ITALIJA Gnjevni Renzi otvara novu frontu protiv dvojca Merkel – Juncker

Italija je odlučila blokirati plan da se Turskoj dade tri milijarde eura za zaustavljanje izbjeglica i traži da se njezin doprinos izuzme iz deficit državnog proračuna. Bruxelles i Berlin bi, naime, da se trošak bratski podijeli, ali bi prezaduženim članicama uredno obračunali i taj minus u proračunu. I to nije jedino što ljuti Rim.

E uropski brod nastavlja se opasno ljuljati i u novoj godini koja ne da nije donijela predah, već dodatno zaostravanje odnosa u Uniji nekoć punoj ljubavi, solidarnosti i tolerancije. Sve je teže pobrojati iz kojih sve smjerova pušu hladni vjetrovi, ali je zato mnogo lakše locirati prema kome. Njemačka kancelarka Angela Merkel polako je počela osjećati što točno znači biti ‘lider’, glatko šamaranje Grčke bilo je sasvim sigurno ugodno iskustvo, ali Berlinu sada postaje jasno koliko su takvi trenuci rijetki u odnosu na one nešto manje ugodne kada si na vrhu piramide. Tako su protekli tjedni u sjeni čupanja u vezi s migrantima, ‘neliberalnim modelima vladanja’ u Mađarskoj i Poljskoj, vremenom društvene klime zbog migrantskog divljanja u Kölnu i drugim europskim gradovima te sve otvorenijim sudaranjem s Grčkom oko granica, donijeli još jedno dizanje tenzija, ovaj put na liniji Rim – Berlin. Lista zamjerki Bruxellesu, čitaj Berlinu, talijanskog premijera Mattea Renzija raste iz tjedna u tjedan, a usporedo s tim i njegovo jogunjenje. Osim sada već kroničnog problema migranata, od kojih dobar dio završava u Italiji i tamo zahvaljujući ostalim ‘partnerima’ iz EU uglavnom i ostaje, Talijane je izričitiralo uklanjanje Južnog toka, u koji su uložili novac i od kojeg su očekivali velike financijske koristi, a istovremeno Nijemci hladno grade Sjeverni tok 2 i odbijaju bilo kakvo miješanje Bruxellesa.

Već bi samo to opteretilo svaki odnos, a ima još. Recimo, odnos s Rusijom, kojoj EU uporno obnavlja sankcije, premda nije jasno s kojim krajnjim ciljem i izaznom strategijom, što pogađa talijansku ekonomiju, ionako na vrlo labavim nogama i u debelom minusu. Istom onom minusu koji Bruxelles pažljivo prati i bilježi, pa onda prijeteće maše prstom Rimu. To objašnjava talijansko bacanje klipova pod plan Merkel da potkupljivanjem Turske s tri milijarde eura pokuša zaustaviti priljev migranata, inače vrlo dobrodošlih u Njemačku.

Italija je odlučila blokirati taj plan tražeći da se ‘zanemarivih’ 300 milijuna eura njezinog doprinosa tom mitu izuzme iz deficit državnog proračuna. Bruxelles i Berlin bi, naime, da se trošak bratski podijeli, ali bi onda prezaduženim članicama uredno obračunali i taj minus u proračunu. Prema Komisiji, Italija je već dobila dovoljno manevarskog prostora za svoj prerastegnuti proračun i ne vidi razlog za daljnja popuštanja. No, za razliku od Grčke, Italija je nešto tvrdi orah s kojim će Bruxelles i Berlin morati nježnije. Osim što je riječ o jednoj od najvećih europskih ekonomija čije bi posr-tanje moglo imati dalekosežne posljedice za cjelokupnu, krhku ekonomiju EU, to je jedna od glavnih ulaznih točaka imigranata. Uvrjedeni Rim mogao bi početi kopirati taktiku uvrijeđene Atene i jednostavno pustiti migrante da slobodno tumaraju Schengenom. Povrh svega toga, zemlji prijeti i nova bankarska kriza, zahvaljujući 45 milijardi eura nenaplativih zajmova treće najveće banke u Italiji, Monte dei Paschi. Njezino eventualno spašavanje značilo bi gubitke za dioničare i velike deponente, s tim da je Komisija već odbila ponuđeni plan prema kojem bi se loši zajmovi izdvojili u takozvanu ‘lošu banku’. Razmjena između predsjednika Komisije Jean-Claude Junckera i Renzija potvrđuje novu unutareuropsku frontu. Prvo je Juncker predbacio Renziju neprekidno prozivanje Bruxellesa.

U međuvremenu je počelo žestoko iskriti s još jednom nestašnom južnom članicom. Beč je počeo gubiti živce s Atenom, nakon što se pokazalo da Turci i nisu pretjerano agilno pristupili realizaciji dogovora s Merkel. Migranata je manje, ali još uvijek previše za europski ukuš, pa je austrijska ministrica unutarnjih poslova Johanna Mikl-Leitner otvoreno zaprijetila, uz očitu potporu Berlina, isključivanjem Grčke iz schengenskog sustava zato što ne kontroliira adekvatno granicu s Turskom, ali i Makedonijom. Najnovija ideja, nakon propasti nekoliko prijašnjih, sada je da se priljev pokuša zaustaviti na granici s Makedonijom. Prema njoj, ‘mit’ je da Grčka ne može kontrolirati svoju granicu s obzirom na jednu od najvećih mornarica u Europi.

Neki su naknadno pokušali ublažiti te kritike, poput njemačkog ministra vanjskih poslova Franka-Waltera Steinmeiera i povjerenika za migracije Dimitrisa Avramopoulou, ali očito se ide u smjeru de facto isključivanja Grčke uspostavom trajnijih graničnih kontrola sjevernije. Vijeće je zatražilo od Komisije stvaranje pravnih i političkih uvjeta za uspostavu graničnih kontrola unutar Schengena do dvije godine (šest zemalja koje su dosad uvele privremenu kontrolu to smiju na samo šest mjeseci), mogućnost koja je predviđena sporazumom o schengenskom prostoru, čime bi Grčka ostala izolirana na krajnjem jugu.

Angeli Merkel vrelo je i kod kuće, u vlastitoj stranci ima sve više glasnih protivnika njezine migracijske politike, posebice nakon što se pokazalo da dio pridošlica predstavlja sigurnosni problem. Najnoviji napad došao je od potpredsjednice CDU-a Julie Klöckner, koja je zatražila uspostavu graničnih centara i postavljanje dnevnog ograničenja na broj migranata koje se prihvaća, što su neki u vladajućoj koaliciji CDU-SPD shvatili kao protivno aktualnoj politici Merkel. Stolac liderice Europe počeo se usijavati s obzirom na to da svi problematični odnosi u ovom trenutku nekako završavaju baš u Berlinu. Njemačko ponašanje irritira trenutačno Talijane, Grke, Poljake, Slovake, Čehe, Britance, Mađare, pa i neke Nijemce, zato ne čudi rojenje prognoza o ‘padu’ Mutti Merkel.

Hrvatska još nije europska turistička velesila kakva bi željela biti, no svakako je znatno pridonijela rekordnom broju noćenja u EU prošle godine od 2,8 milijardi (94 posto), a ispred turističkih velesila kao što su Grčka (79 posto) i Austrija (71 posto). Valja napomenuti i da se velike zemlje koje predvode popis s najviše noćenja ubrajaju u kategoriju s manje od 60 posto gostiju nerezidenata, što znači da velikom broju noćenja najviše pridonose domaći turisti, odnosno vlastiti građani (Španjolska je imala 21 posto nerezidenata, Italija 15 posto, Francuska 11 posto). Zanimljivo je i da Hrvatska bilježi znatno bolje rezultate od etabliranih turističkih odredišta Portugala, koji je unatoč tome što je više nego dvostruko veći ostvario osjetno manjih 55,6 milijuna noćenja. S druge strane, Grčka je s usporedivom veličinom ostvarila impresivnih 96 milijuna noćenja.

Podaci uglavnom potvrđuju poznate istine o turizmu i pojedinim plasmanima u Europi, pa tako i vječni fenomen Austrije koja, iako nije velika (8,6 milijuna ljudi) i nema ni sunce ni more, uspijeva u jednoj godini zabilježiti nevjerojatnih 113 milijuna noćenja (od toga 71 posto nerezidenata), uvjerljivo više od ljetnih turističkih velesila kao što su Grčka, Hrvatska i Portugal. Dvostruko veća Nizozemska može biti jednako zadovoljna, hladno more i ne pretjerano atraktivno vrijeme nisu se spriječili da ostvari 103 milijuna noćenja iako u tom slučaju treba primijetiti vrlo nizak udio nerezidenata u odnosu na južna odredišta i Austriju (36 posto).