiranja i državnog novca koji je ušao u kompaniju. Zbog toga je bio konkurentniji od drugih kompanija i morao je zbog pravila EU ukinuti neke linije, no to je razdoblje sad iza nas. Upravo će LOT biti jedan od instrumenata koji će olakšati dolazak drugih jer će se brže i lakše putovati između Varšave i Zagreba.
-
Postoje li neke poljske investicije koje se realiziraju ili uskoro stižu u Hrvatsku, ima li interesa? Press Glass već je počeo proizvoditi industrijsko staklo, a ta će proizvodnja biti dovoljna ne samo za Hrvatsku nego i za izvoz. Prvotni planovi prema kojima je trebao zaposliti oko 200 ljudi promijenili su se u međuvremenu i sada se već razmišlja o 400 radnika, na temelju čega se vidi da ima interesa i mogućnosti. Isto tako, kad je OT Logistics ušao u Luku Rijeka, odmah je najavio pretvaranje te luke u najveću na Jadranu i sigurno neće stati na početnom angažmanu. Vjerujem da će u Varšavi biti riječi i o ozbiljnosti njegove namjere ne samo kad je riječ o luci nego i o suradnji dviju željeznica u teretnom prometu. Od drugih ulaganja tu su LPP grupa koja prodaje kozmetiku i odjeću te proizvođač obuće CCC. Nakon razdoblja zatišja prvi se rezultati vide. Postoji interes za gradnju centara za odlaganje otpada i sustava za pročišćavanje voda, u čemu imamo veliko iskustvo.
-
Kakva su općenito iskustva poljskih kompanija u Hrvatskoj? One koje su uspjele ući na ovo tržište, zadovoljne su, no to su, nažalost, rijetki primjeri. OT Logistics i Press Glass u Hrvatsku su došli relativno rano i vrlo su zadovoljni. U Varaždinu su bili jako otvoreni njihovu dolasku i Press Glass nije imao nikakvih problema sa svojom ‘greenfield’-investicijom, isto vrijedi za Luku Rijeka. Od objave prodaje udjela do sklapanja ugovora prošao je samo vikend, ali češće ispada da se teško probiti. Neke naše kompanije stekle su dojam da se na natječajima preferiraju domaće, čak i ako nemaju jednako iskustvo.
-
S administrativnog aspekta? Prilično je komplicirano. Neke poljske kompanije koje su sudjelovale na natječajima već su u dva navrata završile na Komisiji za kontrolu postupaka javne nabave i oba su im puta žalbe prihvaćene.
-
Je li u slučaju Rijeke u pitanju sveobuhvatniji interes za uporabu Hrvatske kao ključne logističke karike, šira strategija? Takve ideje sežu još do prije Drugoga svjetskog rata, ali tada se ponajprije mislilo na Baltičko i Crno more jer su južnije bile velesile, pa je želja bila jačati one koji su slabiji u svrhu uzajamnog snaženja. Sada na prostoru Baltika, Jadran i Crnog mora ima više takvih zemalja pa su se inicijativa vaše predsjednice, ali i nova razmišljanja s naše strane, dobro pogodili, tako da doista postoji interes. Prije svega je riječ o energetici i transportu, odnosno gradnji energetskih sjecišta na Baltiku i Jadranu, Krku, ali stala je suradnja na tome.
-
U čemu je problem? Ideja postoji s obje strane, potpisani su neki sporazumi i Poljska je već sagradila i pustila u promet plinski terminal u Świnoujściu iz kojega se distribuira katarski plin, ali Hrvatsku još čekamo.
-
Kakva je situacija s hrvatskim kompanijama u Poljskoj i koliko iskorištavaju potencijal velikog tržišta? Potencijala doista ima mnogo, to je tržište od 38,2 milijuna stanovnika i može se plasirati mnogo proizvoda kojih kod nas nema. Nemamo, recimo, vino, a hrvatska vina dobro su poznata Poljacima. Ako imate gotovo 700 tisuća Poljaka ljeti na obali, onda vjerujem da bi vaše vino našlo svoju publiku, ali zasad ga nema. Vaš najveći investitor u Poljskoj Orbico daje nadu da će se to promijeniti. Kad je riječ o poslovanju u Poljskoj, uvijek upućujem upravo na gospodina Branka Roglića. Kad čitam njegova iskustva poslovanja ondje, bude mi vrlo draga, nisam ni znao da je toliko lako.
-
A interes u posljednje vrijeme, dolaze li upiti od hrvatskih kompanija? Dolaze. Na kraju krajeva, vi imate više investicija u Poljskoj nego mi u Hrvatskoj, ali sada i naš odjel za promidžbu trgovine jedva stiže odgovoriti, toliko je interesa i s naše strane. Kad pogledate brojke, iako još nemamo konačne za prošlu godinu, naš izvoz porastao je prvih 11 mjeseci za 36 posto, vaš za 64 posto, i iz toga se jasno vidi koliko ima interesa. Nadam se da će ga biti više, ne samo u trgovini već i u proizvodnom segmentu, da će se stvari napokon pokrenuti u tom smislu. Postoji, primjerice, okvirni sporazum između Newaga i Đure Đakovića o zajedničkoj proizvodnji lokomotiva, u čemu mi imamo europski konkurentni proizvod, stoga ne bi bilo loše da se proizvodi i u Hrvatskoj.
-
Kako je poljska izbjegla krizu? Poljska je, svi to dobro znaju, izbjegla krizu. Koji su osnovni elementi modela, uzora mnogim tranzicijskim državama? Nema tu neke tajne. Na početku tranzicije, otprilike 1989., provedena je velika reforma gospodarstva. Sjećam se, u jednom trenutku bilo je mnogo izvoznih carina, a drugi je dan bilo potpuno obrnuto, uvedene su uvoznice carine, ukinute izvoznice. Meni je tada bilo neshvatljivo uvesti uvoznice carine u trenutku kad u Poljskoj nema ničega i dopustiti izvoz ono malo čega ima bez carine. Pokazalo se da su zaduženi za reformu dobro razmišljali i stvorili temelj zahvaljujući kojemu su od tog trenutka svi pokazatelji krenuli prema gore. Uvedeno je i zakonsko reguliranje razine javnog duga, ispod 60 posto BDP-a, zbog čega nismo ni mogli upasti u dužničku krizu, a važan faktor bili su slobodni tečaj zlota i obrazovana, fleksibilna radna snaga. U tom smislu sad ima dosta kritika zbog razine radničkih prava. Vjerujem da će se to početi mijenjati iako mnogim radnicima odgovara ta forma. Poslije su došli i europski fondovi, znatno veći od pretpristupnih. Do tog trenutka nismo previše razmišljali o tim fondovima, to je nekako došlo kao neočekivan bonus.
-
Taj posao odradili su stručnjaci, politika se nije previše miješala? Možda je bilo čak i dobro da u to doba promjena još nismo imali uspostavljenu oporbu, zato je, kad se formirala vlast u okviru slobodne države, postojala komforna situacija u kojoj se moglo zaposliti stvarne stručnjake da obave dobar posao. Naime, nisu se morali bojati što će biti s njihovom strankom, a sve su velike reforme koštale one koji su ih provodili. Ali to je bilo dobro za državu jer se nisu bojali povlačiti bolne rezove.
-
Koliko je daleko stigla ta priča? Od okvirnog sporazuma nije se išlo dalje.
-
Koliko država pomaže poljskim poduzetnicima kad izlaze van? Glavni je zadatak poljske diplomacije ekonomija i mi u veleposlanstvu dobivamo konkretne upitnike na koje moramo odgovoriti kako bi se stvorila jasna slika o nekoj državi ili regiji. Na temelju toga odlučuje se kakav potencijal postoji i gdje, nakon čega se ili dovodi poljske poduzetnike na to mjesto ili se organiziraju konferencije, čime ih se usmjerava na područja važna domaćinu, a interesantna nama. Prošle smo godine imali dva veća susreta svojih gospodarstvenika, ove godine trebali bismo imati i više, a tu su i delegacije poput ove koju vaša predsjednica vodi u Poljsku.
Hrvatska vina poznata su Poljacima s ljetovanja, ne znam zašto ih ne izvozite u Poljsku
Postoji li jasan sustav vrednovanja uspjeha diplomatskih predstavništava u promidžbi poljskoga gospodarstva? Postoji, premda se ne može uvijek točno izmjeriti koliko je neka intervencija utjecala na rješavanje problema. Primjerice, ako se veleposlanik uključi u neki problem i pokuša uragirati pa se stvar pokrene, teško je znati li se to dogodilo i bez njegova angažmana. Ipak, postoji informatički sustav u koji se redovito upisuju sve intervencije, odgovori na upite itd., a vidi se i gdje ima interesa te koliki je.
Spomenuli ste slobodan tečaj, vjerujem da se Poljskoj ne žuri uvesti euro? Bilo je vrijeme kad smo se žurili ući u eurozonu, no nakon izbijanja krize jasno je da se ne bismo tako dobro snašli da smo bili u njoj. Nova vlada uopće ne razmišlja o tome, no nije isključeno da jednog dana pristupimo eurozoni. Ipak, mislim da ćemo taj trenutak pažljivo odvagnuti.
Kakva je suradnja Hrvatske i Poljske unutar EU, imamo li zajedničkih tema? Sukoba među nama dosad nije bilo, a zajedničkih tema ima, poput svega vezanog uza slobodu kretanja unutar EU ili slobode kretanja kapitala i poduzetnika. Neke bi se države rado zatvorile s obzirom na to da smo mi često konkurentniji i jeftiniji, pa u tim stvarima surađujemo s Hrvatskom i drugim državama. Postoji jedan neformalni blok, no ta se savezništva razlikuju od pitanja do pitanja. Nama je stalo da u vanjskoj politici svi budemo zajedno, pogotovo jer se vidi da ima aktera na vanjskopolitičkoj sceni koji nam nisu uvijek naklonjeni.
Govorimo o Rusiji ili nekom drugom? Za nas je Rusija važna kao partnerica ima li se na umu zajednička granica, ali treba zajedno djelovati jer ona katkad zna izvući slabe karike.
Dosta je žestokih riječi bilo izmijenjeno u raspravama o dvama kontroverznim zakonima nove poljske vlade u EU. Spominjao se i Drugi svjetski rat… Rasprava u Europskom parlamentu pokazala je da parlamentarci smiju reći više nego diplomati. Državni službenici ne bi trebali razgovarati preko medija. Ako nekome upućujete pismo, onda ono ne bi trebalo izazivati veće napetosti, zbog čega se stvari onda ne mogu brzo riješiti. Rasprava u parlamentu pokazala je da je upravo u tome bio problem. Pitanja koja je Komisija poslala Varšavi bit će odgovorena i to se sve može riješiti.
Smatrate li Komisijinu reakciju i otvaranje istrage pretjeranima? Da, formalna istraga, premda to nećemo sporiti, nije utemeljena u europskom pravu i Komisija nema takve ovlasti.
Ona smatra da ima. Čak i pravne službe Europske unije smatraju da nema takve ovlasti.
Što mislite, zašto je reakcija bila tako dramatična? Prvi se put otvara takva istraga. Poljska je velika država i stavlja malo drugačije naglaske u nekim stvarima. Piše se dosta da je nova vlada euroskeptična, što nije istina, u Poljskoj ne postoji nijedna ozbiljna politička sila koja bi se protivila našem članstvu. Mislim da je razlog ovih događaja možda i nenaviknutost sadašnje oporbe na to da nakon mnogo vremena više nije na vlasti. Vlada je konzervativna i pokušava uspostaviti taj konzervativni red u državnom sustavu.
Vi se ne biste složili s tvrdnjama da su ugroženi demokracija i pluralizam? Ne bih. Nova vlast već je vladala 2005. i poslije dvije godine maknuta je s vlasti. Sada radi većinu stvari kao i tada, ali možda malo brže, u otprilike dva mjeseca promijenjeno je više od dvadeset zakona. Kad je riječ o medijima, u privatnim medijima sadašnja vlast, tada oporba, nije bila previše mažena i sad pokušava uspostaviti određenu ravnotežu. To je taj prvi period u kojem se vrlo brzo donose zakoni, dijelom i zato što su nastali u parlamentu, ne u vladi, i zato izostaje cijela procedura konzultacija. Sada se stvari već smiruju i ulaze u normalniju proceduru.
Sukob unutar Europske unije dogodio se zbog načelnih vrijednosnih razlika ili političkih odnosa? I jednoga i drugoga. Vidi se da Europska unija nije složna u mnogočemu i da se politički odnosi iz država prenose u Bruxelles i Strasbourg, odnosno da liberali napadaju konzervativce. Imamo potporu konzervativnih snaga na Zapadu i meni se čini da je to normalno. Iako, kad gledate iz perspektive nacionalnih država, teško je prihvatiti kad nas napadaju Nijemci premda su odnosi s Njemačkom dobri i bit će još bolji. Ali eto, taj sentiment još postoji u Poljskoj.
Ali u Njemačkoj je na vlasti također konzervativna vlada, prema toj logici trebala bi biti naklonjena Poljskoj u ovome. Nije samo konzervativna…
Dobro, koalicija je sa SPD-om, ali ipak prevladava konzervativni CDU. Jedan od žestokih napada došao je iz Kluba CDU-a. Ne bih o parlamentarcima iz drugih država, ali taj isti čovjek hvalio je demokraciju u Egiptu, koja izgleda malo drugačije od naše. Valjda je to pitanje ukusa.
Bojite li se gubitka glasova u Vijeću ako Komisija odluči da Poljska krši osnovne vrijednosti Europske unije? Ne, nema razloga za to. Osim toga, imamo saveznika.
Na Mađarsku mislite? Ne samo na Mađarsku, ima još država. Gledajte, u Francuskoj šefa javne televizije postavlja predsjednik, u Njemačkoj kancelar, zašto je u Poljskoj to problem? Javna televizija u Poljskoj dioničko je društvo u vlasništvu države.
Kakvo je poljsko stajalište o zahtjevu Ujedinjenoga Kraljevstva? Prilično je jasno: složni smo da Velika Britanija ostane u EU i trebala bi, slažemo se i s nekim izmjenama odnosa EU s tom zemljom. Međutim, kad je riječ o protoku radne snage, ako Velika Britanija želi uvesti ograničenja, to mora vrijediti i za njezine državljane. U ostalim zahtjevima ima prostora za dogovor. Jedno bih želio naglasiti: složili smo se s prihvatom izbjeglica i do 2017. doći će ih više od sedam tisuća. Te tvrdnje da Poljska nije solidarna jednostavno ne stoje, mi samo ne želimo da taj mehanizam postane trajan. Ako se to dogodi, znači da ne predvidate zaustavljanje toga. Osim toga, imamo oko 500 tisuća Ukrajincu koje ne smatramo izbjeglicama iako su zapravo pobjegli od progona i sukoba.
