Jednostavno – vjerovao mu

Građevinac Zdravko vjerovao je partneru iako ga nije poznavao. Osnovao je s njim tvrtku, partner je povlačio u početku poteze kojim je stekao dodatno Zdravkovo povjerenje, a onda ga prevario.

Velič sam fan Vrdoljakove serije ‘Prosjaci i sinovi’. U subotnjoj epizodi sad već odrasli Matan kupuje na veresiju od židova Šalomona robu u vrijednosti 130 tisuća dinara. Matan mu se kune na već dokazano poštenje jer je i ranije vraćao novac, ali Šalomon kao zalog traži Matanove dvore, koji vrijede baš toliko. Prepoređeni Matan začudi se otkud on zna za dvore, a stari Šalomon veli: ‘E moj Matane, s kim ja poslujem, tripot ga provjerim’.

U mojoj bi Bosni na tu scenu rekli: ‘Neš ti čifuta preveslati, pa zvao se i Matan!’ Sutradan, u nedjelju, bio mi je majstor Zdravko koji zajedno s još jednim partnerom ima građevinsku tvrtku. Prije toga imao je tvrtku s drugim partnerom, ali je propao jer je partner, pričao mi je, vukao nelogične poteze (kupovao automobile preko tvrtke, gradio kuće na račun tvrtke i razne druge stvari). Nakon toga Zdravko je osnovao drugu tvrtku i povukao sve radnike iz propale. Uvjerio sam se da kvalitetno radi jer su njegovi radnici riješili neke probleme na našoj zgradi, pa sam ga pozvao da mi riješi problem curenja vode iz cijevi za bojler, što mi se redovno događa kada pada jaka kiša.

I tako, uz posao čakamo pa ga upitah što je s bivšim partnerom iz bivše tvrtke. Zastaviti se, okrene se i veli više onako jedno nego iz revolta da mu je digao svu ušteđevinu od 100 tisuća kuna. Kako to, pitam, a on veli jednostavno: – Kuću, automobile i sve ostalo sada je prebacio na svoju ženu, a dugovi su ostali. Kako solidarno sudjelujemo u obvezama, jer smo tako i potpisali, a on nema odakle platiti, moram ja – priča Zdravko.

Rekao sam mu da mu ne želim pametovati, ali kako je mogao takvo što potpisati i dozvoliti da tvrtka snosi privatne troškove svoga partnera. Slegnuo je ramenima i rekao da mu je jednostavno vjerovao, činio mu se poštenim, a tako je u početku i bilo. Čak je bilo i nekih gesta gdje mu je partner izlazio ususret (posudba novca i sl.), čime je još više pridobio Zdravkovo povjerenje. Inače, prije toga, iako su se znali iz građevinskih krugova, nisu imali ozbiljnijega kontakta sve dok mu partner nije predložio osnivanje tvrtke.

Zdravko je dao svu svoju ušteđevinu, ali boji se da to nije kraj jer je tvrtka još dužna nešto novca. Nakon toga mu ispričah scenu iz ‘Prosjaka’ u kojoj stari Šalomon, onako šeretski se smijući, kaže da onog s kim posluje uvijek tripot provjeri tko je, što ima od imovine, s kim se druži i sl. Rekoh mu da je napravio nevjerojatan propust jer barem građevinarci znaju jedni o drugima dosta toga i bilo je dovoljno da se samo raspita tko je taj koji mu nudi partnerstvo u tvrtki.

Zdravkova je priča poučna, kao i ona staroga Šalomona. Nisam od onih koji će sve gledati crno i govoriti da su ljudi zli. Niti je sve crno oko nas, niti su ljudi zli. Jedina je istina da su svi ljudi u određenoj mjeri egoistični i da će u mnogim situacijama najprije zadovoljiti vlastite interese. Ipak, treba imati dozu opreza kao stari Šalomon jer postupati kao što je Zdravko krajnje je naivno. Za utjehu rekao sam mu da može tužiti svoga bivšeg partnera i da nađe dobrog advokata, ali mora jasno dokazati da je partner svjesno prebacio imovinu na svoju ženu. Rekao sam mu neka se pripremi za dugogodišnji postupak, ali to će mu ujedno biti i neka vrsta kazne zato što o tome nije mislio na vrijeme.