Država i velike tvrtke imaju empatiju prema Vukovaru, ali ne kupuju našu zaštitnu obuću

Najprije ću objasniti što je bilo u prošlosti. Borovo je od 2000. do 2012. prodalo imovinu u vrijednosti od 398 milijuna kuna i uživalo oko 200 milijuna kuna potpore države. Mene je u rujnu 2013. dočekao gubitak od 180 milijuna kuna s otvaranjem predstave nagodbe. Od rujna 2013. Borovo nije imalo nijedne kune potpore, nismo prodali ni metar četvorni zemlje i lokalna. Živimo isključivo od rezultata svoga rada. Naš je temeljni biznis proizvodnja te distribucija platneno-gumene i kožnate obuće. Našli smo rješenje za one dijelove Društva koji nisu temeljni biznis i svih 110 radnika zbrinuli, manji dio opremnom, a veći dio uz pomoć strateških partnera. To je dio koji se odnosi na restrukturiranje.

Nastojimo svaku sezonu izaći s novim proizvodima, nedavno smo izbacili paletu proizvoda Rubber, modnu gumenu čizmu. Radimo mnogo za talijanskog partnera Franca Ballina, proizvodimo tri njegova brenda i dio te obuće ostavljamo za svoj maloprodajni lanac. Imamo Borominu, kreaciju naše dizajnerice Ive Ćurković koja je vrlo dobro prihvaćena na našem i izvoznim tržištu. Brend My Ballerinas polučio je lijep uspjeh, a sad je mnogo pompe i oko Startasa. Pripremamo također novi brend The Big Blue, namijenjen mladima, bit će predstavljen u travnju.

Prošle godine napravili smo nešto čime nismo zadovoljni, odnosno što nije dalo rezultat. Želeći prodati više radno-zaštitne obuće, ciljali smo tri deset hrvatskih top-tvrtki. Predsjednici uprava tih tvrtki pokazali su veliku empatiju prema Vukovaru, ali ništa nije realizirano. Ne tražim da nam netko nešto daruje, nego da kupi obuću Borova, koja je kvalitetnija od uvozne azijske. Ako radimo za svjetski modno osviještenog Talijana koji cipele prodaje po cijeloj Europi, ne vidim razloga zašto ne bismo mogli raditi za nekoga na hrvatskom tržištu.

U 2012. Borovo je imalo 180 milijuna kuna gubitka, 2013. gubitak je bio 47 milijuna, a 2014. godine 25 milijuna. Iako sam očekivao da ćemo 2015. završiti s nulom, operativni gubitak bio je 19 milijuna kuna. Planirao sam takav rezultat jer sam očekivao odaziv društveno odgovornih kompanija u Hrvatskoj. Drugo čemu sam se nadao, a što se nije dogodilo, jest sljedeće: država koja ima godišnju potrebu za 500.000 pari obuće specijalne namjene i radno-zaštitne. Država od Borova naručuje samo 15.000 pari obuće. Je li to normalno? Samo MUP tretira Borovo kao dobavljača, a u tragovima to čine Ministarstvo pravosuda i MORH. Svjestan sam važnosti slobodnog tržišnog natjecanja, ali ako bi država od Borova naručila 125 tisuća pari obuće, ne bi bila ugrožena načela slobodnog tržišta. I dalje ćemo isticati važnost hrvatske proizvodnje te se nadam da će to ubuduće biti prepoznato.

Moralno je, poslovno ispravno, a i u mojem je kodeksu – dati mandat na raspolaganje. Nisam pripadnik nijedne stranke, ali na mjesto predsjednika Uprave Borova postavila me Vlada i ovih dana dat ću mandat na raspolaganje. Hoće li ga prihvatiti ili ne, ne znam. Ako prednost imaju stručnjaci, vjerujem da zadovoljavam kriterije. Ne ostave li me, zahvalit ću se i poželjeti im svaku sreću.

To je bio poslovni odnos, HEP nam je dao pozajmicu uz kamate od osam posto. Da bismo dobili tu pozajmicu, založili smo zemlju za čiju je vrijednost sudska procjena bila 38 milijuna kuna. Vratili smo i glavnicu i kamate.

Strateški partner postoji, no ne smijem o tome govoriti. Morate to pitati CERP ili Ministarstvo gospodarstva. Strateški partner bio je tu neko vrijeme, ali ne znam što će biti dalje. CERP je procijenio da je bolje ponuditi određeni broj dionica sadašnjim i bivšim djelatnicima Borova. Sad je pitanje hoće li taj strateški partner ući u brak sa sindikatima.

O stranome.

Kad sam došao u Borovo, u Odjelu kožne obuće radilo je 140 ljudi, a danas ih radi 220. Dogodila se migracija: zbrinuli smo 110 ljudi i smanjili režijski dio, a povećali proizvodnji. Osim toga, kad sam preuzeo Borovo, u Upravi je bilo 19 ljudi, a sad nas je samo troje.

Nije se smanjio obujam posla, štoviše. Zatečeno stanje nije bilo realno, nego je nekom pogodovalo, ali to nije imalo veze s vođenjem posla.

Ne bih to iznosio javno. To što smo popunili kapacitet i što u dvije i pol godine nijedan sat proizvodnja nije stala, meni je dovoljno jamstvo uspješnosti posla. Osim toga, u odnosu s Ballinom naučili smo nove tehnike i spektar naših proizvoda danas je sasvim drukčiji nego prije dvije i pol godine. Radnike smo obučili da rade na drugi način koristeći se novim, suvremenim materijalima, poboljšali smo portfelj proizvoda te osigurali punu zaposlenost.

Izvezli smo 10 posto proizvoda, ali događa se nešto što smo započeli lani, a ove bi godine trebalo urodit plodom. Platneno-gumenim programom obuće otvorili smo nova tržišta, kanadsko i ono SAD-a. Prošle sam godine preko kanadskog veleposlanstva zatražio popis uvoznika obuće u Kanadi i došao do kontakta Global Choose Connectiona Vancouver, izvoz u Kanadu počinje polovinom veljače. Tih 3000 pari obuće naš je lakmus-papir za to tržište i dobra je brojka za Startas i My Ballerinas. Dogovaramo s njima program za jesen/zimu za koji izrađujemo uzorke. Uz Kanadu i SAD uspostavili smo kontakte u Njemačkoj, Australiji i Singapuru. Počinjemo surađivati i taj će proces trajati.

Istina je da nemamo novca za marketing. U modnoj je industriji neshvatljivo sve što je ispod ulaganja od sedam posto prihoda u marketing. Borovo je prošle godine imalo 100 milijuna kuna prihoda i u marketing uložilo samo milijun i 700 tisuća kuna. Ali gerilskim marketingom dobili smo golem medijski prostor. Američka priča o Startasu u Vogueu nije stajala ništa. Bio je to rezultat rada naših distributera za američko tržište i Vogueove odluke da izabere baš nas. Michelle i Robert Grigurev, djeca naših iseljenika vrlo uspješnih u New Yorku, imaju pet restorana, od kojih dva prestižna na Wall Streetu; imaju djeda i baku na Dugom otoku kamo dolaze ljetovati. U Zadru su u našem dućanu vidjeli Borominu, Borosanu i Startas te došli u Vukovar pitati mogu li Boromine i Startas distribuirati u SAD. Bit ćete svjedoci još toga, neću istraživati, ali bit će još velikih imena uz naše brendove.

Pretenciozno je reći da sam spasio Borovo jer smo sve napravili zajedno. U Borovu je sad zapošljeno 750 radnika. Neće postati megatvrtka, ali može poslovati samoodrživo.

Oko 400 tisuća pari.

Sad bi to trebao učiniti svaki deveti, ali zahvalan sam na svakoj kupnji.

Ne, nisam. To je tema o kojoj ću, ako me nova vlada ostavi na ovome mjestu, razgovarati i s premijerom i ministrom gospodarstva. Knjigovodstvena je vrijednost te imovine 80 milijuna kuna, ali očekujem da je to mnogo više. Ta je imovina predmet sukcesije između Hrvatske i ostalih država bivše Jugoslavije i želim da država to skine Borovu s vrata, odšteti nas ili nađe modus kako tu imovinu zamijeniti. Riječ je o našoj neoperativnoj imovini do koje ne možemo doći, a stvara nam troškove u sudskom procesu.

Mislim da jesam, ali to nije relevantno pitanje. Mogu reći svoje želje: nisam došao dignuti sidro napola, nego napraviti posao. Još dvije godine trebaju da se Borovo stabilizira. Došao sam zaokružiti proces: oživiti tvrtku, vratiti povjerenje u nju, privatizirati je da bi opstala dugoročno.

To ovisi o vlasniku, a ne o meni. Rješenje je u državi, u kupnji obuće o kojoj sam govorio, ali to nije put kojim Borovo treba ći. Tvrtka treba tržišne osnove i privatizaciju, ali da bi se to dogodilo u iduće dvije godine, i država je treba malo pogurati. Svi se zaklinjemo u Vukovar i imamo suzne oči od 18. do 20. studenoga, zapalimo svijeću u Vukovarskoj ulici u hrvatskim gradovima – i to je to. Da nemamo kvalitetan proizvod, još bih i razumio, ali imamo proizvode koji su pet puta bolji od konkurencije, a cjenovno pristupačniji. Naš je proizvod odličan. Cipele koje proizvodimo za talijanskog dizajnera Ballina on distribuira po cijeloj Europi i nema nijedne reklamacije. Kod nas se zazire od domaćeg proizvoda, a u svijetu se to zove rodo-ljubna ekonomija, ‘patriot economy’. Vjerujem da treba podizati svijest potrošača o kupnji hrvatskih proizvoda, zadaća je nove vlade svojim djelovanjem to i omogućiti.

Moj je najveći gubitak što trpi moj obiteljski život. Sin i supruga su u Zagrebu, a ja u Vukovaru, zajedno smo samo vikendom. Njima velika hvala na potpori. Osim toga, tri godine nisam bio na brodu jer nemam vremena za godišnji odmor.

Ne. Gužva je oko njega, bit će dobro uspjeh li doći do njega u iduća tri mjeseca.

Prije svega uspostavu vrijednosti kako ćemo se mjeriti da izbjegnemo subjektivizam. Ako su parametri odakle smo pošli i kamo smo došli, onda nema zime ni za nas. Također, očekujem da će svojim radom potaknuti gospodarstvo RH te se iskreno nadam da će u tim planovima biti mjesta i za Borovo. U vrijeme nezaposlenosti radno-investivne industrije vrlo su važne, a Borovo je upravo jedna od njih.

Ne, ništa konkretno, iako imam ponudu. Dat ću mandat na raspolaganje, ali bez obzira na to ostao ili ne, želim dati punu sliku toga što bi se s Borovom trebalo napraviti u iduće dvije do četiri godine. Hoće li to nova vlada prihvatiti ili neće, ne znam. Šteta bi bilo da se sada pokleke.

Ne bih, i to zato što snosim punu odgovornost za ono što radim.